„Ljudi koji zure u koze“ by Apis

”Ko bi reko čuda da se dese” zapjevao bi najbolji pjevač među političarima Ivica Daček, a neimenovana baba iz Gornjeg Polja bi pravilno ocijenila ”legla brda, digle se doline”. Nakon jesenjeg poraza ukrajinskih neonacista u Donbasu i prošlogodišnjeg fijaska policijske dukljanske pseudoreligozne sekte, izgleda da smo svjedoci kontraofanzive Mirašlija na jugu i NATO SS snaga na sjeveroistoku kontinenta.

Dok Desnom sektoru i Porošenkovim NATO jurišnicima trenutno ne cvjetaju ruže na Istočnom frontu, očigledno je da je komanda Sjevernoatlantskog saveza riješila da Rusima zaprži čorbu iza leđa, pod Trebjesom i pod Goricom. Prvo nikšićka lokalna uprava nad kojom lebdi sjenka Draga Đurovića ustupi na upravljanje Don Mikelevom druidu ljetnjikovac Kralja Nikole, a zatim sudija Vujanović (eto ti đavola) predade Mirashu oproštajnicu grehova za obijanja crkava u Titogradu. Rećićete kakve veze ima Udbin i omiljeni raspop Katunskog Gebelsa sa NATO, Ukrajinom i Trećim svjetskim ratom. Malo strpljenja molim, sve ćemo da razjasnimo.

Pošto je opkoljavanje Rusije u završnoj fazi, ali istovremeno i na klimavim nogama jer je u toku razmještanje novih ruskih balističkih raketa srednjeg dometa na Krimu, a ekonomske sankcije posustaju, Ujka Sem je pribjegao zaboravljenim oblicima dejstava kao u Vijetnamskom i ratu u Koreji. Preporučujem film Granta Heslova iz 2009. ”Ljudi koji zure u koze” u kome glume Džef Bridžis, Džordž Kluni, Juen Mekgregor. Film je ekranizacija romana Džona Ronsona o pokušaju američke vojske da stvori borce koji barataju telekinezom i ostalim paranormalnim moćima. Centar obuke bio je u bazi Specijalnih jedinica u Fort Bragu, Sjeverna Karolina, a ”treće oko” američki obavještajci okupljeni u jedinicima pitoresknih naziva ”Prvi zemaljski bataljon” ili ”Psihološke operacije” otvarali su obilatom upotrebom LSD i marihuane. Među njima u kasnijoj fazi bilo je masovnih samoubistava, a čitava priča se plete oko legendarne moći ovih vojnika da ubiju kozu pogledom.

Obzirom da su ovi hipi vojnici odavno otputovali u vječna lovišta, prepodobnom Mirashu i neumornom tragaču Tomosa, Stevu odjednom je ponovo skočila cijena na parapsihološkom NATO tržištu. Ova grupa dukljanskih religoznih mistika tokom neiscrpne borbe sa srpskim zavojevačima ovladala je moćima koji se mogu mjeriti sa levitacionim sposobnostim Šaolin monaha, nepalskih gurki i drevnih japanskih nindža ratnika. Mirashovo bajanje ne može baš prizvati Duh sveti, ali je prizvalo američke stručnjake specijalnih operacija koji su u njima vidjeli veliki neiskorišćeni potencijal. Ako se uzme u obzir da su u mladosti gajili posebne emocije prema kozama, kao odrasli Skojevci učestvovali u partijskom istrebljenju koza, a odavno zagazili u svijet paranormalnog, oni su bili potpuno logičan izbor brojnih poklonika Alistera Kroulija i Adolfa Hitlera u NATO komandi. Tajna je da li su ovladali legendarnom sposobnosti egzekucije jaradi pogledom, ali su sudeći po presudi časnog titogradskog suda i nikšićkog parlamenta postali majstori podsvjesnog ubjeđivanja. Vjerovatno su ljetnjikovac potonjeg crnogorskog suverena koristili i ranije za tajne opite, pošto se koze koje su u Mušovini bili masovna pojava, sada sve rjeđe mogu vidjeti u parku pod Trebjesom. Obzirom da je opštinskom odlukom u ljetnjikovcu zabranjena vjerska propaganda, vjerovatno će Mirash tu otvoriti bioskop u kome će na stalnom repertoaru biti filmovi ”Kad jaganjci utihnu” Džonatana Dema i ”Neretva” Veljka Bulajića. Možda se dio ljetnjikovca namijeni za prodojani prostor motora ”Tomos”, pošto je to jedini način da postanu vlasnici istog.

Na kraju balade, ustupanje ljetnjikovca Mirashu u sred zime nije samo iznuđen potez vlade zbog NATO integracija, već i primjer dobrog ophođenja sa investitorima. Ne bi bilo zgodno da Mirash i bratija sad skaču i bajaju oko logorskih vatri za Badnje veče pod turskim bedemima jer bi Toščelik koji je sadašnji vlasnik Željezare to vjerovatno shvatio kao akt provokacije.

Ovako Mirash se može spremati za iskrcavanje na Krim i otimanje crkava u Duklji na miru, a istovremeno otvoriti proizvodni pogon – sušaru organskog jarećeg mesa, od koza koje u pauzama bajanja obeznani pogledom.