Vučurović: „Opozicionari“ da priznaju greške – sa diktatorom nema dogovora

Bivši opozicionari koji su ušli u Đukanovićevu vladu doživljavaju traumatične trenutke. Tek što su se razletjeli po dubini, a ministri počeli sa populističkim i patetičnim izjavama, zalijepili su glavom u zid, onaj zid na koji ih je DF upozoravao kada su krenuli u koaliciju sa Milom Đukanovićem, saopštio je danas Jovan Vučurović, portparol NOVE i funkcioner DF. On je naglasio da oni nisu ispunili ni prvo obećanje da će sjednice vlade biti otvorene za javnost, i da je vrijeme da priznaju greške: da se sa Đukanovićem ne mogu praviti bilo kakvi dogovori. Vučurović je istakao da postoji način na koji se može boriti protiv diktatorskih režima, a to sigurno nije kolaboracija sa diktatorom. 

Ostatak saopštenja prenosimo u cjelosti:

Čak ni prvo, benigno obećanje da će sjednice vlade biti otvorene za javnost nijesu ispunili i ne vidimo da se mnogo uznemiravaju zbog toga, ali ne shvatamo kako su onda mislili da riješe neka važnija pitanja, a podsjećamo da, na primjer, problem biračkih spiskova nije ni „pipnut’’, a u ministarstvu poljoprivrede i dalje komanduje bivši ministar DPS-a.

Međutim, za svakog iole upućenog u politička zbivanja u Crnoj Gori potpuno je očekivana situacija da ministri iz bivše opozicije ni nakon mjesec dana ne mogu ispuniti ni najmanje obećanje koje su gromoglasno najavljivali, osim ako se u obećanja ne računa parkiranje vozila MUP-a ili pravljenje predstave oko suspendovanjakomandanta SAJ-a, koje je inače izvršeno po sili zakona zbog otpočinjanja sudskog procesa, a ne zbog neke navodne odlučnosti ministra. To bi čekalo komandanta SAJ-a i da je na mjestu ministra neki funkcioner DPS-a, pa, prema tome, ovo ne treba koristiti kao opravdanje za sramni ulazak u Đukanovićevu vladu.

Uzalud im je na raspolaganju i besomučna medijska podrška koja se svojski trudi da od njihovih promašaja i ponekad i komičnih poteza napravi uspjeh i bitnu informaciju. I u ovom trenutku ta medijska podrška više nije podstrek za rešavanje krupnih pitanja kojima bi se mogli obezbijediti fer izborni uslovi, već je sada dominantno usmjerena ka spasavanju partijskih rejtinga ovih stranaka, koje su ulaskom u koaliciju sa Đukanovićem navukle na sebe bijes opozicione javnosti i sada se nalaze gotovo na granici cenzusa. Ova medijska podrška je najmanje rezultat profesionalizma, naivnosti ili prijateljstva vlasnika i urednika medija i bivših opozicionara, a golim okom je vidljivo da čitavom operacijom upravlja par sekretara iz ambasade SAD u PG koristeći provjerenu i uhodanu agenturnu mrežu.

Vrijeme je da te partije i njihovi medijski pokrovitelji priznaju greške, i da saopšte ono na šta smo ih upozoravali – da se sa Đukanovićem ne mogu praviti bilo kakvi dogovori, a naročito oniu vezi organizacije pravičnih izbora, jer onaj koji je pokrao sve izbore do sada neće te navike promijeniti zbog tri ministra i četrdesetak čudno izabranih i raspoređenih funkcionera po dubini.

Očigledno je da bivša opozicija ima dogovor o postizbornom aranžmanu sa Milom Đukanovićem, a ako nije tačno to što mi tvrdimo lako mogu da nas demantuju i dovedu u neprijatnu situaciju tako što će otkazati poslušnost diktatoru inapustiti njegovu vladu, i mi ih pozivamo da to učine.

Zna se na koji se način svuda u svijetu bori protiv diktatorskih režima, a to sigurno nije kolaboracija sa diktatorom i pravljenje jeftinih medijskih predstava kojima se zamajava javnost.