(VIDEO) Selimović: Muslimani iz Stare Raške branili Beograd, a u JVuO bilo ih pet puta više nego u partizanima

„Muslimani u Kraljevini Jugoslaviji izjašnjavali su se kao Srbi islamske vjeroispovijesti“ – rekao je profesor Salih Selimović na skupu održanom 15. septembra u organizaciji “Saveza Srba iz Crne Gore”, u sali Skupštine Opštine Stari grad, na tribini pod nazivom “Istinom do pomirenja”.

Salih Selimovićnapravio je istorijsku retrospektivu dobrih odnosa između muslimana i pravoslavaca na našim područjima, ali i ukazao na opasnost koja ugrožava koncept suživota i zajedništva.

Profesor Selimović je ukazao da je najbitnije da se kaže istina koja je mnogima gorka i teška.

“I svi žele da imaju svoju istinu. Međutim, kad tad dođe vrijeme da se istina mora reći. Istražio sam arhivsku građu uprkos jednosmjernoj istini, istini pobjednika, a dobro je poznato da pobjednici ne vole da se govori o njihovim nedjelima”, poručio je Selimović.

Muslimani u Kraljevini Jugoslaviji izjašnjavali su se kao Srbi islamske vjeroispovijesti, konstatovao je Selimović i poručio da je to bilo dobro rješenje.

“Porijeklo muslimana je poznato. Čak su i slave poznate od tih predaka koji su primali islam. Postavlja se pitanje šta se to sad dogodilo da pređu u islam, da prihvate vjeru osvajača. Tursko carstvo je kao svaka imperija širilo svoje prostore, a religija je bila vodeća društvena kategorija. Međutim, dogodilo se da su se ljudi koji su prihvatali islam identifikovali sa Turcima. To je pogrešno, jer islam nije turska vjera. Kad su se Turci povukli, muslimani su bili ni na nebu ni na zemlji. Teško je bilo vratiti se korijenima, nisu znali kuda će, pa su usvojili identitet lutanja”, rekao je Selimović.

“Tome su doprinijeli komunisti nastojeći da od muslimana stvore novu naciju, a to su radili da bi se smanjio broj Srba. Isto su i sa Makedoncima uradili. Da se razbije srpski korpus zbog navodne srpske hegemonije. Na Avnojevskim zasijedanjima to pitanje je, međutim, ostalo neriješeno. Podsjećam da se na popisu 1931. godine 162.000 muslimana izjasnilo kao Srbi islamske vjeroispovijesti. Na popisu 1948. opet su se muslimani izjasnili maltene isto”, kaže on.

Selimović je naglasio da kada se nacije proglašavaju, govorimo o sintetičkim nacijama, jer te nacije nemaju istorijsko utemeljenje.

“Primjera radi, 1953. godine od 18 saveznih funkcionera muslimana 12 se izjasnilo kao Srbi islamske vjeroispovijesti, a 6 kao Jugosloveni. Četiri godine kasnije u publikaciji “Ko je ko”, od 171 muslimana funkcionera 62% su se izjasnili kao Srbi islamske vjeroispovijesti. Dakle, muslimani su većinski držali do tog opredjeljenja da su Srbi islamske vjeroispovijesti. Zato su komunisti tražili rješenje kako to da suzbiju”, istakao je Selimović i konstatovao da su, nažalost, i muslimani učestvovali u razbijanju Jugoslavije, ukazujući da su muslimanske elite u Sarajevu 1993. godine proglasile tzv. bošnjačku naciju, iako je termin Bošnjak neprihvatljiv turski pojam.

Na kraju, profesor Selimović je pokušao da odgovori na pitanje kako se pomiriti.

“Evo nekoliko primjera. Kad je bosanski begovat odlučio da se pobuni protiv turske vlasti, sav begovat je odlučio da ustane na noge i bosanska vojska na čelu sa kapetanom Huseinom Gardaševićem krenula je na Kosovo sa pjesmom da idu da osvete Kosovo. To su podaci koji su se krili. Tu pjesmu je zabilježio i njemački istoričar Leopold Ranke. Doduše, taj pokret je bio i klasni, ali je bio i nacionalni. Muslimani su željeli autonomiju kao i pravoslavni Srbi. Drugo, za vrijeme Hercegovačkog ustanka bilo je dosta muslimana. On je pokazao da se pravoslavni i muslimani mogu pobuniti zajedno. Pola starješina su bili pravoslavci, a pola muslimani. Austrougari su to htjeli da spriječe. I 1908. godine je takođe bilo saradnje. Čak su muslimani iz Pazara i Sjenice tražili od srpske Vlade puške da se bore protiv Austrougarske.

Sve je to propalo samo zbog jedne situacije – kad je turski sultan u Prvom svjetskom ratu proglasio džihad, a to je za muslimane vjernike jako krupna stvar. Rečeno im je da se kao dobrovoljci javljaju u tursku i austrougarsku vojsku, da ratuju protiv sila Antante. I, nažalost, veliki broj se odazvao.

Podsjećam da je bilo i dosta muslimana sa područja Stare Raške koji su učestvovali u odbrani Beograda. U Drugom svjetskom ratu 2,5% muslimana je učestvovalo u partizanima, a u jedinicama JVuO 12,5%”, zaključio je profesor Selimović u svom nadahnutom izlaganju koje je zavrijedilo veliku pažnju prisutne publike.