Sve je isto samo njega nema

Gledamo reklo bi se, sa nevjericom ovih dana, kako se u Crnoj Gori sve politizuje, pa i kad se radi o kulturi, koja najmanje zavređuje pažnju političkih „elita“ gotovo u svim vremenima, a pogotovo od 1945 godine do danas se ništa nije promijenilo u tom pravcu.
No, ništa neobično za Bijelo Polje.
Tako se i večeri poezije „Risto Ratković“ u Bijelom Polju politizuju unižavajući i samog pjesnika Ratkovića.
Dakle, lokalna Uprava u Bijelom Polju je samo pokrovitelj i organizator Ratkovićevih večeri a ne i žiri koji odlučuje o kvalitetu poezije.

Ali, avaj, odbornici preuzimaju ulogu nezavisnog žirija da ocijene da li je nekome dodijeljena nagrads Risto Ratković za kvalitet poezije, u ovom slučaju pjesnika Radovana Karadžića. I gle čuda, „stručnjak“ za kvalitet poezije- predsjednik Crne Gore, kao zastupnik legalnosti i pravde, odobrava lokalnoj Upravi SO Bijelo Polje da donesu nakaradnu odluku o oduzimanju nagrade Radovanu Karadžiću za poetsko djelo, poništavajući odžluku nezavisnog žirija.
Zamislite koliko bi ogavno bilo da se ukloni bista sjajnom pripovjedaču Ćamilu Sijariću, samo zato što mu je pronađena članska knjižica mislimanske milicije koji su bili saradnici okupatora.
Ali za bjelopoljske upravitelje nije ništa nemoguće. Zatrovani mržnjom, neznanjem, sujetom, naopakom ideologijom… Odriču se svega kvalitetnog, pa makar to štetilo sredini u kojoj žive i građanima koji bi trebalo da gaje vid međusobne tolerancije. Umjetnost pojedinca se cijeni, bez obzira kome taj pojedinac pripada.
Tako su bjelopoljske komitetlije zabranili bili najprevođenijem piscu iz bivše Jugoslavije, rodom iz sela Okladi kod Bijelog Polja da dođe u svoj rodni kraj dvadeset pet godina, zbog romana „Crveni orao leti u nebo“, samo zato što ih je prepoznao kakvi su i opisao ih u svom romanu.
Očigledno je da je mržnja zasjenila realnost i pravičnost u nakanama bjelopoljske političke „elite“ i da se iz sopstvenog političkog gliba i dodvorništva ne mogu uzdići, već od grada pjesnika i umjetnika, prave učmalu kasabu u kojoj odumire umjetnički status, jer se o tome pitaju oni koji ne znaju ništa o kulturnim dostignućima.
U ime Saveza Srba Beograd
Željko Čurović