Spisak pokatoličenih srpskih porodica u Hercegovini
1 min read
Hercegovci
Portal Poreklo objavio je spisak prezimena pokatoličenih srpskih porodica sačinjen na osnovu etnografskih istraživanja Jevta Dedijera i Marija Petrića (po nacionalnosti Hrvat iz Hercegovine).
Izdvojene su samo one hercegovačke porodice koje su slavile krsnu slavu.
ANIĆ, nastanjeni u Jarama i Biogracima (Široki Brijeg). Slavili su Veliku Gospojinu.
BABIĆ, nastanjeni u:
1. u Aladinićima (Stolac), prethodno u Čavšu (Popovo), Slavili Nikoljdan.
2. u Trebimlju, prethodno u Dubravi (Stolac), Slavili Nikoljdan.
3. u Trijebnju, prethodno u Jablanici. Slavili Đurđevdan.
BRAJKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima (Čapljina) Slavili su Tomindan.
BUBALO, nastanjeni u: Radišićima i Humcu (Ljubuški), Turčinovićima (Široki Brijeg), Trebižatu (Čapljina), Mostar. Starinom su iz Humca. Slavili su Nikoljdan do 1880. god.
BUDIMIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Po Jeftu Dedijeru, starinom su iz Donjeg Vakufa. Slavili su Malu Gospojinu. Po Mariu Petriću, Budimiću ne znaju svoje porijeklo.
BUHAČ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Starinom su iz Tihaljine (Ljubuški). Ima ih i u Mostaru i Konjicu. Slavili su Nikoljdan.
BUKVIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Većina su pravoslavni Srbi koji slave Jovanjdan. Bukvići katolici u Ravnom ne znaju da li su u srodstvu sa pravoslavnim Bukvićima, ali ih pravoslavni Bukvići smatraju svojim rodom.
BURIĆ, nastanjeni u Ravnom i Kotezima (Popovo). Starinom su od Matkovića iz Bjelopavlića u Crnoj gori. Ranije su se zvali Andrijaševići i Matkovići. Slavili su Nikoljdan.
VASILJ, nastanjeni u Međugorju (Broćno, Čitluk) i Ljutom Docu (Široki Brijeg). U Ljuti Dolac su se doselili iz Međugorja. Slavili su Petrovdan.
VIDAČ, nastanjeni u Krivodolu i Podgorju (Mostar). U Krivodol su Vidačci doseljeni u iz Hamzića (Čitluk). Tamo su se zvali Matići i slavili su Nikoljdan. U Podgorje su došli iz Krivodola. Slavili su Mitrovdan.
VRANČIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Prema Dedijeru slavili su Petrovdan.
VREPAC, nastanjeni u Čulama (Mostar). Doselili su se iz Trebižata kod Čapljine gde su se zvali Lišani i slavili Nikoljdan.
VUČINA, nastanjeni u Trijebnju (Dubrave, Stolac) i Buni kod Mostara. U Trijebanj su doselili oko 1700 godine iz Dalmacije, a u Bunu su došli iz Trijebnja. Slavili su Nikoljdan.
VUKORJEP, nastanjeni u Hutovu (Neum). Poreklom su od pravoslavne porodice Savić iz Postoljana u Nevesinju odakle su se doselili u Hutovo. Slavili su Nikoljdan.
VULETIĆ, nastanjeni na području Čapljine, Stoca, Širokog Brijega, Popova i Ljubuškog. Potiču iz Crne Gore.
GABRIĆ, nastanjeni u Selištu (Mostar). Doselili su se iz Župe u Dalmaciji, a bili su nastanjeni i u Grljevićima (Ljubuški) Zvali su se Markovljani a slavili su Nikoljdan.
GAGRO, nastanjeni u Hodbini (Mostar) i Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Ilindan.
GALIĆ, nastanjeni na širem području zapadne Hercegovine ali nisu od istog roda. Galići iz Domonovića porijeklom iz Ošljena kod Opuzena i slavili su Svisvete, tj. Mratindan.
GAVRAN, nastanjeni u selima oko Ljubuškog. Gavrani iz okoline Trebinja su porijeklom iz Dalmacije i slavili su Mratindan. Ne zna se da li su u rodu sa Gavranima iz zapadne Hercegovine.
GILJE, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
GLAVINIĆ, nastanjeni su Babin Dolu i Moševićima (Neum). Slavili su Mratindan.
GOLIĆ, živjeli u Orašju (Popovo). Starinom su Lonci iz Trnčine. Za vrijeme Drugog Svjetskog rata iselili su se u Slano poviše Dubrovnika. Slavili su Nikoljdan.
GOLUŽA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Trijebnju i Pješivcu. Slavili su Nikoljdan.
GRBAVAC, nastanjeni u Grabu, Vitini i Šipovači (Ljubuški). Pretpostavlja se da su bili pravoslavne vjere, jer po Dedijeru Grbavci su pričali da su porijeklom od „Stipana Visokog“ i da su rod sa kućom Petrovića iz Crne Gore.
GRBEŠA, nastanjeni u Orašcu, Kovačevu Polju i Maglicama (Prozor) Čapljina. Potiču od Pinjuha iz zapadne Hercegovine koji su opet porijeklom iz Dalmacije. Zvali su se Medić i slavili Nikoljdan.
GRLE, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Zvali su se Predići i slavili Nikoljdan.
GROZDIĆ, nastanjeni u Orašcu (Prozor). Nekada su se zvali Bogdan. Slavili su Petrovdan ili Nikoljdan.
GRUSIN, nastanjeni u Bilišićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Dalmacije. Slavili su Tomindan.
GUGUĆ, nastanjeni u Uzarićima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Lasić koji su slavili Petrovdan.
GUSLIĆ, nastanjeni u Jarama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
GUSTIN, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac) i Donji Zelenikovac (Neum). Porijeklom su iz Popova. Zvali su se Benderi i slavili su Nikoljdan.
DADIĆ, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Počitelju (Čapljina). U Počitelj su došli iz Popova. Slavili su Tomindan.
DAMJANOVIĆ,
1. Ljuti Do (Široki Brijeg). Potiču od pravoslavnih Simića i slavili su Nikoljdan.
2. Biograci (Široki Brijeg). Potiču od Kreca iz Opuzena. Slavili su Ilindan.
DANIČIĆ, nastanjeni u Radetićima (Čarići, Neum). Starinom su od Senja i slavili su Đurđevdan.
DELIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar) u koji su došli iz Čitluka, i Jasenici (Biišće) u koju su se doselili iz Krivodola. Slavili su Petrovdan.
DOLINA, nastanjeni u Golubincu i Orašju (Popovo). Slavili su Martindan, a sada Nikoljdan.
DONKIĆ, nastanjeni u Klepcima i Trebižatu (Čapljina), Čulima (Mostar) i Čitluku (Posušje). Starinom su iz Broćna, odakle su se doselili u Klepce. U Trebižat su došli iz Selina kod Mosora, a u Čitluk iz Trebižata. Slavili su Nikoljdan.
DRAŠKIĆ, nastanjeni u Izbričnom i Britvici (Široki Brijeg). Slavili su Nikoljdan.
DUBELJ, nastanjeni u Belenićima i Kijev Dolu (Popovo). Starinom su iz Crne Gore, prezivali su se Raićević i slavili Mratindan.
ĐOLO, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Potiču od Damjanovića iz Ljutog Doca. Slavili su Nikoljdan.
ĐURASOVIĆ, nastanjeni u Trnčini i u Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.
EREŠ, nastanjeni u Radišićima, Proboju, Humcu, Studencima (Ljubuški) i Sretnici (Mostar). Slavili su Malu Gospojinu.
ŽARAK, nastanjeni u Čvaljini i Trnčini (Popovo). Žarci su pokatoličeni ogranak pravoslavnih Čihorića koji su u 14 vijeku živjeli u Popovu. Slavili su Šimindan.
ŽERAVICA, bili su nastanjeni u Donjem Drijenu (Čarići, Neum). Odselili su se u Kotare u Dalmaciji, ima ih i oko Vrlike gdje su pravoslavni. Ima ih i u Žumberku u Hrvatskoj. Vladislav Skarić smatra da su porijeklom od Banjana u Crnoj Gori. Ističe takođe mogućnost da su se doselili iz Popova zajedno sa pravoslavnim vladikom Savatijem što direktno ukazuje na njihovu pravoslavnu prošlost.
ŽILIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac), Sjekosama u Donjem Hrasnu (Neum), Gabeli (Čapljina). U Aladiniće su došli iz Boruta u Donjem Hrasnu oko 1860 godine, a u Sjekose iz Turkovića u Popovo oko 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.
ŽUTAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Kojića iz Grabovog Dola koji su slavili Mitrovdan.
ZEKO, nastanjeni u Belenićima (Popovo). Slavili su kao i svi katolici u Belenićima Tomindan.
ZELENIKA, nastanjeni u više sela Širokog Brijega odakle su se raseljavali širom Hercegovine, u Prozor prije svega. Potiču iz Herceg Novog. Zelenike u Jarama slavili su Nikoljdan, a u Zazvoniku Petrovdan.
ZLOJIĆ, ima ih doseljenih kod Metkovića, gdje su sa islama prešli na katolicizam.
ZORAC, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan kao i svi katolici u Ravnom.
IVANKOVIĆ, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Ne pripadju istom rodu. Za Ivankoviće u Čerigaju se smatra da su iz Mamića, da su se zvali Bilić te da su slavili Nikoljdan.
JARAK, nastanjeni u Cicrini, Trebimlje (Popovo), Dračevica (Mostar) i Počitelj (Čapljina). Svi su porijeklom iz Trebimlja. Slavili su Nikoljdan.
JELIĆ, nastanjeni u Humcu (Ljubuški), Bilušinama i Pribinovićima (Široki Brijeg) Rodom su iz Imotskom, zvali su se Nikolići i slavili su Đurđevdan.
JURILJ, nastanjeni u Jarama i Turčinovićima (Široki Brijeg). Jurilji u Jarama su slavili Nikoljdan, a iz Turčinovića Đurđevdan.
JURKOVIĆ, nastanjeni u Klepcima i Gabeli (Čapljina), Vitini (Ljubuški) i Donjem Hrasnu (Neum). Slavili su Nikoljdan. Nije pouzdano da li su Jurkovići iz Ljubuškog u rodu sa ostalima.
KALAUZ, nastanjeni u Gornjem Zelenikovcu (Neum). Slavili su Šćepandan.
KALJ, živjeli su u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Potiču od stare porodice Radulović iz istog sela. Slavili su Jovanjdan.
KATIĆ, nastanjeni u Prenju i Aladinićima (Stolac), Moševićima, Hotnju i Broćancu (Neum). Ima ih i u Domonovićima kod Čapljine, a takođe i Kleku kod Neuma. Svi potiču od Curića iz Popova koji su slavili Nikoljdan.
KATUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Porijeklom su iz Crvenog Grma (Ljubuški). Ranije su se zvali Matići. Po Dedijeru zvali su se Miljuškovići i slavili Ilindan.
KEČI, nastanjeni u Opličićima kod Čapljine. Slavili su Nikoljdan.
KNEZOVIĆ, nastanjeni u Radišićima (Ljubuški), Ljutom Docu, Dužicama i Smokinju (Široki Brijeg) i Gorici kod Stoca. Slavili su Ivanjdan.
KOJIĆ, nastanjeni u Orahovom dolu i Ravnom (Popovo). Slavili su Mitrovdan.
KONJEVOD, nastanjeni u Hutovu i Burmazima (Neum). Starinom su iz Crne Gore pa se samim tim pretpostavlja da su bili pravoslavni.
KORDA, nastanjeni u Klobuku, Tihaljini i Grljevićima (Ljubuški). Korde su takođe nastanjene i u Popovu gdje su slavili Mitrovdan. Ne zna se da li su u rodu sa Kordama iz zapadne Hercegovine.
KORDIĆ, nastanjeni u Humilišanima i Sretnici (Mostar). Kordići iz Sretnice su ranije živjeli u Trebižatu (Čapljina). Ranije su se zvali Kolaši i slavili su Petrovdan.
KOVAČIĆ, nastanjeni u Turčinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Imotskog. Tamo su se zvali Ivići i slavili su Ilindan.
KRALJEVIĆ, široko rasprostranjen rod u zapadnoj Hercegovini. Za Kraljeviće iz Mokrog (Široki Brijeg) koji se prvi put spominju 1743. godine Dedijer kaže da su se doselili iz Imotskog. Tamo su se zvali Andrići i slavili su Đurđevdan.
KREČAK, nastanjeni u Zavali i Belenićima (Popovo). Ranije su se zvali Radanovići i slavili su Tomindan.
KRMEK, nastanjeni u Gornjem i Donjem Drijenu (Hutovo, Neum). U ova sela Krmeci su doselili iz Hrasna. Ranije su se zvali Maslaći i slavili su Trifundan.
KUKRIKA, nastanjeni u Kotezima (Popovo). Starinom su Dobroslavići s Trebimlje u Popovu. Slavili su Nikoljdan.
KULAŠ, nastanjeni u Ruštima (Nevesinje), Trnčini i Cicrini (Popovo). U Rušta su se doselili iz Rotimlje (Stolac). Kulaši iz Trnčine su slavili Nikoljdan, a Kulaši iz Cicrine Šimundan.
KUSIĆ, nastanjeni u Čulama (Mostar) Potiču od Stipanovića iz Čula u Duvnu. Slavili su Đurđevdan.
KUTLE, nastanjeni u Jarama, Buhavčevini i Pribinovićima (Široki Brijeg). Rodom su iz Dalmacije. Zvali su se Vojvodići i slavili su Nikoljdan.
KVESIĆ, široko zastupljeni na području sela oko Širokog Brijega. Kvesići iz Biograca su iz Mokrog i slavili su Nikoljdan. Kvesići iz Marasovca su slavili Malo Gospojinu, a Kvesići iz Smokinja potiču od pravoslavnih Ivanovića sa Kosova u Dalmaciji i slavili su Đurđevdan.
LAKIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi i Trebimlji (Popovo). Slavili su Nikoljdan.
LASIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu, Jarama i Uzarićima (Široki Brijeg). Ima ih i u Gornjim Višnjanima (Prozor). Slavili su Petrovdan.
LAZAREVIĆ, nastanjeni u Hotnju (Neum). Ranije su živjeli u Prapratnici i zvali se Janjići. Janjići na području Hercegovine su slavili Đurđevdan i Aranđelovdan.
LETO, nastanjeni u Zavali (Popovo) i Ljutom Docu (Široki Brijeg). U Zavali su se ranije zvali Palamete. U Ljutom Docu Lete potiču od Raške Gore. Slavili su Ilindan.
LONČAR, nastanjeni u Veljacima (Ljubuški), Ljutom Docu, Gostuši i Donjem Gradcu (Široki Brijeg), Jasenici (Mostar), Rami i Ustirami (Prozor) i u Prozoru. Za Lončare u Bilišinama (starom delu Ljutog Doca) kaže se da su se zvali Stipići i slavili su Markovdan.
LOVRIĆ, nastanjeni u Dužicama, Uzarićima, Privalju i Smokinju, a nekada su živjeli i u Čerigaju (Široki Brijeg). Za Lovriće u Smokinju se zna da su od Kuriljija koji su starinom od Vrgorca i da su slavili Ilindan.
LOVRO, nastanenji u Gornjem Hrasnu (Neum). Po Dedijeru Lovre potiču od Maslaća. Maslaći su starinom iz Riđana iz Crne Gore i slavili su Đurđevdan.
LUBURIĆ, drobnjačko pleme rašireno po Hercegovini. Pravoslavni i dalje slave Nikoljdan a katolici su prestali. Ima ih u Radišićima (Ljubuški).
LUČIĆ, nastanjeni u Golubincu i Ravnom (Popovo). Proslapu i Donjim višnjanima (Prozor). U Golubincu su od Benića. U Ravno su došli iz Imotića-Trnove u Dalmaciji. Po jednima im je staro prezime Gnjatići, a po drugima Miloševići. Slavili su Mitrovdan.
LUKA, nastanjeni u Smokinju (Rasno, Široki Brijeg) i Ledincu (Mostar). Starinom su iz Dalmacije. Zvali su se Marušići i slavili su Ilindan.
LJEVAK, nastanjeni su u Ravnom i Trnčini (Popovo). Slavili su Mitrovdan.
LJUBIĆ, nastanjeni u Biogracima, Gornjem Crnču, Jarama, Ladini, Ljubotiću, Ljutom Docu i Uzarićima (Široki Brijeg), Varvari, Krančićima i Ljubuncima (Prozor). Za Ljubiće iz Biograca se zna da su slavili Petrovdan i da su se doselili s Vlasnika. Ljubići iz Jara su slavili Ličindan.
MARČINKO, nastanjeni u Glumini (Neum). Potiču iz Popova. Pretpostavlja se da su kao i ostali Popovljani (ne svi) vremenom prevođeni u rimokatolicizam.
MANDIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega i Prozora. Za sebe su govorili da potiču od sestre hajudka Mijata Tomića. Oni iz Biograca (Široki Brijeg) slavili su Đurđevdan. Nisu svi istoga roda.
MANDŽO, nastanjeni u Podgorju (Mostar). Ranije su se zvali Vukoji. Slavili su Nikoljdan.
MARKOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima i Trijebnju (Stolac), Klepcima (Čapljina) i Humcu (Ljubuški). Svi su slavili Đurđevdan.
MARUŠIĆ, nastanjeni u Biogracima, Dobriču, Gornjim Dobrkovićima, Kočerinu, Ljutom Docu, Pribinovićima, Trnu i Žvatiću (Široki Brijeg). Poreklom su iz Dalmacije i slavili su Ilindan.
MASLAĆ, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), boruti, Sjekosama i Četoljubu (Donje Hrasno, Neum). Porijeklom su iz Riđana iz Crne Gore. Slavili su Đurđevdan.
MATIĆ, nastanjeni u Dubljanima i Krtnju (Popovo), Prapratnici, Gornjem Zelenikovcu, Broćancu, Hutovu i Hrasnu (Neum), Trijebnju, rječicama i bjelojevićima (Stolac), Klepcima (Čapljina), vitini u Veljacima (Ljubuški). Svi Matići iz Dubljana bili su pravoslavni prije nego što su pokatoličeni i slavili su Malu Gospojinu. Matići koji su se iz Dubljana odselili u Slavoniju slavili su Matijevdan. U Klepce Matići su se doselili iz Hrasna i slavili su Šćepandan.
MATIJIĆ, nastanjeni u Ravnom i Trnčini (Popovo). Istog su roda. Slavili su Mitrovdan.
MATUŠKO, nastanjeni u Moševićima i Dužima (Neum). Slavili su Mratindan.
MENALA, nastanjeni u Cerovoj, Kolojanju i Cerovu (Donje Hrasno, Neum). Istog su roda. Slavili su Nikoljdan.
MERDŽAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo), Donjem Hrasnu (Neum) i Gabeli. Slavili su Nikoljdan.
MIHAILOVIĆ, nastanjeni u Dubljanima (Popovo). Svi Mihailovići katolici iz Popova su izbjegli 1941 godine, a slavili su Malu Gospojinu.
MIJATOVIĆ, nastanjeni u Počitelju i Domanovićima. Starinom su iz Popova. Slavili su Mratindan.
MIKULIĆ, nastanjeni na području Širokog Brijega, Ljubuškog i Mostara. Dedijer tvrdi da su porijeklom iz Vrgorca u Dalmaciji i da su se doselili u Hercegovinu za vrijeme Hercega Stjepana. Za Mikuliće iz okoline Mostara tvrdi da su slavili Nikoljdan.
MILANOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima (Dubrave, Stolac). Zovu ih i Keči. Slavili su Nikoljdan.
MILAS, nastanjeni u Humcu (Ljubuški). Doselili se u Humac iz Tihaljine (Grude). Slavili su Nikoljdan.
MILIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od pravoslavnih Milića iz Veličana (Popovo).
MIŠKOVIĆ, nastanjeni u Dužima (Neum). Priča se da im je predak bježao pred uskocima iz Senja. Slavili su Miholjdan.
MRVALJ, nastanjeni u Višićima i Gorici (Čapljina). Porijeklom su od pravoslavnih Mrvaljevića u Crnoj Gori.
MUSA, nastanjeni u Prebinovićima, Čerigaju, Privlju, Rasnu, Smokinju, Dužicama i Kočerinu (Široki Brijeg). Za Muse iz Prebinovića tvrdi se da su se ranije zvali Sliškovići i slavili Đurđevdan. A za Muse iz Kosmaja da su porijeklom od Imotskog i da su slavili Ilindan.
NAKIĆ, nastanjeni u Uzarićima, Donjem Crnču i Dubokom Mokrom (Široki Brijeg). Svi su porijeklom iz Broćna i slavili su Šćepandan.
NIKOLIĆ, nastanjeni u Orašcu, Proslapu, Rumbocima i Slatini (Prozor), Doljanima (Jablanica), Domanovićima (Čapljina) i u Dužicama (Široki Brijeg). Nisu svi istoga roda. Jedino se pouzdano može reći za Nikoliće iz Dužica da su se doselili iz Stona 1800 godine, da su se zvali Mikulići i da su slavili Đurđevdan.
NOGULICA, nastanjeni u Domanovićima (Čapljina). Starinom su iz Popova. Slavili su Nikoljdan.
NONKOVIĆ, nastanjeni u Prapratnici (Neum). Doselili se iz Hutova oko 1880 godine. Ranije su slavili Svetoga Luku, a potom Svetoga Mihovila (Mihajla).
OBAD, nastanjeni u Prapratnici (Hutovo, Neum). Porijeklom su iz Riđana u Crnog Gori. Zvali su se Miloševići, a zatim Bronzići. Nesumnjivo su bili pravoslavni.
OBERAN, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Potiču od Bogdana iz istoga sela. Jedno su bratstvo sa Sokolima i Vukasima. Slavili su Nikoljdan.
OBRADOVIĆ, nastanjeni u Aladinićima, Trijebnju, Bjelojevićima, donjem Poplatu (Stolac) i u donjem Hrasnu (Neum). Slavili su Lučindan.
PALAMETA, nastanjene u Čavšu (Popovo) i Mišljenu (Ljubinje). Potiču od Dobralovića, slavili su Mitrovdan.
PAPAC, nastanjeni u Gornjem Hrasnu (Neum), Burmazima (Stolac). Klečku (Dabar) i u Pocrnju (Ljubinje). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.
PARADŽIK, nastanjeni u Vitini i Humcu (Ljubuški) i u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Slavili su Malu Gospojinu.
PAVKOVIĆ, nastanjeni oko Širokog Brijega, Posušja i Prozora. Starosjedeoci su i Zazvoniku (Široki Brijeg) odakle su se raseljavali u ostala mjesta. Slavili su Đurđevdan.
PEKIĆ, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Potiču od Radića iz istoga sela koji su slavili Nikoljdan.
PENAVA, nastanjeni u Opličićima (Čapljina), Vitini (Ljubuški), Pribinovićima (Široki Brijeg), Maglicama i Kopčićima (Prozor). Nisu svi istoga roda. Za Penave iz Pribinovića se zna da su ranije živjeli u Posušju i da su se zvali Hrkači, što nesumnjivo upućuje na njihovo pravoslavnu prošlost, s obzirom da je riječ hrkač ili rkać pogrdan naziva za pravoslavnog čoveka.
PEKO, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Doselili su se iz Poljica u Dalmaciji i slavili su Nikoljdan.
PERIĆ, nastanjeni u Blagaju i Vranješevićima (Mostar), Prenju i Trijebnju (Stolac), Hrasnom (Neum), Klobuku (Ljubuškom), u Proslapu i Jaklićima (Prozor). Nisu od istoga roda. Perići iz Vranješevića su porijeklom iz Trijebnja koji su slavili Nikoljdan.
PETROVIĆ, nastanjeni u Vrpolju (Rakitino, Posušje), Veljacima i Klobuku (Ljubuški). Porijeklom su od negdje iz istočne Hercegovine, smatra se da su se zvali Vukovići i da su katoličanstvo primili u Klobuku gdje su prozvani Vukojevići.
PIJEVIĆ, nastanjeni u Trebimnji (Popovo) i Batkovićima (Stolac). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Zvali su se Žilići ili Krvavci. Očigledno je da su bili pravoslavni kao i svo stanovništvo koje se iz Crne Gore spustilo u Popovo Polje.
PINJUH, nastanjeni na području Širokog Brijega. Sporno je odakle su jer su tvrdnje raznih etnografa protivrječne. Prema jednom mišljenju doselili su se iz Dalmacije gdje su se zvali Medići, a po drugoj pretpostavci doselili su se iz Klobuka (Ljubuški) gdje su slavili Nikoljdan.
PLANINIĆ, nastanjeni u Bilušinama (Široki Brijeg). Slavili su Petrovdan.
PRCE, nastanjeni u Opličićima (Čapljina) i Prhinju (Popovo). Ima ih i u Stocu. Slavili su Nikoljdan.
PRČAK, nastanjeni u Aladinićima (Stolac), Donjem Hrasnu i Hotnju (Neum). Za Prčke u Hotnju se zna da su promenili prezime u Pavlović i da su slavili Nikoljdan.
PRIVIŠIĆ, nastanjeni u Hutovu (Neum). Starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Lučindan.
PRKAČIN, nastanjeni u Trebimnji (Popovo). Ranije su se zvali Nikolići. U Trebimlju su se spustili iz Prnjavora u Bosni oko 1700. godine. Po drugom svjedočanstvu potiču iz Crne Gore i slavili su Nikoljdan.
PRKUT, nastanjeni u Belenićima (Bobani), Dubljanima i Trnčini (Popovo). Nije pouzdano da li od istoga roda. Prkuti iz Dubljana su se doselili iz zaseoka Gajice kod Trnčine, slavili su Malu Gospojinu.
PRSKALO, nastanjeni u Bogodolu (Mostar) i Pribinovićima (Široki Brijeg). Starinom su iz Broćna gde su se zvali Jurići. Slavili su Tomindan.
PUPA, nastanjeni u Čvaljini i Cicrini (Popovo). Najpre su slavili Šimundan pa Nikoljdan.
PUŠIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Starosedeoci su i slavili su Đurđevdan.
PUŠTICA, nastanjeni u Pripratnici (Hutovo, Neum) i Biogracima. Po Dedijeru Puštice iz Biograca su porijeklom iz Dalmacije gde su se zvali Perići i slavili Tomindan.
RADIĆ, ima ih širom Hercegovine i nisu istoga roda. Radići u selima Popovog Polja kao što su: Trnčine, Orahov Do. Clavili cy Nikoljdan.
RADOJEVIĆ, pravoslavna porodica iz Trebinja. Pominje se još 1280 godine. U dokumentima Dubrovačkog arhiva s kraja 15 veka pominje se sluačj da je Radonja Radojević prešao u katoličku vjeru i dobio ime Marko. Radojevića katolika ima u Popovu. Sasvim je izvjesno da su istog roda sa pravoslavnim Radojevićima.
RADULOVIĆ, nastanjeni u Kaluđerovićima (Šuma Trebinjska). Prezivali su se Vučetići i slavili Jovanjdan.
RAGUŽ, nastanjeni u Prenju i Bjelojevićima (Stolac), Pod Kukom u Donjem hrasnu i Hotnju (Neum), Bivoljem Brdu i Domanovićima (Čapljina), u Oblju (Borač). Nekada su bili nastanjeni i u Cicrini (Popovo). Porijeklom su iz Stona. U Prenj i Hotanj su došli iz Kruševica kod Stoca, gdje su ranije živjeli. U Bjelojeviće su se doselili iz Gornjeg Hrasna. U Domanoviće im je došao predak s Bivoljeg Brda. Slavili su Nikoljdan.
RAIČ, nastanjeni u Počitelju, Opličićima, Klepcima, Dračevu, Dubravici (Čapljina), Ušću, Donjem Selu, Zagreblju (Drežnica, Mostar), Donjem Crnču (Široki Brijeg) i u Potklečanima (Rakitino). U sela oko Čapljine Raiči su se doselili iz Hutova. Njihovi srodnicu nastanjeni su i u Doljanima (Prozor). Imaju predanje po kome potiču iz Rijeke Crnojevića, da su se nazivali Lugonjići i slavili Lučindan.
RAMIĆ, nastanjeni u Dubokom Mokrom (Široki Brijeg). Po Dedijeru doselili su se iz Gabele gdje su se zvali Nikolići i slavili Nikoljdan.
ROMIĆ, nastanjeni u Poklečanima (Rakitina, Posušje). Potiču od pravoslavnih Vukadinovića iz Seonica u Duvnu.
ROZIĆ, nastanjeni u Sretnici i Selištu (Mostar), Ljutom Docu (Široki Brijeg) i Sovićima (Jablanica). Istog su roda. Potiču iz Vrgorca u Dalmaciji. Neki su slavili Nikoljdan, a neki Petrovdan. Ima ih i u Mostaru i Ljubuškom.
SESAR, nastanjeni u Kočerinu, Buhovu, Potraju i Podvranićima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Radmani i živjeli na brdu Rujan. Pobjegli su u Dalmaciju, a kasnije se povratili te promijenili prezime u Sesar što znači Cezar tj, Car – aluzija na Dalmaciju kao Cezarovu zemlju. Slavili su Lučindan.
SKARAMUCA, nastanjeni u više sela Popovog Polja. Potiču od Dobroslavića, roda koji puno razgranat u Popovom Polju. Slavili su Mitrovdan.
SKARIĆ, nastanjeni u Ravnom (Popovo). Potiču od Skaramuca. Takođe su slavili Mitrovdan.
SKOKO, nastanjeni u Kosmaju, Rasnom i Uzarićima (Široki Brijeg), Radišićima, Grabu i Klobuku (Ljubuški). Za Skoke u Kosmaju Dedijer navodi da su doselili iz Graba kod Ljubuškog prije 150 godina, gdje su živjeli 20 godina. Vele da su bili pravoslavni i da su se pokatoličili za vrijeme Marije Terezije. Slavili su Ivanjdan.
SOKO, nastanjeni u Veljoj Međi i Trnčini (Povopo). Sokoli potiču od porodice Bogdan. Čine isti rod sa Oberanima i Vukasima i slavili su Nikoljdan. Sokoli u Trnčini su došli iz Velje Međe. Starinom su Bogdanovići i slavili su Nikoljdan.
SOLDO, nastanjeni na širem području Širokog Brijega. Solda pravoslavnih ima u većem broju u istočnoj Hercegovini odakle su se šire raseljavali. Potiču od Kuča iz Crne Gore. Uglavnom je prezime stvarano po vojnoj službi koju su pojedini Hercegovci obavljali u mletačkoj armiji. Solde katolici sa područja Širokog Brijega vuku prezime upravo po jednom takvom čoveku koji se iz mletačke vojske vratio u Hercegovinu. Zaista je teško utvrditi pripadnost istom rodu svih Solda. Međutim, mi zadržavamo pravo da pretpostavljamo da su i Solde katolici Srbi vremenom pokatoličeni.
SOLDIĆ, nastanjen u Trebimnji (Popovo). Poreklom su od jednog soldata koji je davno pobjegao iz Dalmacije, pa služio kod nekog gazde u Trebimlji. Soldići su slavili Nikoljdan.
SOPTA, nastanjeni u Dužicama, Rasnom i Smokinju (Široki Brijeg). Po Dedijeru Sopte su Softe i potiču od Marinovića iz Dalmacije te su slavili Nikoljdan.
STANKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Crne Gore. Slavili su Nikoljdan.
SVRZE, nastanjeni u Knešpolju (Široki Brijeg). Sami za sebe tvrde da su porijeklom iz Sarajeva i da su bili bogumili.
TERKEŠ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Kasnije su se odselili u Ravnice kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.
TOMAŠEVIĆ (Tomaševići-Kukice) nastanjeni u Cicrini (Popovo). Dalekom starinom su iz Somine u Banjanima. Iz ovog kraja su došli u Čvaljinu. Iz Čvaljine je jedan došao u cicrinu zbog krvnine. Ranije su se zvali Paklarevići. Slavili su Šimundan.
TRKEŠ, nastanjeni u Ravnicama i Žegulji kod Stoca. Bilo ih je i u Trebimlji (Popovo) odakle im se predak preseli na Žegulju kod Stoca. Slavili su Nikoljdan.
ĆORAK, nastanjeni u Trnčini i Kotezima (Popovo). Slavili su Nikoljdan.
ĆORIĆ, nastanjeni su na području Ljubuškog, Širokog Brijega, Mostara. Za Ćoriće iz Selišta (Široki Brijeg) zna se da su se doselili iz Tihaljine gdje su se zvali Buljani i slavili Petrovdan.
UDŽENIJA, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Surdana u Dalmaciji. Staro prezime im je bilo Drašković i slavili su Nikoljdan. Ima ih i u Svitavi (Čapljina).
FRANIĆI, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Potiču od Žilića iz Riđana iz Crne Gore. Izgleda da su jedan rod sa pravoslavnim Batinićima iz Čvaljine (Popovo).
HRKAČ, nastanjeni u više sela zapadne Hercegovine. Za Hrkače u Pribinovićima (Široki Brijeg) tvrdi se da su starosedeoci koji su se doselili iz Vrlike u Dalmaciji. Zvali su se Vrljičani ili Vrlići. Slavili su Đurđevdan.
CELIĆ, nastanjeni u Dužicama (Široki Brijeg). Potiču od Knezovića koji su slavili Ivanjdan.
CMILJANIĆ, nastanjeni u Krivodolu (Mostar). Radnije su se zvali Radojli. Slavili su Nikoljdan.
CURIĆ, nastanjeni u Veljoj Međi (Popovo). Jedan dio se odselio u Slivno i Gluminu. Slavili su Nikoljdan.
ČOKLJAT, nastanjeni u Ravnom, Trnčini i Dolu (Popovo). Ranije su se zvali Đurići i slavili su Mitrovdan.
ČOLAK, nastanjeni na području više sela oko Širokog Brijega. Za Čolake iz sela Rasno tvrdi se da su porijeklom od Knina, da su se izbjegavši iz Knina zbog Turaka nastanili u Gabeli. Radnije su se zvali Ivkovići i slavili su Ilindan. Za Čolake iz Smokinja (Rasno) tvrdi se da su porijeklom iz Opuzena, a da su se u Smokinje doselili iz Gabele. Slavili su takođe Ilindan.
ČOVIĆ, nastanjeni u Ljutom Docu i Bilušinama (Široki Brijeg). Starinom su od Nikolića i slavili su Petrovdan.
DŽAJKIĆ, nastanjeni u Izbičnom (Široki Brijeg). Starinom su iz Vrlike u Dalmaciji. Ranije su se prezivali Rkaći i živjeli na području sela Pribinovići. Slavili su Đurđevdan.
DŽAMARIJA, nastanjeni u Trnčini (Popovo). Porijeklom su iz Crne Gore Slavili su Nikoljdan.
DŽAMONJA, nastanjeni u Belenićima (Popovo) i Prozoru. Džamonje iz Belenića slavili su Tomindan. Ne zna se pouzdano od koga potiču Belenići iz Prozora.
DŽONO, nastanjeni u Pripratnici i u Hutovu (Neum). U Pripratnicu su se doselili iz Riđana u Crnoj Gori, a u Hutovo iz Pripratnice. Slavili su Svetog Mihovila.
ŠAKIĆ, nastanjeni u Biogracima (Široki Brijeg). Ranije su se zvali Glibić i slavili su Nikoljdan.
ŠANTIĆ, nastanjeni u Donjem Crnču i Dužicama (Široki Brijeg). U Dužice su se doselili iz Stona 1800 godine. Slavili su Nikoljdan.
ŠANJE, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Porijeklom su iz Riđana u Crnoj Gori. Slavili su Nikoljdan.
ŠIJAKOVIĆ, nastanjeni u Trebimlji (Popovo). Doselili su se iz Duži kod Neuma a potiču od Jaraka. Daljim porijeklom su sa Kosova. Slavili su Nikoljdan.
ŠINDIK, nastanjeni u Gnojnicama (Bišće, Mostar). Doselili su se iz Popovo. Jedan Šindik se oženio katolkinjom, pa kad je umro udovica prevede djecu na katoličanstvo.
ŠKROBO, nastanjeni u Dužicama, Smokinju i Kosmaju (Široki Brijeg), Radišićima, Grljevićima i Vitini (Ljubuški). Starinom su iz Vrgorca u Dalmaciji. Doselili su se u Dužica 1870. godine i slavili su Đurđevdan.
ŠOLA, nastanjeni u Podboru (Prozor). Bilo ih je i u Trnu (Široki Brijeg) Starinom su iz Makarske. U Trn se neki Šola doselio iz Županjca (Duvno). Djed mu je bio pravoslavne vjere i slavio je Đurđevdan dok mu fratri ne zabraniše, kako tvrdi Dedijer.
ŠUTALO, nastanjeni u Bjelojevićima i Trijebnju (Stolac). Domanovićima (Čapljina, Dašnici, Svitavi i Brštanici (Donje Hrasno, Neum). Potiču iz Riđana u Crnoj Gori. Najprije su se nastanili negdje u Dalmaciji pa je onda neki Šutalo pošao u najam u Hrasno kod Krešića te se oženi njihovom kćerkom i pokatoliči se. Slavili su Nikoljdan.
IZVOR:
– Jevto Dedijer, Hercegovina: antropogeografske studije, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1991. Prvo izdanje izišlo je u okviru etnografskog zbornika Srpske akademije nauka 1909.
– Mario Petrić, Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, Glasnik Zemaljskog Muzeja BiH, E, NS, sv. HHIV/HHV, Sarajevo 1970.
Moji baba i deda po majci su iz Gornjeg Hrasna, Popovo. Selo koje je vazda bilo okruženo ustaškim (hrvatskim) selima. I ostali su vazda ono što su bili – Pravoslavni Hrišćani, Srbi koji slave Jovanjdan. Svetog Jovana, 20. januara. Ali nisu mogli svi da se odupru sili, nisu se oni prodavali za večeru i menjali veru, verovatno su spašavali decu i svoje glave na ramenima. Ne branim ih niti ih štitim, verujem da su svesni toga šta su i zbog čega uradili. A ne verujem da su srećni zbog toga.
To jeste izviše tačno!
Potpuno je netačno da sva krivica stoji u njih!
To je jedan odveć dug i komplikovan proces odnarođavanja koji će kulminirati nesputanom mržnjom na sebe bivšeg, na Srbe!
TražitI uzroke i krivicu isključivo u odnarođenom, akcenat je na odnarođenom, ne i na prevjerenom braćom, je pogrješan put koji nikuda ne vodi. Od nikakve je koristi. Zamagljuje istinu o fatalnom odustajanju Srba od svojih prevjerenih sunarodnika, koji će nakon im postane jasno da nema ništa od njihovog povratka u srpski korpus, koji će u međuvremenu još i da odnarode i potonu u beskrajnu i neskrivenu mržnju na svoju srpsku braću.
Da ne govorim o simulakrumu koji se prevjerenim Srbima, ali još uvijek ne i denacionalizovanim, šalje bezumna poruka: Srbi možete biti samo ako se povratite u predačku pravoslavnu vjeru! ???
Eto, tako smo Srbi izgubili polovinu stanovništva i ogromne srpske prostore i teritorije! Ozbiljnu državotvornu perspektivu!
Izviše je tačna i paradigma“ prodali vjeru za večeru“, samo što ona ima svoj precizan istorijski kontekst! Koji nam suštinski ništa objasniti neće osim jednu konkretnu istorijsku situaciju.
Fenomenologiju i složene mehanizme pretvorbe jedne nacije u drugu, sasvim izvesno neće.
Ako je Srbima lakše da bježe od istine o sebi i “ drugima“ , što ću ja!?
Oguglao, svikao na nekritičke nartive o našoj srpskoj bezgrješnosti, pa i u ovom slučaju.
Jer, što bi smo mi čuli, htjeli da znamo, razumhelu, kada jednom poodavno u četničku “ Zlatnu morunu“, kada neki usrani prota iz Rače koji nema pametnija posla za stolom među komitama nego da se preporučuje potonjem vojvodi Mulaliću da mu bude kum, kada ovaj orijašku srpski komita odluči da se, veli mu prota, povrati u pravoslavnu vjeru.
Jer ovaj je valjda manje Srbin, manje junak, ako nije pravoslavne vjere! ???
… Takva nam je pamet Srbima, jadi nas naši znali!
A znamo, sve što znamo, znamo da ovi prodadoše vjeru za večeru … Veliko nam to znanje! … Korisno, i nama i njima.
Koji su nam oni danas najgrđi neprijatelj.
… A da se mi zamislimo? Da se zapitamo, kako i za čije babe zdravlje? Kako ih upustismo …
Ima Damjanovića od Hercegovine, ima crnogorskih, ali ima i srbijanskih!
Nije moguće pouzdano vam odgovoriti na pitanje odakle potiče prezime Damjanović. Bilo bi logično da su najstariji hercegovački, ali je to puko logiciranje, ne i fakt!
Manje više uspješno bi moglo da se istraži porijeklo nekih konkretnih Damjanovića kojima se do nekle zna predačka linija, Nina.
Hvala
Cetinjani iako formalno nisu postali katolici ili grkokatolici u svojoj mržnji prema Srbima i svemu srpskom su ravni ovim pokatoličenim Srbima u zapadnoj Hercegovini.Patološki ustašluk i Srbofobija koji postoji među zapadno Hercegovcima postoji i na Cetinju i za to ne postoji lijek!
ima ima lijeka
Možete mi pojasnit’ čemu služi ovaj spisak…..planirate da ih lobirate da se vrnu u pravoslavlje?!
Nemojte slučajno koju ekonomsku temu taknuti, da ovima koji se ‘ loze’ da su novinari , ne skoči alergija.
I oni su se vodili ekonomijom/guzicom kad su prodavali vjeru za večeru, pa da vidiš da nisi presedan.
Niko ove ljude ne tera da se danas ne izjasne kao Srbi. čega se plaše? A ima i takvih.
I šta ima da kukamo za njima, kad imamo pred našim očima ove Milogorce po CG, koji pljuju sve srpsko u sebi? To je tek za psihoanalizu, dedovi im bili Srbi, na spomenicima im to pisalo, a oni danas druge nazivaju posrbicama. Ludilo svoje vrste.
Jedno pitanje,ako neko zna prezime Damnjanovic,slave Arandjelovdan,odakle potice iz Hercegovine ili Crne Gore?
Kutle, junačko pleme, na nos su iskijali Turcima!
Stotine još ovih sa Jeftinog spiska, takvi, ili još i pobolji!
Srbi katolici, katolički Srbi …
Ih, kako se biše zaradovali s kraja Prvoga rata, da se i oni prime u bratski vijenac! Da se jednom za svagda dokončaju u srpsko identitetsko kolo, da iziđu iz magli i snohrvatica “ identitetskog interegnuma“, dugo su čekali da se na velika vrata povrate u sebe nacionalne Srbe!
Zalud.
… Ludo Srba otud Beograda, pripelo im biše da prave Kraljevinu SHS, jebala ih ta monstr država, gorobnica srpskog naroda!
… Sami sebi jamu iskopali Srbi, bez pameti i ljubavi, dabome, i ljubavi bratske za katoličkog, još i onog muhamedanskog brata!?
Ćiftinska, ona uskosrbijanska, ne i svesrpska, politika malog i sitnog politikanta kome su narasli apetiti, pušti ih u mutno Dunavo, da ih matica Srbe katolike i muhamedance nosi u naručje vatikanskih Hrvata i austrougarskih bajagi Bošnjaka!
… Sami sebi najveći neprijatelji, Srbi!
I znam da zvuči kao fraza!
Ubitačno istinita ona, svejedno fraza!
Pa sad kome je volja, neka me minusa.
Da smo, a nijesmo (!?), danas bi nam granica Srbima svesrpska one države bila na koju desetinu kilometara obalom iza Splita, na sjevorozapadu na desetinu kilometara isprijed Osjeka!!!
Koga ne mrzi, neka bači pogled na geografsku kartu!
I sad, ih, što bih sve mogao da napišem, da podsjetim na Izveštaj vojno- tehničke komisije na čelu sa pobjednim đeneralom Jankovićem, oslobodiocem Kosova, koja će ta komisija 40 dana da obilazi Dalmaciju i Bosansku krajinu i da poslije na 254 stranice svjedoči srpsko raspoloženje dalmatinskih katolika i bosanskih muslimana. Njihov vapaj da ih prigrlimo u srpsko nacionalno ime, da im samo pute
… Ih, što bih još sve mogao da ođe podastrem od viđenih Srba katolika i muhamedanca … Ali neću!
Lakše mi da prekinem i da zaplačem …
Bespovratno zijanili Srbi, neka nam je Bogom prosto!
Ogriješili se za vjeke o njih, ali i o sebe same.
Kažnjeni. Sami sebe kaznili.
… Ludo Srba otud prjestona Beograda!
Djikane.Mislim da nismo imali nikakvu šansu da te ljude zadržimo u srpskom korpusu ,jer je Vatikan sredinom 19.veka odlučio da svi Srbi katolici budu Hrvati.Taj kontinuitet postoji do danas.Jeste bolno i traumatično ali stvar je rešena.Opstaćemo samo tamo gde imamo državu iza nas.Zato se sada koplja lome oko Crne Gore.Ako izgubimo i ovu bitku ni tu nas neće biti za 30.tak godina.A ako pobedimo…ko zna.Možda se okolnosti promene u budućnosti.Dobro je da smo svesni toga.Ipak nas naši stari nisu lagali .Nećemo ni mi našu decu.Živ bio ponosni Srbine.
… Sve sam već kazao, Gorštak.
Lako je drugome prepoznati krivicu, pametan je traži i kod sebe!
Saznanja o tuđoj krivici neće umanjiti gubitak nikome, pa ni nama!
A da smo mogli, mogli smo …
Koliko? To je jedno sasvim drugi pitanje, kako je lako moguće da je kod mene u pitanju preveliki, nekritički entuzijazam.
??? bratac moj!
Svak je gde je sklon bio. Ne plači, ne budi tužan.
Nije do tebe, kućo ?