IN4S

IN4S portal

Preživeo svaki deseti Srbin: Istrebljenje u Prebilovcima oteto od zaborava – opet se čuje ljudski glas

1 min read

U selu Prebilovci i zaseocima Kuline, Grlić, Brdo, Rijevci, Mrvići i Kravarica živelo je oko 1.000 stanovnika. Od Ilindana, 2. avgusta, do Gospojine, 28. avgusta 1941, od desetoro čeljadi, u proseku, pogibiju je izbeglo samo jedno – uvod je u knjigu „Ugašena ognjišta“ o 61 srpskoj porodici, stradaloj u Prebilovcima za vreme Drugog svetskog rata.

Samo 174 stanovnika Prebilovaca u Bosni i Hercegovini preživela su ustaško istrebljivanje. Iz Drugog svetskog rata to selo je izašlo sa svega 255 stanovnika. Danas u njemu živi do 50 ljudi.

„Ugašena ognjišta“ – knjiga o srpskom stradanju u Prebilovcima

Knjiga „Ugašena ognjišta“ približava javnosti stradanje Srba u Prebilovcima i čuva od zaborava 36 ugašenih srpskih ognjišta. U njoj se nalaze spisak nastradalih, njihove biografije i fotografije, ispovesti njihovih savremenika i slike koje svedoče o stradanju. Treće, dopunjeno izdanje, objavljeno je ove godine.

„Tamo ćete naći izjavu Ćetka Dragićevića koji je bio na streljanju i ostao živ. On objašnjava kako se to desilo, kad su odjeknuli ti pucnji, zašto je i kako on pao i kako se digao s tog mesta zločina. U Prebilovcima je rođen i živeo je do svoje 12 godine akademik Ekmečić. U knjizi ima i fragmenata njegovog govora koji je održao u Prebilovcima kada su otvorene hercegovačke jame i kad se iz jame u Šurmancima narod vratio u Prebilovce sa svojim posmrtnim ostacima. Ima tu i izjava Pavla Buluta, koji je danas jedini u životu, a bio je savremenik tih događaja iz 1941. godine“, predočava za Spunjtik jedan od autora knjige i urednik i osnivač portala „Prebilovci – selo na internetu“ Aco Dragićević.

Iz svedočenja Ćetka Dragievića koji je preživeo streljanje; foto: Sputnjik

Dragićević ističe da čitaoci iz knjige mogu da dobiju kompletnu sliku o stradanju u Prebilovcima, jer je satkana uz pomoć raznih autentičnih dokumenata i fotografija u koje su autori imali uvid i priča onih koji su preživeli stradanje:

„Ja bih vam najbolje približio to fotografijom devojaka s tečaja koji je održan u Prebilovcima 1939. godine. Na toj fotografiji ima skoro 50 devojaka. Ja sam kod pokojne Radojke Medan našao tu fotografiju još osamdesetih godina. Tad je u Prebilovcima bilo dosta savremenika tih događaja. Zabeležio sam tačno ko je koga prepoznao i svaka od devojaka na toj fotografiji je prepoznata. Ima dokumenata koji su pronađeni u Dubrovačkom arhivu, koji govore o obimu stradanja, a to su dokumenti NDH. Izveštaj iz Prebilovaca sačinila je Hrvatska nadzorna služba i on se nalazi u Dubrovačkom arhivu. U tom izveštaju se spominje brojka od 800 stradalih. Nakon rata je bilo suđenje tim ustašama u Mostaru i ti dokumenti su nam bili dostupni“.

„Sećanje je brana zaborava“

Kako Dragićević kaže, nema uzvišenijeg i većeg zadatka od tog da se učini napor da se imenom i prezimenom zabeleži ko je u Prebilovcima živeo i kako je skončao.

„Prebilovci se ne mogu spominjati bez suze. Važno je da se zna. Kad se nešto zna, kada je napisano, valjda će biti i interesovanja kod ljudi da to pročitaju i vide, kako se ne bi nikada više i nikome ponovilo. Ima primera poricanja toga što se desilo, ali kad se otvore ’Ugašena ognjišta‘ i prelista se ta nevelika knjiga i spozna se svako ima i prezime, svaka familija, onda se ne može reći da se to nije dogodilo“, napominje Dragićević.

Deo spiska nastradalih Srba

Na kraju razgovora za Sputnjik, Dragićević je posebno istakao jedan deo knjige:

„Danilo Bulut Baron, sreo se u selu sa devojkom Jokom Medić koja je nakon 14 dana, izašla iz skrovišta u kom se skrivala od ustaša tog zlokobnog avgusta ’41 godine. Skrovište je bilo na tavanu kuće ispod crepa. Danilo je obavestio da se njen mladić Milan Bulut-Bego krije u pećini ispod Crnoglava. Joka je otišla kod svog Milana. Tada su se sastali i nisu se rastajali do smrti, posle poslednjeg rata, u izbeglištvu u Trebinju. Na porodičnoj grobnici Milan je ovekovečio epitaf: ’Zajedno se rodismo, od djetinjstva ljubav vodismo, zajedno šestoro djece izrodismo. Ti najljepša ženo, za tebe živim i za Tebe ću umrijeti‘. Iza njih, pored šestoro dece, ostalo je i šesnaestoro unučadi. Šta bi bilo da nije bilo rata? Prebilovci bi bili grad! Navratite u Prebilovce u kojim se dugo nije čuo ljudski glas, ni cvrkut ptica, ni hrzanje konja… Dočekaće vas selo koje se, u nedostatku donacija, polako diže iz ruševina. Na ulazu u vaskrslo selo, s leve strane, nalazi se Hram vaskrsenja Hristovog, jedan od najlepših hramova u pravoslavlju“.

Knjigu „Ugašena ognjišta“ sačinjavali su od 2006. godine Aco Dragićević, Mladen Bulut i Milenko Jagura. Ceo tiraž dopunjenog, trećeg izdanja predat je Hramu vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima, gde ljudi mogu da nabave knjigu. Digitalni format je u pripremi, a prvo izdanje knjige može se naći na portalu „Prebilovci – selo na internetu“.

Izvor: Sputnjik

Podjelite tekst putem:

3 thoughts on “Preživeo svaki deseti Srbin: Istrebljenje u Prebilovcima oteto od zaborava – opet se čuje ljudski glas

  1. Gdje je Voda Vrela i Vrece….
    I Iznijeti ce Istinu na Povrsinu….
    Vrijeme je za Pravdu i Istinu….

  2. Pisite sto vise o ovome.I o ostalim hercegovackim jamama,o Jasenovcu,logorima po Ndh,genocidu u Dolima I selu Velika…Pisite stalno da neznaveni narod zna ko je pravio prave genocide.Sve ovo bilo je mnoooogo prije Srebrenice.Pisite o logorima za Srbe u zadnjem ratu.Samo u Sarajevu bilo ih je 126.O ustaskom tretmanu niksicke grupe u logoru Lora.O masovnom pokolju Srba u Bratuncu I okolini Srebrenice 92/93 od strane divljackih hordi Nasera Orica.Da se lijepo vidi ko je pravio genocide nad nama.Mozda se neki neznaveni Montenegrin opameti…nikad se ne zna.Zato pisite non stop.I oni nama ispiraju mozak godinama Srebrenicom,pa je red I da se za sve ovo sto se tice srpskog stradanja zna.

    16

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *