Lažno optužujući Rusiju, Vučić gura narod u srpsko-srpski sukob
1 min read
Vučić neće bežati ni od lako mogućeg srpsko-srpskog sukoba, samo da bi ostao na vlasti, zapamćen kao Tito 21-og veka, ali na pogrešnoj strani. Neće se ni njegovi „analitičari“ i ostali Jakšići, lako odreći nezarađenog hleba!
U Moskvi, prepunu čašu laži i manipulacija, Vučić je prelio podržavajući svog prijatelja Đukanovića u izmišljenoj ruskoj zaveri pripremanja terorističkih napada i atentata.
Za bolje poznavaoce Vučićevog lika i dela, nije iznenađenje što je on „odlučio da sarađuje sa međunarodnom istragom na ruskoj zaveri planiranja terorističkih napada i atentata“, tokom koje je srbijanska istraga došla do saznanja da je već duže vreme Đukanović bio praćen od zaverenika.
Želja obojice „državnika“ i njihovih zajedničkih šefova je ispunjena: makar su pokušali da se Rusija „međunarodno“ optuži za zaveru protiv lidera dve „suverene“ države.
Zbog zauzetosti vraćanjem suvereniteta i državnog dostojanstva, uglavnom su uspevale Vučićeve manipulacije (i ne samo njegove, nego i svih proevropskih vođa od puča 2000.) da odvuku pažnju Rusije od nevernog ponašanja Beograda? Međutim, to više ne pije vode, Rusija je stala na svoje noge, postajući mnogo mudrija i opreznija, posebno poklanjajući pažnju istorijski bratskim i prijateljskim narodima.
Tako je i otkrivena Vučićeva antiruska igra. Bezuslovno podržan Sorošovim fondom, Vučić je otišao toliko daleko, da je prestao da igra staru igru „ravnoteže – i istočna, i zapadna vrata“ – otvoreno se opredeljujući protiv Rusije, forsirajući i izmišljene priče „da samo NATO može zaštititi Srbiju“. Siromašne Srbe van Srbije (svoje „zemljake“) je odavno politički prezreo, i službeno ih nazvavši „Regionalni Srbi“.
Šta Grešnika čini tako samouverenim?
Vučić je postao toliko samouveren u svojoj igri, da se ne oseća nimalo neprijatno što Srbija učestvuje u paralelnim vojnim vežbama – istovremeno, i sa NATO i sa Rusijom, što bi za normalnu zemlju bio istorijski presedan, odlučno zaustavljen, možda i krvavim demonstracijama.
Šta se desilo u Beogradu? Ništa! Mediji, svi pod Vučićevom kontrolom, uglavnom su prećutkivali učešće srpske vojske na vežbi sa NATO-om u Crnoj Gori, forsirajući samo priču o vežbi „Slovensko bratstvo“, koja se održavala u Srbiji.
Najmanje tri povoljne okolnosti za Vučića, omogućavaju mu da se ponaša osiono i tako bahato, ponekad, i siledžijski, posebno prema svojim najbližim inferiornim saradnicima, i najgore, često urlajući i na potpuno nedužne novinare.
Prva okolnost je jaka politička, finansijska, pa i bezbednosna podrška Zapada. Veliko, i od nikoga kontrolisano zaduživanje države, samo je način kako Vučić „legalno“ dolazi do sredstava za antirusku i pro-NATO propagandu, kontrolišući desetine i desetine, samo televizijskih kanala, a o štampanim i elektronskim medijima da i ne govorimo. Svi glavni, ili gotovo svi, mediji su pod njegovom kontrolom u Srbiji, plaćajući iz Kase i svoje privatne analitičare, unijaćene zaljubljenike romano-germanske civilizacije.
Druga okolnost, uglavnom proizvod ili neposredna posledica prve, jeste činjenica da nema tako jedinstvene i jake organizovane narodne snage koja bi zaustavila njegove ludorije – nema kritične mase koja bi rekla – Njet.
Treća okolnost povoljna za „lidera sveg Srblja“ jeste principijelno nemešanje Rusije u poslove drugih zemalja, pa ni zemalja prijateljskih naroda, što ne znači i odustajanje od veza sa srpskim narodom, zaštitom njega i njegove kulture, korišćenjem mehanizma tzv. meke moći, a i tvrde, ako bi, nedajbože, došlo dotle.
Četvrta, i možda najpogodnija okolnost za Vučićevo histerično ponašanje, jeste što on zna da će Rusija učiniti sve da se uzdrži od bilo kakvih neposrednih poteza protiv njega.
To bi bilo ono što Vučić i priželjkuje: neposredan potez Rusije bi mu dobro podiglo rejting kod zapadnih sponzora, to bi mu dobro došlo za pokretanje otvorenije medijske propagande o čvršćoj vezi sa NATO-om; kukavici bi to dalo hrabrost i neposredan povod za javnu osudu Rusije; imao bi povod za otvoreniju hajku protiv „ruske agresije“; posredno bi neutralisao i većinu Srba, koji žele bratske veze sa Rusijom. Obezbedio bi sebi i sigurnu pobedu na predstojećim predsedničkim izborima.
Propagandom protiv rusofila
Ovakav kakav je paranoidan, političar velikog formata „Regiona“ bi takve eventualne ruske poteze histerično objavio kao politički pritisak, što bi se Moskvi i srpskom narodu obilo o glavu, dajući povod i njegovim „umerenim“ pristalicama i kolebljivoj birokratiji da se neskriveno okrene protiv Rusije; takvi i slični kolebljivci bi bili odlučniji protiv prijateljstva sa Rusijom, jačajući ljubav prema Zapadu (u stvari, MMF).
Na jedinim medijima, Vučićevim, njegovi prozapadni jastrebovi (iskompleksirani komentatori i sveznajući bajni analitičari) su sve glasniji i agresivniji, zagovarajući bezuslovan raskid svih veza sa Rusijom, pa i zajedničkom prošlošću koja je ugrađena u samu državnost Srbije.
Vučić neće bežati ni od lako mogućeg srpsko-srpskog sukoba, samo da bi ostao na vlasti, zapamćen kao Tito 21-og veka, ali na pogrešnoj strani. Neće se ni njegovi „analitičari“ i ostali Jakšići, lako odreći nezarađenog hleba!
Kao „dobar student“ Vojislava Šešelja, lukav i s ogromnim iskustvom manipulatora svake vrste, nesumnjivo je da Vučiću nije nepoznata istorijska veza Srbije i Rusije, što ga dodatno učvršćuje u uverenju da nastavi s takvom politikom, znajući da ne postoji ništa, pa ni njegova izdaja, što bi moglo izazvati osvetu Moskve prema srpskom narodu.
Saginjanjem glave pred trećerazrednim zapadnim birokratama, Vučić je godinama postajao nesporni majstor za eksploataciju istočnih, a ponekad i zapadnih „partnera“. Stalno hvaljen, Vučić je mnogo profitirao, centralizujući svoju moć, paranoidno ukazujući na stalnu „opasnost“ po njegov život, život njegovog voljenog brata, a bogami, ponekad i cele familije Vučić, okružene arsenalom „oružja ruskih atentatora“.
Jasno je kao vedri dan da Vučić neprestano plaši narod kijevskim scenarijem ili, još gore, užasnim sećanjem na krvavi 5-to oktobarski državni udar 2000. godine. U nedefinisanim vremenskim razmacima, Vučić na svojim medijima (a svi su pod njegovom kontrolom) ponavlja zastrašujuće izjave o mogućem atentatu i delovanju neprijatelja države, odvraćajući tako zbunjeni narod od bilo kakvih protesta.
Nadalje, arapski razvojni projekat „Beograd na vodi“, evropski put bez odredišta, i skrivena i postepena tranzicija u NATO“, samo su neki od hiljadu razloga zašto Vučić stalno prepada narod, sve ga više iscrpljujući, siromašeći ga iz dana u dan. Takođe, jasno je i to zašto je Vučiću stalo da se reši Moskve, znajući da Rusija ne plaća ljubav političara, makar oni uz svedoke tvrdili da su Srbi.
(Izvor: Srpski kulturni klub)
Ta „dijagnoza“, za koju mi ne znamo pouzdano koja je, poprima razmere epidemije!
I amo, i tamo.
… Medju nama Srbima, sadanjim i bivsim, svejedno.
Bolesni smo mi, jer, da kojim slucajem nijesmo, ne bi bilo ni Mila, ni Vucica!
Jos ni citave galerije opskurnih likova iz svijeta politickog i kriminalnog podzemlja, sto je zapravo jedno te isto.
Sve je isto. I amo, i tamo isto.
Fukara vlada, crno ispod noktiju otimlje.
Narod cuti i trpi.
… I glasa!
One iste glasa, protiv kojih je!?
E sad, koja je tek to “ dijagnoza „, crni ce ga djavo znati!
A da ne valja, da se jos grdje primice, to svak zna.
… Jadi nas nasi znali!
da je bolest svacija to se zna,ali da niko u toj Srbiji ne pokusa da ga skloni i posalje na lijecenje to moze imati debelih posledica,jer drzavai je potreban staratelj,isto kao Crnoj Gori
Jednom rijecju PIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII
Nemojte mi g.Vučića dirati , to je brat naš !
Nego što ovo bi pa njemac Nitan demantova Meda i Peđu , veli čovjek mi se privatno sastali nijesam ja ništa reko , ispade da su ponovo lagali !
Evo vele uskoro će sablja !
?
Sa takvom skraćenicom („OMG“), nije ni Vama lako, zato je bolje da ne dijelite „dijagnoze“ drugima nego da se okrenete vlastitom izlječenju!
„ono“ je bolesno. Teško. Nasledno bugojansko duševno i telesno izopačenje. Kognitivna disonanca skinula je sa trona bipolarni poremećaj udružena sa paranojom i suženjem svesti i na presto postavila njeno veličanstvo – šizofreno cepanje! Mora pleonazam i udvojenost u nazivu bolesti jer je bolesnik takav! Nišči i jadan, čemeran i malouman; sodomist sa kompleksima viših i nižih bezvrednosti. Manijakalni đilkoš i neopevana baraba, crno ispod nokta bez karaktera, časti, dostojanstva i morala. Neka njega, koliko sutra ubiće se…To će biti isceljenje za Srblje, lekovito za Srbiju. Bogoostavljeni skot, hijena nakaznog osmeha, tvor čija je duša pod repom – aleksandar bolesni izdajnik vučić, šiptarsko šilježe, izrod ljudski…Ostaću grešan i posle ispovesti i pokajanja, gorčina i prezir, kroz koje istinu kazujem o vučiću, skrnave i ono malo hrišćanske vrline na koju stadoh, sav se gresima osuh…Praštaj, Svevečni i Svemilosni! Zlorekoh, a Ti Praštaj, Oče! Načini me ćutanja dostojnim, neka bude da sam sve ružne reči potrošio…
uz takav vokabular ti si vise nego sizofren
JUDA IŠKARIJOT!TAJ FOLK-ČETNIK KOJI JE TIPIČNI SKOJEVAC INSTALIRAN JE DA ODIGRA NAJSRAMNIJU IZDAJU U ISTORIJI SRPSKOGA NARODA.NJEGA SU IZABRALI ZA OVAJ SRAMNI ČIN ONI KOJI SU PLANIRALI RAZARANJE I UNIŠTENJE SRPSKOG RODA.IZABRAN JE I ZAROBLJEN OD NAJGORE LJUDSKE BJELOSVJETSKE OLOŠI TIPA,BLER,SOROŠ.ČAK TOGA BLERA OD KOGA SE SRAME POŠTENI ENGLEZI POSTAVIJO JE ZA SAVJETNIKA.ZNA ON DOBRO DA JE PROČITAN OD SRPSKOG NARODA I SADA POKUŠAVA DA PODIJELI SRBE ,DA IH PO PROVJERENOM ZLOČINAČKOM RECPTU SUKOBI DA BI NAŠI NEPRIJATELJI OBAVILI ONO ŠTO SU NAUMILI,A TO JE NESTANAK SRBA I SRPSKE DRŽAVE.
Ovaj covjek nema mjere ni u cemu. Potcenjuje zdrav razum i omalovazava gradjane pricajuci im svakodnevno preko medija svoje bajke. On postavlja pitanje i daje odgovore. „Tacka“.
Dozivio je takvu transformaciju da umislja da je Tito protivu koga je djelovao nazovi nekom ideologijom, koja mu je tada donosila korist. Ima nevjerovatnu moc transformieanja i sa lakocom se prilagodjava jacem pogotovu ako je to za njega korisno. Tesko onom ko mu vjeruje.