Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (I dio)
1 min read
Činjenice govore… – Jevanđelje po Šerbu
Pošto se radi o vrlo osjetljivoj temi potrebno je napomenuti da svrha ovog teksta nije opravdanje, niti u bilo kom smislu pokušaj umanjivanja, a još manje licitiranja broja žrtava, događaja u Vraneškoj dolini 1924. godine.
Tekst bi, prije svega, trebalo prihvatiti kao doprinos što objektivnijem sagledavanju ovog događaja pogotovo što, zbog obilja protivrječnih i nepouzdanih podataka, pruža prostor za izvođenje paušalnih, najčešće pogrešnih i neutemeljenih zaključaka.
Vjerujemo da nam neće biti zamjereno što se koristi naziv – događaj u Vraneškoj dolini, umjesto već, od određenih autora definisanih termina (zločin, pokolj, genocid). Razlog tome je neophodna doza opreza da se kroz nova istraživanja, koristeći se samo valjanim materijalnim dokazima i dokumentima, da doprinos i naučno valjanom kategorisanju i terminološkoj odrednici za događaj u bjelopoljskom srezu iz novembra 1924. godine.
Pristup ovoj temi je reagovanje na brojne nepravilnosti, netačnosti i zaključke u studiji, kako je sam autor Šerbo Rastoder definiše, „Kad su vakat kaljali insani – Šahovići 1924“.
Rastoder svoju studiju, uz obavezujući naslov „Činjenice govore“, počinje na sledeći način: „Možete li zamisliti zemlju u kojoj u jednom danu bude pobijeno nekoliko stotina ljudi, a da za to ne samo da niko nije odgovarao, već nije ni sprovedena bilo kakva istraga?“
Od ozbiljnog istoričara se ne očekuje da odmah ispod naslova „Činjenice govore“ bude neodređen – „nekoliko stotina ljudi“. Vjerujemo da mu je poznato kako se u slučajevima kada nema pouzdanih podataka djeluje u istoriografiji. „Nekoliko stotina ljudi“ može biti tri stotine, ali isto tako i devet stotina. Treba, naravno, voditi računa da određeni autori navode 120 žrtava, a neki ispod stotine.
Ovo ne treba shvatiti kao licitiranje žrtvama ili umanjenje njihovog broja, već samo kao napomenu radi preciznosti i poštovanja istoriografske metodologije koju, očito je, Rastoder ne poštuje.
Sledeća rečenica u studiji glasi: „Možete li zamisliti društvo koje o „najvećoj mrlji crnogorske novije istorije“ nikada javno nije progovorilo.“
Opet, naravno, ispod naslova – „Činjenice govore…“
„Najvećoj mrlji crnogorske novije istorije“ – tvrdi Šerbo Rastoder, namjerno prenebregavajući čak i državni okvir u kojem se ovaj događaj desio, a to je kao što je poznato Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Društvo „nikada javno nije progovorilo“ – opet tvrdi Rastoder, dok na strani 16. svoje studije to potkrepljuje: „Ni o ovom zločinu ne bih pisao da se bar neko našao u Crnoj Gori da ga u prethodnih 90 godina bar površno opiše.“
Opet Šerbo Rastoder iznevjerava svoj naslov – „Činjenice govore“.
Jer, sve zaključke koje iznosi u studiji, izveo je iz prethodnih opisa kojih je, kao što ćemo vidjeti, bilo i prije Šerba.
Ovako, Rastoder želi da istakne svoje zasluge u „otkrivanju istine“, kako bi našem neznavenom narodu „otvorio oči“ i da bude prvi koji javno saopštava tešku „istinu“ o 1924. godini. Ali i da krivicu za zločin osim tadašnjih učesnika prenese i njihovim potomcima i ostalim savremenicima bar zbog prikrivanja. Tako su svi krivi – i oni iz 1924. godine i generacije koje stasavaju skoro cijeli vijek poslije toga.
A da to nije baš kako Šerbo kaže, govore činjenice. Događaj u Vraneškoj dolini je i pomenut i opisan od nekoliko autora i u nekoliko publikacija, u tih proteklih Rastoderovih 90 godina „šutnje“.
Punih 25 godina prije Rastoderovog vapaja o ignorisanju događaja u Vranešu i šutnji u tekstu „Crnogorski muhadžiri“ u časopisu „Istorijski zapisi“ saopštavaju se određeni detalji o tome.
Godinu kasnije, dakle 24 godine prije stava „da se bar neko našao u Crnoj Gori da ga u prethodnih 90 godina bar površno opiše“ u monografiji „Bijelo Polje“ u dijelu „Međusobni obračuni i zločini“ upravo se opisuje događaj iz 1924. godine.
Takođe, 14 godina prije Rastoderovog otkrivanja zločina obavijenog velom tajne i šutnje, u studiji „Muslimani Crne Gore (od pada Zete 1499. godine)“ piše se o događaju u Šahovićkoj i Pavinopoljskoj opštini.
Navodimo samo ovih nekoliko tekstova, a bilo je i drugih, najviše iz razloga što se u njima kao autori i recenzenti pojavljuju sledeća imena značajnih istoričara sa naših prostora: dr Žarko Šćepanović, dr Ejup Mušović, dr Jovan Bojović, dr Novica Rakočević, dr Olga Zirojević, dr Radoje Pajović, dr Miljana Radovanović, Batrić Jovanović i Mirko Ćuković.
Kao izdavači i finasijeri ovih publikacija pojavljuju se ustanove i institucije: Istorijski institut Crne Gore, Opština Bijelo Polje, SUBNOR Bijelo Polje, Muzej „Ras“ iz Novog Pazara, Opština Novi Pazar i Ministarstvo kulture Republike Srbije.
Dakle, događaj u Vraneškoj dolini 1924. godine od strane eminetnih istoričara, ustanova i institucija nije ni prećutan, ni zaobiđen, ni preskočen.
U sumornoj istoriji naših prostora, na žalost, ređali su se slični događaji jedan za drugim u mirnodopskim ili ratnim uslovima. Gubljeni su nedužni životi u manjem ili većem broju. Da bi svakom od tih događaja posvetili dužnu pažnju, odnosno napravili cjelokupan istraživački poduhvat i kao rezultat dobili knjigu potrebno nam je istoričara i istoričara. Mnogi događaji u istoriji Bijelog Polja kao i cijele Crne Gore i dan danas „čekaju svog istoričara“. To što se Šerbo Rastoder prihvatio istraživačkog posla da rasvijetli događaj u Vraneškoj dolini 1924. godine i pokloni mu punu pažnju svakako je za pohvalu. Treba, naravno, da se rasvijetli ne samo ta priča već i mnoge teške i sumorne priče u kojima su stradali nevini i nedužni na našim prostorima. Ali ne načinom kojim djeluje Šerbo Rastoder.
(nastaviće se)
POPE MILO J . OVAJ ISTORIČAR Š ….JE POTPALJIVAČ NETRPELJIVOSTI MEĐU NARODOM DANAŠNJICE A O TEMI O KOJOJ TI GOVORIŠ ONA JE ZA NJEGA NEVAŽNA I ZASTARELA ZA NJU JE ODGOVORNA NJEGOVA PORTA IZ STAMBOLA GRADA
Da li neko zna pojedinosti ili ima neku dokumentaciju vezano za ovu temu?
„Ali i da krivicu za zločin osim tadašnjih učesnika prenese i njihovim potomcima i ostalim savremenicima bar zbog prikrivanja. Tako su svi krivi – i oni iz 1924. godine i generacije koje stasavaju skoro cijeli vijek poslije toga.“
Moj motiv da se bavim ovom temom bila bi, ne da se demantuje profesor Rastoder, činjenica da su Rastoderove paušalne ocjene ušle u udžbenike za istoriju. To je opasno, jer se nastavlja balkanska tragika sa stalnim potraživanjima za još krvi. Čitao sam knjigu i sam sam primjetio da su ocjene radjene van naučnih standarda, a što je, moramo priznati, vrlo opasno.
O pokolju u Tomasevu se cuti godinama, samo je Djilas o tome pisao. Tesko je kad saznas da su ti sunarodnici zlocinci, a jos teze kad shvatis da bi i ti bio isti da si bio na njihovom mjestu.
Serbo, slavices i ti dan Svetog Njegosa Lovcenskog Tajnovica, i tacka
A sto si ljut?
Jos malo cemo Bitku na Vucjem dou da smatramo za genocid, i posthumno cemo proglasavat nase junake za ratne zlocince
Interesantno je nacionalni identiet muslimana. To me je uvijek zbunjivalo. ko im bre dade da musliman pisu kao nacinalnost, a od skoro su izmizlili Bosnjak ….
A otkad postoji identitet Amerikanac, Austrijanac… nacije nastaju stalno, a neljudi kao sto su zlocinci iz Tomaseva, bice dovijeka.
A sta cemo sa 500 godina klanja , silovanja, otimanja djece, otimanja imanja, tri put spaljenog Cetinja, na hiljadu spaljenih crkvi ????
A otkud sve ove silne crkve koje su pretekle? A okle mansatir Piva, sto ga je Turcin darivao Crnogorcima. Ajde idi, cuvaj ovce po planini.
Onaj Šerbo koji startuje studentkinje? Onaj gdje polažu samo sa dubokim dekolteoom…. A mučenice pojedine i 20 puta izlaze na ispit…. Njega neko da uzme za ozbiljo….Ne vjerujem…
Ljudi su ljudi bez obzira , s kog su meridijana ……
Radije bih čitala umrlice, kič literaturu i sl i sl nego šerbove zapise….
Citaj onda umrlice, pa da uskoro tvoju procitamo.
Ovo su čari postkomunističke politike. Pitam se da li je tito srećan na onom svijetu….
Mislim da je tragično reklamirati šerba….
Mrtvima pokoj, živima istina, za krivce pravda.
Ni manje, ni više.
Neka je slava nevinim dušama ubijenim na pravdi Boga!
Postovano urednistvo ,nadam se da cete ovo u okvirima vasih mogucnosti predstaviti vasim citaocima na nacin kako odgovara pravim ljudima bez pokusaja sakrivanja i izvrcanja istine,to nam je od svega najvaznije
Nama kao narodu nije svoijstveno izvuci bilo kakvi profit iz stradanja, bilo kakvih, a ne iz nevinio pobijenih ljudi,shodno tome nastavite i u drugim slucajevima,ako imate mogucnosti za istrazivanje.
Srdacan pozdrav.
Meni je profesor Šerbo super i OK je prema studentima! A za istoriju me baš briga, samo da diplomiram!
Iskreno se nadam da nećete zastraniti i jednostrano sagledavati dešavanja u Vranešu 1924. Želim da vjerujem da ćete ozbiljno uraditi ovu priču kako bi doprinjeli da generacije koje stasaju ne nose teret koji su im nametnuli njihovi preci i sam Šerbo Rastoder. Želim vam srećan rad i uspjeh na razotkrivanju brojnih tabu tema sa kojima ste se uhvatili u koštac.
Društvo „nikada javno nije progovorilo“ – koje i čije društvo, Šerbo?
Kao izdavači i finasijeri ovih publikacija pojavljuju se ustanove i institucije: Istorijski institut Crne Gore, Opština Bijelo Polje, SUBNOR Bijelo Polje, Muzej „Ras“ iz Novog Pazara, Opština Novi Pazar i Ministarstvo kulture Republike Srbije. – Zaporavili ste Tajipa, on je dao najviše!
Bruka! Ministarstvo kulture Republike Srbije?
lektore, Muzej „Ras“ iz Novog Pazara, Opština Novi Pazar i Ministarstvo kulture Republike Srbije ovo što si naveo može se objasniti…novi pazar je u srbiji, crpe pare od srbije za sve i svašta a nije srpski grad….lakše malo
Sve bi bilo dobro kad bi Šerbo znao šta je to ,,ozbiljan istoričar“???