Čuvari gusala bez gudala (VIDEO)
1 min read
Konstatacija da je savremena Crna Gora antipod onoj istorijskoj Crnoj Gori, nije nova i dovoljno je do sada o tome rečeno, ali je važno pratiti forme samonegacije koje svakodnevno dobijaju nove oblike.
Najnovije nastojanje dukljanskih ideologa da „odbrane gusle od zloupotrebe“, posle utakmice košarkaša Crvene Zvezde i Galatasaraja u Beogradu, nastavak su tužne hronike u novocrnogorskoj priči o apsurdu, licemjerju i tragikomičnoj imitaciji narodne tradicije.
Braneći formu, uz obavezno negiranje suštine, „čuvari“ crnogorske tradicije, primjenjuju ranije ustanovljeni metod selektivnog prisvajanja bogate baštine, pa površno grebu po površini, nadajući se da je „kost plitko zakopana“.
Doživljavajući gusle i crnogorsku nošnju kao zidne rekvizite, ovi skrnavitelji identiteta istinske Crne Gore, ne dovode u pitanje suštinu i simboliku instrumenta i nošnje, koji imaju smisla jedino kao dio šire – srpske ostavštine.
Da li treba nekog podsjećati da je narodna epika svojina cijelog srpskog naroda, a da to što se najduže zadržala u Crnoj Gori može biti samo pokazatelj intenziteta nacionalnog osjećaja ljudi iz ovih krajeva.
Šuković i ova NVO bi definitivno željeli da gusle brendiraju kao crnogorski instrument, uz to da se guslarske pjesme izbrišu do poslednje, zadržavajući samo one nastajale na partijskim posijelima, gudeći o Titu, Đidu, Moši i Kardelju.
Instrument koji je u viševjekovnom kontinuitetu održavao svijest dostojnu slobode, ne može da živi bez gudala i pjesama koje su stvarane na njemu.
Poput puške bez municije, tako i gusle bez gudala nemaju nikakvu vrijednost i više sliče tucnju za meso, nego nacionalnom instrumentu.
Novocrnogorci hoće da gusle budu “mrtve” i neme, isto kao što nastoje da budu vjernici u mrtvim crkvama, “sakralnim objektima“, kako svakog dana izgovaraju u „dokazivanju“ svojine nad njima.
I gusle i crkva u novocrnogorskom poimanju i stvaranju neke nove tradicije i “kulture” moraju biti mrtvi, inače bi bili nezgodni svjedoci kuće koju grade od krova, podrivajući temelje.
Žive gusle koje gude u rukama Marka Šćepanovića su svjedok njihovog konvertitstva, kao što je živa crkva sa molitvenim glasovima u njoj, živi svjedok njihovog antihrišćanstva.
To što je danas neprimjereno veličati ikakvo krvoproliće i promovisanje odsijecanja glava, odraz je napretka ljudske civilizacije i vrijednosti stvorene u novom civilizacijsko-istorijskom momentu kojem pripadamo.
Ali u istorijskom kontekstu u kojem su nastale narodne guslarske pjesme „sječa turskih glava“ bila je prijeko potrebna tema – nadahnjujući faktor u vjekovnoj borbi za slobodu, pa fenomen „Šuković & kompani“ može da se zgražava sa „kulturološke visine“ na koju su se samopostavili, ali ne i da nameću sopstveni autizam kao obrazac ponašanja.
Imaju i vremenski i civilizacijski bliže primjere za zgražavanje, kao što je ona fotografija murinskog mosta, ali ne čusmo lament nad istrgnutim udovima Miroslava Kneževića, ni približan ovom koji nam šire nad “žrtvama” Vula Neškovog Đaletića iz Martinića, junaka epske pjesme koju je interpretirao Marko Šćepanović.
Isto se odnosi na crnogorsku nošnju. Kreirana da svako ko je nosi, bude trobojni barjak srpskog naroda, predstavljala je živo podsjećanje i krajnje uočljivo pripadanje narodu.
Apsurd „Šuković & kompani“ koji se odvija pred našim očima ovih dana, najviše se ogleda u tome da oni koji su bili najglasniji u odstranjivanju narodne trobojke iz Crne Gore, svlače narodnu nošnju sa Marka Šćepanovića, baš zato što je on nosi sa punom spoznajom njene suštine.
Znamo svi da je nije bilo lako nositi u bremenitijim vremenima od ovih, upravo zbog simbolike koju je nosila, pa je razloga na ponos njome na pretek.
Samo da na kraju upitamo, ko ima razlog da se njome ponosi? Mladi Marko Šćepanović, ili oni koji ga danas napadaju?
Ti što imaš veliku nuždu da nešto rečeš pa zasmrdiš nečoještvom treba da znaš da je Vuk staro slovensko ime i da su ga recimo nosili junaci Gorskog vijenca: Vuk Mićunović, Vuk Mandušić, te Vuk Karadžić.
Jesam ja davno rođen, živio sam i u kolibi na planini i možda su mi roditelji dali ime jer su iz kolibe vidjeli vuka i poželjeli da im sin bude slobodan i kadar “stići i uteći” kao vuk.
Vidiš u to vrijeme u narodu je i pored štete koju je činio, divlji vuk je više poštovan od recimo korisnog magarca koji život provede služeći gazdama. A meni se sve čini da ti je magarac bliski rođak jer vam je poimanje života i njakanje slično.
Anu,još nešto reci.
Pa vuk zavija, ne laje!
Davno si se ti rodio moj Vuče. Izgleda da su ti roditelji pogledali kroz prozor kolibe kada su ti dali ime. Slučajno naišao neki vuk pa ti postade Vuk. Mogu zamisliti da je pored prozora, u tom trenutku, prošla neka dugouha životinja. Tvoj život bi bio potpuno drugačiji.
Govedo,seljacko,nevaspitano,porodica se ne uvlaci u politicke rasprave.
Ovo je samo slikovita geneza njegovog imena. Ničiju porodicu nijesam pominjao u negativnom kontekstu. A i ti Smoje mogao bi reagovati kada neko ovdje kaže nekome “špijune od špijuna”.
Mora da su tvoji roditelji pogledali na nešto galatno te ti dali ime po tome pa ga se stidiš, toliko da ti rečem nešto
U vascijeloj maloj Gori Crnoj nije bilo ni jedne svadbe da se ne zapjeva “Pod ostrogom u planini”… i “Dolinom Zete i grada Spuža”. I jedna i druga pjesma slavila je crnogorsko junaštvo i slobodarstvo i odanost vjeri prađedovskoj.
Stari sam čovjek, pa i sad kad ih čujem srce mi zaigra i pojavi se nada da ova montenegrinska epidemija i novinarsko-političke Šuko utičnice neće zadugo trajati.
Hvala ti Marko. Hvala ti Gorane.
Rako, koliko ja znam Gorana Ćetkovića nema većeg poklonika crnogorstva kao svjetionika srpstva.
Goran jednako ljubi svoje crnogorske i kosovske korijene što su toliko jako sapleteni da se iščupati i odvojiti nedadu.
Sjajan čovjek, koji sjajno piše.
Nijesi ti Čavor, ti si nepismeni blavor. Čavori su srbi – cetinjani, a ti i tebi slični, što izvikujete parole “Ubij zakolji da srbin ne postoji” i “Srbe na vrbe”, ste okot sljedbenika prvog ustaše Ante Starčevića i soldata Pirca Birolija što su vam babe oplođavali i krv vam đedosvsku otrovali. Nasrnuli ste na Petroviće i sve što je izvorno crnogorsko avetinje što se Boga ne bojite i ljudi ne stidite. Brukate slavno Cetinje lajači Slavka Perovića – plaćenika Franje Tuđmana što mu guzica pameti dođe i grdonačelnika Bogdanovića – zeta mafijaša Marovića što boluje od moždane side.
Hvla Ti g. Čavor na javljanju. Sve si lijepo poređao. Veću težinu ima kada Ti to kažeš. Jer, Ti si pravi cetinjanin, a ne ovi izrodi i odrodi.
Đilas mu je odgovorio:
– Neće oni meni dati u grob.
– Kako neće? Ko još kome brani da uđe u grob? – zapitao se Matija.
– Ne znate Vi naš narod – uporno je ponavljao Đilas, na šta mu je Bećković rekao da o tome ne misli i da je u tom kraju on najpoznatija ličnost, te da su “prošla ta vremena i da se on vraća tamo odakle je pošao pre 80 godina sa tolikom sudbinom i istorijom i da to neće nikome pasti na pamet”.
– Ne znate vi naš narod. A sveštenik će mene da grdi i da psuje – bio je uporan Đilas.
– Neće, kako da Vas grdi sveštenik. On će na Vašem grobu da vrši onaj obred koji je vršio i vašem ocu i Vašem đedu. Nema tu ništa novo, to je davno smišljeno šta se čini kada neko umre i najveća bruka ovih poslednjih decenija je bila što smo mi smišljali šta da radimo sa čovekom kada umre – rekao mu je poznati akademik.
– A da li Vi meni obećavate, ako on počne mene da psuje da ćete ga preki-nuti? – upitao je Đilas.
– To neće biti, ali ako bude počeo prekinuću ga – obećao je Bećković.
Kada je Đilas umro njegov sin Alek-sa našao je na njegovom stolu oporuku u kojoj je rečeno da o sahrani brine sin Aleksa, a ako on ne bude u prilici da on moli da to učini Matija Bećković.
– A on je znao šta ću ja uraditi i šta ću ja učiniti. Ali se samo poslužio našim prijateljstvom da dođe do groba svoga oca i da bude sahranjen po našem pravoslavnom srpskom običaju. Tako je i bilo. Ja sam tu njegovu volju poštovao. Smatram da je on i time pokazao da je bio jedna jedinstvena ličnost – zaključio je Bećković.
POSLEDNJA ŽELJA MILOVANA ĐILASA
Matija Bećković na Televiziji Kragujevac 14. novembra 1998. prepričao je razgovor vođen sa Milovanom Đilasom neposredno pre njegove smrti. Njegove reči zabeležio je novinara Dragan Alempijević.
Prema sopstvenim rečima, akademik Matija Bećković u subotnjem intervjuu Televiziji Kragujevac po prvi put je ispričao “ličnu stvar” iz svog prijateljovanja sa Milovanom Đilasom dok je on bio gonjen. U Đilasovim dubokim godinama razgovarano je i o smrti.
– Govorio sam mu da bi on trebalo da se sahrani u svom selu, u grobnici oca i majke, i da se sahrani sa sveštenikom – rekao je Bećković.
Crnogorci su Srbi i nema nikakvog smisla niti treba dozvoliti cijepanje srpstva. I još dalje: Crnogorci ne samo što su Srbi nego su najčistiji Srbi, kolijevka srpstva. Kao opravdanje ovog stanovišta navodi se prošlost Crne Gore, NJegoš, narodna pjesma itd”… piše, između ostalog, Milovan Đilas 1. maja 1945. godine u partijskom organu “Borba”.
Đilas ta “opravdanja” ne priznaje.
“Ali”, piše dalje Milovan Đilas, “to je sve bilo do ovih dana. Sada su se, međutim, stekli uslovi da se konačno kaže da postoji i crnogorski narod i da je to najpravilnije rešenje jer se crnogorska nacija (onako kako je zapisano u marksističkom učenju) rodila sto godina kasnije od srpske”.
Znači, kako je rekao tada svemoćni Josip Broz, a do njega svemoćni Milovan Đilas ispisao, rođena je crnogorska nacija.
Ovo su desavanja u PRESTONICI centu Crne Gore.
https://www.youtube.com/watch?v=k7RFe0URw3Q#t=39
Na zensku kosarku!@@@@@@@@@@@@@…
Šta bi vi posrbice?Da diktat dajete što ćemo na Cetinje da radimo?Šta da skandiramo?nećete više,kunem vam se.Gledam ovog klipana kako bruka nošnju,tako bi i u cirkus sa njom ušao da jaše nojeve.Pi!Gori ste od najgorih negdašnjih poturica.Oni su ljudi bili za vas!!!
Nemoj tako,nema ljepseg kola od moravca.
šta to nećemo više što nijesmo smijeli, ne budali obraza ti, ako ga uopšte imaš
Fasisticki nepismeni zaguljeni sljamu! Pi! Hebali te komunisti koji ti mozak izaprase! Eto ti poturica, siptara i ustasa pa sa njima druguj po vazda, dok te ne dohvate pod svoje! Na svoje pljuvati tako! Sto mislis Cavore, sto oni za tebe misle kad si spreman svoje da izdas, bracu po krvi, sto ces njima uraditi? Koriste vas dudukljane da raskrste sa Srbima u CG, a ako im to podje za rukom, raskrstice i sa vama, glupanderi!
A šta bi ti čavore, da ubijaš ikolješ da Srbi ne postoje, da ubijaš sbog brata, komšiju, prijatelja? To ste ustaše izabrali za idole? I ti da govoriš o negdašnjosti? Pi ti na nos okiđeni, a od koga si gori i bolji …
Što se tiče gusala, Hrvati su ih 92 uredno registrovali kao svoje nacionalno blago na majvišem međunarodnom nivou, tako da se oko toga ne moramo svađat, čije su
Marko je u svojoj odjeći, on je Rovčanin, Šćepanović. Imao je tu čast da zapjeva ispred navijača Zvezde.
Pričamo o domaćinskom odnosu. Je li domaćinski od Turaka što su ubili mladog momka, Zvezdinog navijača?
Ovdje se nepošteno govori. Pokušava se svaliti krivica na guslara. Ko može odrediti guslaru šta da obuče i šta će da zapjeva? Da mu nije slučajno Vlada Crne Gore kupila nošnju? Sramota!
Pjesma je iz naše prošlosti. Ona je za mene časna, junačka! I nije uvredljiva!
Pjevaj Marko, Bog ti pomogao!
Odbrana u stilu:” Mi smo njih zato što su oni nas!” Bruka domaćina se ne može na taj način pravdat! Lako je biti hrđa na svojoj kući, no ljudi to ne cijene i imaju milion posprdnih imena za takve bezobrazne domaćine!
Jedno moralno pitanje: otkad je u trendu i ljudski u svojoj kući (Beograd) vrijeđat gosta (i ako je ekipa iz Turske)? Drugo, to vrijeđanje je izvršeno preko crnogorskih gusala i guslara koji je obukao crnogorsku narodnu nošnju! Kad već imate neodoljivu potrebu da nekog vrijeđate što to ne redite u svojoj odjeći (Pjesma kaže Jelek, anterija i opanci, po tome se sele znaju Srbijanci), ovom stihu bih dodao još srpsku šajkaču pa da cio svijet vidi da se radi o Srbinu. Ovako ja ovog guslara doživljavam kao kukavičje jaje koje je podmetnuto tradicionalnoj i slobodarskoj Crnoj Gori! I treće, stihovi pjesme su vrhunac stihoklepstva što nikad nije bila odlika crnogorskih narodnih pjesama! Ogromna je sramota sa takvom karikaturom od potpuno budalastih stihova predstavljat narodno pjesništvo CG, pa još da Crnogorci padnu na te grane da pjevaju ne o svom no o junaštvu Srba u Crnoj Gori !? Teško je odbranit ovolike gluposti, ali, izgleda, kod vas sve prolazi!
hahaha…Ovo mlado rovacko momce vam je dupe pomjerilo.Pjevaj Marko,kuca ti daje!
Šuković očigledno ne zna ništa o guslama. Ne vjerujem ni da ih ima u kući, makar kao dio tradicije. On je samo kao jedan obični poltrončić potrčao da se “zgrozi” na postupak našega Marka. Da se dokaže kao Dukljanin, kao “savremeni” Crnogorac, koji bi da ostavi prošlost, da je zakopa u zemlju, da je nema. I da dokaže šefu kako je uspješan u borbi protiv Srba! Da dobije orden, diplomu za zasluge u antisrpskoj kampanji.
A gusle mu remete snove, stalno vaskrsavaju prošlost, pamte, pominju, kunu..Slave velikane, proklinju izdajnike. Pominju Vuka Brankovića što izdade Kosovo. I opstaju uprkos onima koji žele da ih ukinu. I pominjaće nove Brankoviće, pamtiće i proklinjaće, pa neka Šuković i Filip crknu od jeda.
Bezvezno klepetanje. Da je Srbin Goran bi se prezivao Cvetković, a ne Ćetković.
Bravo!
Svaku ste mi rijec, sa srca skinuli!
Tucanj za meso je ipak koristan alat pa ga ne treba miješati sa novocrngorskim rekvizitima
Sjajno Gorane! Čisto, ubjedljivo!