Zetska banovina bila dva puta veća od kraljevine Crne Gore
1 min read
Zetska banovina
Piše: Jovan Markuš
Promjenom službenog naziva države Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviju ona je podijeljena 1929. godine na devet banovina:
- Dravska sa sjedištem u Ljubljani;
2. Savska sa sjedištem u Zagrebu;
3. Vrbaska sa sjedištem u Banjaluci;
4. Primorska sa sjedištem u Splitu;
5. Drinska sa sjedištem u Sarajevu;
6. Zetska sa sjedištem na Cetinju;
7. Dunavska sa sjedištem u Novom Sadu;
8. Moravska sa sjedištem u Nišu;
9. Vardarska sa sjedištem u Skoplju.
Teritorija nekadašnje Kraljevine Srbije je bila podijeljena na četiri banovine: (Dunavsku, Drinsku, Moravsku i Vardarsku) i Upravu grada Beograda. Teritoriju nekadašnje Kraljevine Crne Gore je obuhvatala Zetska banovina, kojoj su pripojene: Boka Kotorska sa Budvom i Petrovcem; Južna Dalmacija (Korčula, Mljet, Pelješac) sa Dubrovnikom; Istočna Hercegovina (Trebinje, Stolac, Ljubinje, Bileća, Gacko, Nevesinje, Foča i Kalinovik) sa Čapljinom; Raška oblast (Priboj, Nova Varoš, Prijepolje, Sjenica, Tutin, Novi Pazar, Raška, Studenica i Ivanjica) i Mitrovica sa Kosova. Zetska banovina je po teritoriji bila preko dva puta veća od Kraljevine Crne Gore (30 741 km2 : 14 443 km2), kao i prema broju stanovnika (787 972 st : približno 350 000 st) i sa boljim prirodnim predispozicijama za ekonomski razvoj.
Na čelu Banovine postavljao se Kraljevim ukazom Ban u saglasnosti sa predsjednikom Ministarskog savjeta. Ban je vršio najvišu političku i upravnu vlast u Banovini. Prvi ban Zetske banovine je bio dr Uroš Krulj a njegov pomoćnik Milisav Ivanišević. Zakonom je bilo uspostavljeno Bansko vijeće Zetske banovine. Članovi prvog Banskog vijeća Zetske banovine su bili:
za mjesta:
Berane: Dabetić Milić, penzioner iz Berana;
Bijelo Polje: Marić Gligo, trgovac iz Bijelog Polja;
Blato: Kunjašić Joakim, posjednik iz Blata;
Dubrovnik: Mićić dr. Mića, advokat i predsjednik opštine iz Dubrovnika;
Kosovska Mitrovica: Brušliju Radoslav, industrijalac iz Kosovske Mitrovice;
Kotor: Lazarević dr. Filip, ljekar iz Kotora;
Nikšić: Mijušković Luka, trgovac iz Nikšića;
Novi Pazar: Hadžiosmanbegović Mehmedalibeg, rentijer iz Novog Pazara;
Peć: Timotijević Risto, trgovac iz Peći;
Pljevlja: Mekić Ibro, trgovac iz Pljevalja;
Prijepolje: Kurtović Rade, knjižar iz Prijepolja;
Podgorica: Šćepović Nešo, trgovac i predsjednik opštine iz Podgorice;
Sjenica: Pavićević Milan, trgovac iz Sjenice;
Trebinje: Tupanjanin Đorđe, trgovac iz Trebinja;
Ulcinj: Resulbegović Selim, penzioner iz Ulcinja;
Foča: Hasić Salih, posjednik iz Foče;
Herceg Novi: Janković Špiro, veleposjednik iz Herceg Novog;
Cetinje: Milošević Tomo, predsjednik opštine na Cetinju.
za srezove:
andrijevički: Laban Rajo, penzioner iz Polimlja;
barski: Marić Vaso, industrijalac iz Bara;
bilećki: Popara Jefto, trgovac iz Bileće,
beranski: Kastratović Simo, profesor iz Berana;
bjelopoljski: Popović Joksim, težak iz Obrova;
gatački: Jakšić Novak, težak iz Korita;
danilovgradski: Radović dr Sava, advokat iz Martinića;
deževski: Nićiforović Spasoje, težak iz Postenja;
dubrovački: Dragović Ivan, posjednik iz Močića;
istočki: Vulić Radovan, predsjednik opštine iz Istoka;
kolašinski: Tošković Janko, učitelj iz Kolašina;
kosovsko-mitrovički: Petrović Rafajlo, težak iz Joševika;
korčulanski: Cvilićević dr Baldo, ljekar iz Lumbarde;
kotorski: Đunio Rudolf, posjednik iz Kotora;
ljubinski: Gavrilović Sava, težak iz Sedlara;
mileševski: Gluščević Milosav. težak iz Kam. Gore;
moravički: Spasović Vukašin, trgovac i predsjednik opštine iz Ivanjice;
nevesinjski: Lažetić Miho, trgovac iz Nevesinja;
nikšićki: Sočica Mujo, penzioner iz Nikšića;
novo-varoški: Popović Vojo, zemljoradnik iz Bukovika;
pećki: Manojlović Manojlo, težak iz Goraždevca;
pljevaljski: Tanjević Jevrem, predsjednik opštine iz Babovca;
podgorički: Ivanović Miloš, okružni načelnik u penziji sa Meduna;
pribojski: Stevanović Dobroslav, trgovac iz Priboja;
sjenički: Popadić Sretko, predsjednik opštine Buđeva;
stolački: Vujanović Grga, predsjednik opštine iz Burmaza;
studenički: Šarković Tihomir, trgovac iz Raške;
trebinjski: Danilović Sava, sveštenik iz Zubaca;
fočanski: Hadži-Vuković Vlado, industrijalac iz Foče;
cetinjski: Mrvaljević Periša, učitelj iz Velestova;
šavnički: Radović Jovo, sveštenik iz Crkvice;
štavnički: Pantović Nikodim, predsjednik opštine iz Mojstira.
Prostor:
Zetska banovina obuhvata 30 741 kvadratni kilometar.
Stanovništvo:
Po popisu od 1921. godine u Zetskoj banovini ima svega stanovništva 782 972 i to: pravoslavnih 450 691, rimokatolika 109 469, grkokatolika 93, evangelika 154, muslimana 221 686, Jevreja 508, raznih vjeroispovijesti 368, bez konfesije 3.
Gradovi – varoši :
Cetinje (sjedište banovine), Andrijevica, Bar, Ulcinj, Berane, Bileća, Bijelo Polje, Budva, Kotor, Perast, Risan, Herceg Novi, Avtovac, Danilov Grad, Novi Pazar, Dubrovnik, Kolašin, Blato, Korčula, Kosovska Mitrovica, Podgorica, Prijepolje, Nevesinje, Nikšić, Nova Varoš, Peć, Pljevlja, Priboj, Sjenica, Stolac, Trebinje, Foča, Rijeka Crnojevića.
Varošice:
Gusinje, Lijeva Rijeka, Plav, Mrkojevići, Spič, Rožaj, Šahovići, Dobrota, Donja Lastva, Muo, Prčanj, Donji Stoliv, Tivat, Spuž, Vela Luka, Velimlje, Grahovo, Tuzi, Čapljina, Raška, Njeguši, Šavnik i Žabljak.
Srezovi:
U Zetskoj banovini imaju 32 sreza (i 6 sreskih ispostava). Donosimo po inspektoratima nazive srezova sa mjestima njihovih sjedišta:
Cetinjski na Cetinju,
Barski u St. Baru (sreska ispostava u Ulcinju),
Bokokotorski u Kotoru (sreska ispostava u Herceg-Novom),
Danilovgradski na Danilovom Gradu,
Kolašinski u Kolašinu,
Nikšićki u Nikšiću,
Podgorički u Podgorici,
Šavnički u Šavniku.
Okružni inspektorat u Bijelom Polju:
Andrijevički na Andrijevici (sreska ispostava u Plavu),
Beranski u Beranima (sreska ispostava u Rožaju),
Bjelopoljski u Bijelom Polju,
Mileševski u Prijepolju,
Novovaroški u Novoj Varoši,
Pljevaljski u Pljevljima,
Pribojski u Priboju,
Sjenički u Sjenici,
Fočanski u Foči (sreska ispostava u Kalinoviku).
Okružni inspektorat u Dubrovniku:
Bilećki u Bileći,
Gatački u Gacku,
Dubrovački u Dubrovniku,
Korčulanski u Korčuli,
Ljubinjski u Ljubinju,
Nevesinjski u Nevesinju,
Stolački u Stocu (sreska ispostava u Čapljini),
Trebinjski u Trebinju.
Okružni inspektorat u Kos. Mitrovici:
Deževski u Novom Pazaru,
Istočki u Istoku,
Mitrovički u Kos. Mitrovici,
Moravički u Ivanjici,
Pećki u Peći,
Studenički u Raškoj,
Štavički u Tutinu.
Opštine:
u Zetskoj banovini ima svega 305 opština, koje su po srezovima podijeljene ovako:
Andrijevički 11
Barski 13
Beranski 13
Bilećki 5
Bjelopoljski 11
Bokokotorski 15
Gatački 3
Danilovgradski 10
Deževski 12
Dubrovački 8
Istočki 5
Kolašinski 8
Korčulanski 7
Kosovskomitrovički 9
Ljubinjski 4
Mileševski 10
Moravički 14
Nevesinjski 6
Nikšićki 11
Novovaroški 7
Pećki 8
Pljevaljski 12
Podgorički 16
Pribojski 5
Sjenički 12
Stolački 6
Studenički 17
Trebinjski 8
Fočanski 12
Cetinjski 11
Šavnički 8
Štavički 8.
Za montenerinske dusebriznike pitanje sta bi bilo sa Crnog Gorom da nije usla u SHS? U kojim granicama bi bila? U istim, jer nije bilo nikakvog osnova za medjunarodno dozvoljeno prosirenje. Ruske pomoci vise nije bilo tako da takva drzava nije mogla ekonoski opstati u cemu se svi medjunarodni subjekti slazu. Zbog kraljeve nakaradne politike izostali su medjunarodni krediti prije rata, tako da osim ruske pomoci i nesto prihoda od duvana drugo nista nije bilo. Engleskim memorandumom iz avgusta 1916 jasno je receno da takva drzava nema nikakvog smisla i da se kralj mora detronizovati. Kad prevod tih dokumenata bude gotov bice objavljen i to uskoro.
Vece uvijek znaci bolje a sto CG i prije rata nije imala razvijenu infrastrukturu niti i nagovjestaje o nekoj industrijalizaciji, tesko stanje je bila neminovnost.
Vrlo korektno i zasnovano na cinjenicama,zdravom razumu i znanju. Poštovanje!
Razumijem ove ustaško-komunističke falsifikatore koji sve izokreću, ali zaista je ludilo braniti kralja Aleksandra koji je potpuno uništio Srbe, a najveće heroje (vojvoda Mišić, vojvoda Putnik, Madžarević, Milunka Savić) doveo na rub siromaštva i potpuno ih ponizio i obespravio dok je sa druge strane unaprijedio Hrvate, Slovence i muslimane koji su 1914. klali, silovali i vješali po Mačvi, Podrinju i valjevskom kraju. Zato ga je i stigla zaslužena kazna u Marseju 1934. godine upravo od istih takvih.
Slobodan Jovanović, glavni srpski svedok događaja u Versaju 1919, jasno kaže da kralj Aleksandar nije imao nikakve veze sa stvaranjem Jugoslavije.Srbija se, voljom velikih sila, ništa nije pitala na Versajskoj konferenciji.
Ludi Srbi, prestanite braniti kralja Aleksandra koji vas je svojom pogubnom politikom uništio i doprinio da „gmazovi“ poput botova na ovom portalu danas mogu da nam „serviraju“ svoje sumanute falsifikate o „crnogorskoj posebnosti“.
Veće ne znači bolje. To je u Jugoslaviji bolno spoznala Crna Gora. I danas, nažalost, ima dosta onih koji imaju kompleks malog broja i veličine.
Vidim ovdje kako petparački „analitičari“ tipa Pera i „Mocarta“ zapravo samo brane aktuelni režim pričom o „velikosrpskom hegemonizmu“, floskuli koju su od Austro-Ugara preuzeli svi ovdašnji zločinački pokreti, od ustaškog i balističkog do komunističkog, „drugosrbijanskog“ i „montenegrinskog“. Zaboravlja se činjenica da je knjaz, kasnije kralj Nikola vladao 56 godina, da je bio ordinarni autokrata, da je živio u velikoj raskoši dok je 95% građana tadašnje Crne Gore živjelo u „endemskom“ siromaštvu. Ništa bolje mišljenje nemam ni o turkofilsko-austrofilskim Obrenovićima, pretečama današnjih „drugosrbijanaca“, kao ni o psihopati i bolesno sujetnom i podlom Aleksandru Karađorđeviću koji nas je zbog svoje patološke megalomanije ugurao u jednu vještačku tvorevinu koju nikada nije trebalo ni stvarati. O zločinačkom Brozovom režimu i njegovim crnogorskim komunističkim „telalima“ neću trošiti ni riječi jer to ne zaslužuju.
Velike sile su stvorile Jugoslaviju, a ne kralj Aleksandar!
E Tooo je bila PRIRODNA CRNA GORA
Trebalo je tradicionalnu Crnu Goru utopiti u srpsku većinu. Neka hvala. Sadašnja Crna Gora nam je sasvim dovoljna.
izeš milove mocart kugle
Crna Gora je ušla u kraljevinu SHS, kasnije kraljevinu Jugoslaviju sa iluzornim očekivanjem o blagostanju, koje je posljedica veličine i snage nove države. Za mnoge je bio argument o završetku misije samostalne crnogorske države da ona nije uspjela da riješi suštinska socio-ekonomska pitanja. Ovakva mišljenja pristalica bezuslovnog ujedinjenja ubrzo su se pretvorila u rezignaciju i razočarenje. U periodu 1919-1941. godine obim državnih dotacija za investicije u Crnoj Gori bio je manji od ratnih reparacija koje joj je trebalo dodijeliti nakon Prvog svjetskog rata.
Bezimena provincija
Umjesto očekivanog prosperiteta Crna Gora je doživjela stagnaciju i propadanje na gotovo svim društvenim poljima. Cetinje koje je prije ujedinjenja bilo mali, ali živahni administrativni kulturni i diplomatski centar, pretvoreno je u provincijsku zabit. Za sve vrijeme postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. godine Kraljevine Jugoslavije, ne samo da je negiran crnogorski kulturni, nacionalni, državni i istorijski identitet nego je i iz svih administrativnih podjela zemje isključen naziv Crne Gore.
Pero – A koliko ih je dobilo besplatno kuće i ogromna imanja po Vojvodini i drugim dijelovima Srbije gdje nikako nije moglo biti gladi, o tome ćutiš??? Kao i o 12 industrijskih fabrika koje je kralj otvorio u CG a koje ranije nisu ni postojale, i o tome ništa od tebe??? Glad je bila svuda a ne samo u CG, poslije serije teških ratova nailazi glad kao i poslije 2 sv. rata za vrijeme Tita, kada je narod još masovnije odlazio iz MNE naseljavajući bogatu Srbiju… Iz gore navedenog može se vidjeti ko je spasavao gladne građane CG. A nešto si htio reći pametno???
Rasprostranjeno mišljenje, kod pristalica bezuslovnog ujedinjenja, da će problem ishrane nestati odmah nakon ulaska u novu državu, koja je po prostranstvu bila gotovo 18 puta veća od Crne Gore, pokazalo se pogrešnim. Država je pokušavala organizovanjem javnih radova kroz isplatu dnevnica da ublaži problem gladi, ali to se pokazalo neefikasnom mjerom. Stanovništvo nije moglo kupiti nedostajuće proizvode jer su oni bili najskuplji u cijeloj zemlji zbog saobraćajne izolovanosti i cijena transporta u pasivnim krajevima. Kolika je bila nestašica žita govori i podatak da je početkom 1922. godine kada je Vlada ishranu Crne Gore povjerila Savezu zemjoradnika iz Sarajeva, uvezeno 50 vagona buđavog kukuruza kojeg je narod pokupovao uprkos zabrani upotrebe tog žita od nadležnih sanitetskih vlasti.
čega se pametan stidi, budala se ponosi. tako ona narodna kažće . tako i ovi izdajnici CG barjače sa sramotom srpske okupacxije 1918