Zašto se ogroman krst pojavio na vetrometini iznad srpske svetinje
1 min read
foto: Sputnjiku ustupila eparhija Mileševska
Uz srpsku trobojku, koja se vijori sa vrha Titerovac na obroncima Zlatara, na oko 950 metara nadmorske visine, od sada je i Časni krst, iznad manastira Mileševa, srednjovekovne svetinje iz prve polovine 13. veka.
Časni krst od četiri tone iznad Mileševe
Episkop mileševski Atanasije za Sputnjik otkriva da nije reč o običnom brdu. Na obe strane reke Mileševke i dan danas se nalaze isposnice, u njima su vekovima monasi posvećivali molitve, razgovarali sa bogom.
„Oni su baš na tom mestu nastavili apostolsku službu, kao i apostoli, ostavili sve od ovoga sveta i pošli za Hristom da bi sebe potpuno njemu posvetili. Dakle, vekovima je to brdo pretvarano u uzdarije Bogu, u ljubavi. Taj prostor je sav monaški, manastir Mileševa, hram Vaznesenja Gospodnjeg napunjeni su molitvom, svetošću. Sva ta kotlina, sva taj prostor napunjen je molitvom i svetošću, sve je to uzdarje Bogu. Bilo je prirodno da se kao plod svega toga, na toj vetrometini, na brdu, pojavi ovaj krst“, kaže vladika Atanasije.

On dodaje da krst nije bilo kakav znak, da se najvažniji, najsudbonosniji događaj u istoriji čovečanstva, dogodio na krstu, na njemu je Sin božji pokazao svoju ljubav prema nama, postao prisutan u životu ljudi.
„Prineo je sebe na žrtvu za nas, da bi nas popravio, ispravio, da bi pobedio naše neprijatelje. Pobedio je satanu, pobedio smrt, ohrabrio nas i priveo ocu nebeskom, očistio nas od greha. Sve se to dogodilo na tom znaku. Krst Histov je izraz ljubavi božije i podsetnik na nju. Bog nas je udostojio da prinesemo nešto kao naše uzdarje, da uzvratimo tako što ćemo taj simbol napraviti od metala, da bi smo se neprestalno podsećali na ljubav božju i na to sudbonosno istorijsko delo. Krst ima oblik zagrljaja, Hristos širi ruke, on nas i dalje grli“, ističe vladika mileševski.
Osam vekova velike svetinje
On dodaje da se dugo razmišljalo kako u uslovima epidemije i drugim teškoćama proslaviti osam vekova velike svetinje. Zaključili su da je najprirodnije ljubav prema manastiru izraziti postavljanjem krsta koji će podsećati na ljubav božju i koji će istovremeno biti plod ljubavi.
„Hteli smo da posvedočimo da zaista jesmo u ljubavi božijoj, da ima božije sile u nama. Sazvali smo sve, one koji pripadaju crkvi, one koji su joj blizu sa ovog prostora i šire, iz svih delova i života Srbije. To i jeste priroda krsta i ljubavi božije, to je saborna sila, tako da je i sam način izrade krsta bio krstolik“ ističe.

Vladika je, kaže, zahvalan Gospodu što je sve koji su učestvovali u ovom poduhvatu udostojio da u teško vreme budu na visini svog hrišćanskog imena. U ovom ni malo lakom poslu, prvo su pomogli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova.
Policija i vojska u akciji
Prošle godine osam dana jedna helikopterska jedinica MUP-a utvrđivala je postolje na obroncima Zlatara, a najzahtevniji posao oko postavljanja završili su pripadnici RV i PVO Vojske Srbije.
Komandantu, general-potpukovniku Dušku Žarkoviću vladika je uručio visoko odlikovanje Eparhije mileševske, Orden Belog Anđela Prvog stepena, dok je 890. mešovitoj helikopterskoj eskadrili Pegazi RV i PVO Vojske Srbije dodelio Orden Belog Anđela drugog stepena.
„Bez njih ne bi smo mogli krst izneti gore. Tako je to u saborom delovanju, svako doprinese u onom u čemu najviše može. Sve vreme smo bili u molitvi, a posebno raduje što je prijepoljska omladina bila prisupna u tom sabornom delu. Oni su radili fizičke poslove, tu su i oni koji se bave umetnošću, „Džip komerc“, jedna firma iz Beograda, oni su doprineli u pravljenju i sklapanju krsta“.

Tek će da zasija
Novo znamenje Mileševe napravljeno je od čelika, krst je presvučen cinkom, svetleće noću. Ostali su još manji dopunski radovi oko osvetljenja, a sagovornik Sputnjika kaže da će i to uskoro biti završeno.
„Najviše nas raduje upravo izgled krsta, on svetli, podseća na raširene ruke Hristove koje svedoče o Božjoj ljubavi. Kad gledamo uzbrdo gore, posmatramo kako širi svetlost, veoma intimno doživaljavamo da bog grli ceo naš grad, ne samo manastir, već i Prijepolje i dalje, jer se i izdaleka vidi. Srećni smo, srce nam je na mestu, potpuno smo ubeđeni da smo uradili nešto bogougodno i čovekoljubivo“.
Vladika dodaje da je bilo više umetničkih rešenja izgleda krsta, ali da su se odlučili za ono koje je moguće videti u hramovima u Rusiji, ali i našim svetinjama na Kosovu i Metohiji.

Senka Miloš/Sputnjik

Pročitajte JOŠ:
Kako zašto? Zato što tako treba eto zašto.