Vučurović: Đukanović osjeća prezir prema herojskim poduhvatima

Takozvano obilježavanje stogodišnjice Velikog rata u organizaciji crnogorskog režima bio je samo još jedan ,,doprinos’’ sramotnom tumačenju naše prošlosti i pokušaju da se ponizi slavna generacija naših predaka koja je u ratovima od 1912 – 1918, kao i naknadnim političkim odlukama, ispunila istorijski san nacionalnog i državnog ujedinjenja, kaže Jovan Vučurović, potparol Nove srpske demokratije.

„Nije nimalo slučajan taj prezir koji Milo Đukanović i njegova kamarila osjećaju prema istorijskoj i tradicionalnoj Crnoj Gori ili prema herojskim poduhvatima, kakav je bio podvig Gavrila Principa. Ta druga Crna Gora, koju personifikuje Milo Đukanović, nema nikakve veze sa tradicionalnom Crnom Gorom, njenim vrijednostima i proklamovanim ciljevima, pa je toj družini najpametnije da ne pominju slavne periode crnogorske prošlosti, već da se zadrže na njima bliskim događajima, poput sramnog rušenja Njegoševe kapele i sličnih detalja kojima se diče. U slavnim periodima crnogorske prošlosti ne postoji ništa na šta bi se oni mogli nasloniti i čime bi mogli opravdati svoje ponašanje koje su pokazali naprimjer 1999. godine, kada su izdali Crnu Goru i pridružili se onima koji su je napali. Takvi ne mogu prosuđivati ko je heroj i terorista, niti se baviti slavnim vremenima Crne Gore, oni imaju neke druge teme. Zapravo, vlast današne Crne Gore i tzv. elita može na ubjedljiv način da vodi raspravu na teme: kako se brzo obogatiti koristeći državu, kako pokrasti komšije i drsko ih ubjeđivati da je to za njihovo dobro, kako naplatiti korupciju, itd“, dodaje Vučurović.

Vučurović kaže  bi neki od njih mogli dati značajan doprinos i temama šverca narkotika i akciznih roba, a takve „vještine“ teško da mogu imati bilo kakve veze sa onom prvom, pravom, tradicionalnom Crnom Gorom. Zato oni ne mogu da razumiju ideale Mlade Bosne i hrabrih omladinaca koji su se suprostavili okupaciji, a njihovom mentalnom sklopu potpuno je strana i Mojkovačka bitka, jer da su se oni slučajno tamo zadesili, jedino bi povlačenje bilo izvjesno. Istorijske procese i tadašnje vrijeme ne mogu shvatiti likovi kojima su glavne teme razgovora bahanalije, kockarski i kriminalni događaji. Ne mogu oni da razumiju ni Gavrila Principa ni njegovu spremnost na žrtvu, jer oni nikad ništa nijesu uradili uz neki vlastiti rizik, već su se uvijek krili iza nekoga. Izdaja u ratu i krađa u miru može donijeti materijalnu korist onome ko odabere taj put. Da li je to ispravno i pored toga što je korisno i da li to ima veze sa nekadašnjom Crnom Gorom, ključno je pitanje. Kako takve osobe mogu da javno govore o Velikom ratu i zar ih nije sramota da se baš oni određuju u odnosu na takva velika i slavna vremena.

„Predsjednik DPS-a je na ovoj ,,proslavi’’ saopštio niz neistina i gluposti, ali se uglavnom trudio da se zadrži na podvalama. Zato ga je neophodno demantovati i jasno reći da je podvig Gavrila Principa sa oduševljenjem prihvaćen u Crnoj Gori, u kojoj su se, za Đukanovićevu informaciju, čak i krili istaknuti učesnici atentata. Takođe treba naglasiti da su svojevremeno najveću mržnju prema liku i djelu Gavrila Principa i Mlade Bosne izražavali nacisti i ustaše, a nažalost, svjedoci smo da pojedinci i u Crnoj Gori o svemu tome govore na ružan i sraman način“, dodaje se u saopštenju.

„Takođe, važno je naglasiti i istorijsku istinu da misija nekadašnje Crne Gore nije bilo stvaranje male države, nego ujedinjenje koje je za konačni cilj trebalo da ima stvaranje moćnog, snažnog i održivog državnog subjekta na Balkanu“, kaže Vučurović.

„Nakon svega što je saopšteno, a i iz ranijih iskustava, jasno je da se naš pogled na istoriju Crne Gore, a i na druge procese, potpuno razlikuje od onoga što plasira i projektuje crnogorski režim. Samim tim, činjenica je da postoje dvije Crne Gore, različite po vrijednostima, odnosu prema prošlosti i budućnosti. Nova srpska demokratija je posebno ponosna na period od 1912. do 1918. godine, na junake sa Mojkovačke bitke, na herojstvo naše vojske pokazano od Skadra i Bardanjolta do Cera i Kolubare, i na konačnu pobjedu koja je izvojevana probojem Solunskog fronta i kapitulacijom Austrougarske“, zaključuje se u saopštenju.