Vučić ponudio porodici Nuri državljanstvo Srbije
1 min read
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ponudio je državljanstvo porodici 10-godišnjeg Farhada Nurija, izbeglice iz Avganistana. Dečak je prodajom svojih crteža učestvovao u prikupljanju novca za lečenje sedmogodišnjeg dečaka iz Srbije. Vučić je obećao posao ocu porodice, kako bi mogli da ostanu u našoj zemlji.
Predsednik je kazao da mu je želja da zadrži „slikarski, ali i ljudski talenat“ Farhada Nurija i njegove porodice. Vučić je malom Farhadu ponudio stipendiju, da bi mogao da nastavi da slika, a njegovom ocu posao, te državljanstvo za sve.
Farhad Nuri, koji sa roditeljima i braćom privremeno boravi u Centru za izbeglice u Krnjači, kazao je da bi želeo da ostane u Srbiji, iako je porodica nameravala da ode u Švajcarsku. “Moje je da ponudimo da budete građani Srbije. Mi bismo bili počastvovani ako bi vi to prihvatili“, rekao je Vučić.
“Znam koliko ste dugo putovali da biste došli do Srbije, sa koliko probelma ste se suočavali i da je vaša konačna želja da idete u Švajcarsku. Hoću da vam ponudim, a imate vremena, pošto planirate u januaru da idete u Švajcarsku, da ostanete u Srbiji. Srbija nije bogata kao Švajcarska, ali molim vas da obiđete Beograd i bolje ga upoznate, te vidite koliko je ovo lep grad. Ako se odlučite da ostanete u Srbiji mi bismo vam dali državljanstvo odmah“, kazao je Vučić prilikom prijema porodice Nuri u sedištu predsednika Republike.
Ukazao je da Srbiji nedostaju gipsarski moleri, te dodao da je siguran da će otac dobiti posao, od kojeg će porodica moći pristojno i lepo da živi u Sbriji. Dodao je da ima više firmi koje su zainteresovane da zaposle Farhadovog oca, jer im nedostaju majstori njegovog profila i zanata.
Ponovio je da je Švajcarska bogatija zemlja, ali dodao da je uveren da je Beograd mnogo bolji i lepši grad od bilo kog drugog. “Beograd je tri puta veći nego najveći grad u Švajcarskoj, veći je od Ciriha, Bazela, Ženeve, Berna“, podsetio je on u razgovoru sa porodicom Nuri i dodao da ne govori da će porodica u Srbiji živeti u bogatstvu, ali će živeti pristojno, ako prihvate ponudu.
Farhadu je poručio da sa svojim talentima, a naveo je da je za samo deset meseci naučio odlično da govori engleski, može da bude i predsednik Srbije, ako to nekada bude želeo. “Ja sam peti predsednik Republike Srbije, ti bi mogao biti 10. ili 11. Stavrno mislim da bi mogao da budeš predsednik, samo da radiš vredno. Imaš sva prava da budeš predsednik Srbije“, poručio mu je Vučić.
“Naša politika je politika iskrenog prijetaljestva, solidarnosti i ljubavi prema izbeglom narodu i ljudima koji traže svoju budućnost, a ako vidite budućnost u Srbiji dobrodošli ste u našoj zemlji. Sve je na vama, niko vas ne tera ni na šta“, naglasio je on.
U razgovoru sa predsednikom Fahrad Nuri je rekao da bi on želeo da ostane u Srbiji.“Želim da živim u Srbiji. Dobro se osećamo u Srbiji“, kazao je na srpskom i zahvalio se Srbiji na svemu što čine za njegovu porodicu. “Kada sam crtao nešto tako u Avganistanu, niko nije obraćao pažnju na to“, rekao je Farhad.
Predsednik Vučić je upitao Farhada koliko je trebalo da ga naslika, na šta je mališan rekao da je predsednika slikao od osam do 11 sati.
Susretu predsednika Vučića sa porodicom Nuri prisustvovali su ministar odbrane Zoran Đorđević, komesar za izbeglice i migracije Vladimir Cucić, kao i gradski menadžer Goran Vesić.
Davno je petrusic govorio da se jug srbije cisti od srba da bi se tamo nastanio ne srbski zivalj. Oce da nas dezintegrisu, da isparimo, da izlapimo. A izvodjaca radova i preduzimaca ne fali, guraju se laktaju se, gaze jedni po drugima bez obzira.
…“Ubistvo naroda ne mora pratiti i ubijanje pojedinaca i njima se može dati mogućnost da prežive ukoliko napuste narod koji je „osuđen na smrt“. Tako se mlađima, radno sposobnim i „prilagodljivim“ dopušta odlazak u emigraciju, rukovodećoj strukturi ukoliko sarađuje u izricanju presude i izvršenju kazne prelazak na stranu „centara moći“ a pojedinim kategorijama se omogućava i zamena kazne doživotnom robijom u „mentalnim karantinima“ iz kojih ne bi bili u stanju da utiču na druge ljude, događaje i procese a kazna bi se izvršila prirodnim odumiranjem. Ipak osnovni vid izvršenja „smrtne kazne nad narodima“ će biti ukidanje nacionalnog identiteta. Jednostavno neki narodi će biti proglašeni za neprilagodljive „novom svetskom pioretku“ i kao takvi osuđeni da nestanu…“
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/cekajuci-izvrsenje-smrtne-kazne/
Dobrica Erić: Zakon o pravima deteta
https://www.youtube.com/watch?v=wR0ziVEhzG8
Naš predsednik za svakoga ima lepu reč. On i sa budalama razgovara kao sa sebi ravnima. Našu decu otera iz zemlje, a zadržava one koji se odredili putanjom naših dece. Neki duševan, milostiv i sažaljiv tip?
jerovatno nijesu imali novca da kupe pasos od Anfreja Vucica ,ap veli da se ja tu malo nadovezem,mozda drugi puta budemo bolje srece?
NADIREMO SKITSKI, Rajko Petrov Nogo
Sjeni Gavrila Principa
Nadiremo sitni zdepasti i tvrdi
Osvajamo mučki lopovski hajdučki
Kosooki krivonogi prigušeni skitski
Trpki poludivlji nadiremo mitski
Pod kupolom šugavog internatskog neba
Sa periferija iz vlažnih budžaka
Zeleni od mržnje i žuti od žuči
Uniženi prepuni kriminalnog mraka
Pregrizli smo grkljan dosadnoj epohi
Napudrana gospa graciozno lipti
Mi idemo dalje mi jezdimo brže
Po ukletom krugu i možda krugu smrti
Iza nas ostaju staze i bogaze
Lomni grudobrani pasteli ravnina
Blagoslovene kraj plotova žene
Iza nas ne osta čak ni mjesečina
Prepuni gustog kriminalnog mraka
I ko zna još kakvih pradjedovskih tmica
Mi pucamo strasno iz publike s lica
Neka se okonča ova komedija
Ovaj idiotski teatar ulica
Nekrolog sročismo za pseudorulju
Izlišno slobodni do grla u mulju
Oni u vrijeme utisnuše stope
Pucajući pravo u srce Evrope
Balada o Đurđevdanu, Rajko Petrov Nogo
Kad prvi hrišćani zaklali su janje,
Tad je samo janje stiglo na zaklanje
Sada hrastovima podrezuju prste
Dok ne olistaju patrljkom, se krste
Na Đurđevdan tuga iz Srbalja veje
Nije sve propalo kad propalo sve je
I sad Crni Đorđe u ratničkom sjaju
Na Voždovcu kopljem ubija aždaju.
U pokajnicama vožd iz panja niče
Krotki krokodili na guštere liče
I Cigani janje u avliji deru
Nož im u rukama đurđic u reveru,
Iz novih fresaka stara tuga veje
Nije sve propalo kad propalo sve je
Na zidu u zbegu sveci i seljaci
Viš Srbije i viš Crne Gore i viš Srpske
Krvavi barjaci.
DOK PAHULJE LETE
Sve češće biva tako u meni nema mene
I prazan bunar tela odjekuje mi tuđe
Ja šapnem svoje ime a ono u me blene
Ne poznaje me valjda pa neće ni da uđe.
U taj brisani prostor gde me sve češće liže
Beli jezičak smrti nežno ko svoje dete
Samo ti buji paji zemljici sve si bliže
I gustoj uspavanci na izvorima lete.
Samo ti spavaj sinak – i tako sve se ljulja
Na tankom zraku svesti u snegu zadnje zime
Duboko ko u grobu Mraz ti venčiće plete
Prirasti za kolevku u uši naspi ulja
Pust vetar zaborava izbrisaće nam ime
Trune krstača veka dok pahulje lete.
TVOJE JE DA KORAČAŠ
Ne možeš ti u takve poslove da se pačaš,
nije za tebe tresak niti cepanje suvo.
Budi ono što jesi, ceo pređi u uvo –
tvoje je da vibriraš, tvoje je da koračaš.
U novim predelima slute se tvoji koraci,
dok palacaju munje, plava te toga štiti
(neprobuđeni u detetu čamuju pipci smrti)
i tvoje opore reči ovde su jedini znaci.
Ne budi razuman, ponekad možeš da vraćaš
zeleno vreme apokalipse, na preskok žita zriju
zapenušaš u svemu, pusti da ti se smiju –
po stoti put ti kažem: tvoje je da koračaš
…“Kakva more Rusija, kad su oni nama nešto pomogli? Ni uranijum nam nisu bacili, ni jednom nas nisu bombardovali, još kobajagi nude neku trgovinsku uniju, gasovod i ko zna šta još. Mi smo bre vojni partneri sa nacionalnom gardom Ohaja! Malo li je?
Vidiš kako smo lepo dočekali migrante, pa ih smestili, daćemo im i stanove, imanja, državljanstvo. Oni će bre biti boljigrađani od nas, po meri vlasti. Znaće da cene bolne i teške promene kroz koje smo prošli za njihovo dobro. Neće biti ni T od terorizma, rekao ministar unutrašnjih dela. On je ipak završio visoku školu odbrane i bezbednosti, još je i doktor nauka. Valjda on zna!…“
https://stanjestvari.com/2017/06/24/dragan-antonic-sta-sad/#more-39339
….“Nemoguće je ne uvažavati ljude koji čuvaju svoju porodicu, pomažu jedni drugima, poklanjaju se Bogu u Duhu i istini, poštuju svog suseda i jedu pošteno zarađeni hleb. Ali je zato moguće gnušati se onih koji ništa od toga ne rade. I tada njihova zemlja polako i neprimetno prestaje da bude njihova….“, iz besede protojereja Andreja Tkačova
http://www.pravoslavie.ru/srpska/97362.htm
…“U ovom romanu „stariji” su predstavnici racionalnog, trezvenog i praktičnog duha. Mladić Vladimir je, pak, osećajan, osetljiv, poštuje tradiciju na koju se i sam nastavlja. Čini mi se da se ta „izmena” uloga zaista kod nas i zbila. Čitave generacije u posleratnoj Srbiji bile su opsednute „blagoutrobijem”, letovanjem, zimovanjem, kreditima za stanove, automobile. Mimo njih, tako najedenih i mamurnih, prolazili su politički porazi Srbije koji su započeli odmah posle Drugog svetskog rata, kulminirali političkim rasparčavanjem Srbije, a završili se ratovima od 1991. do 1999. godine. Njihovoj je deci ostalo da se ponovo pozabave tradicijom, pravdom i nepravdom. Tako da je ova porodica uistinu „tipična” i to ne samo tipično izbeglička, i ne samo tipično srpska posleratna porodica. To je tipična porodica dvadesetog veka: u se, na se i poda se. Praktični duh, koji pobeđuje već 5.000 godina, seče, jede i krpi vrlo vešto, tako da prikrije šta se seklo i jelo…
Fragmentarnost naslova knjige takođe je metaforična. „Ina” je drugi deo reči: Rasina, govedina, domovina, Krajina, Marina (što je ime jedne od junakinja). Popovski tumači tu „dekonstrukciju”…“
http://www.srbi.org.mk/sr/kultura/2178-od-otadzbine-ostala-je-samo-ina
Đurđevdan
https://www.youtube.com/watch?v=EKMl8qFac5s
+Dobrica Erić, govori pesmu
https://www.youtube.com/watch?v=0RlAjZQtoQ8