IN4S

IN4S portal

Uticaj sokoloskog filma „Oj, letni sivi sokole“ na publiku u Jugoslaviji

1 min read
Sokoli su se trudili da sa tim filmom suprostave uticaju stranog filma u Jugoslaviji.

Piše: Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Savez Sokola snimao je i prikazivao filmove o sletovima i taborovanjima. Među filmovima koje su u međuratnom periodu snimali sokoli ističe se dugometražni dokumentarni film „Oj letni sivi sokole” o taborovanju novosadske sokolske župe na Bledu jula 1934.

Sokoli su se trudili da sa tim filmom suprostave uticaju stranog filma u Jugoslaviji. Sokolska štampa pratila je rad na filmu i njegovo kasnije prikazivanje širom Jugoslavije. U „Sokolskom glasniku“ od 22 decembra 1932. izašlo je saopštenje da će Prosvetni odbor Saveza SKJ prirediti taborovanje za oko 150 sokola svih kategorija sa teritorije župe Novi Sad na Bledu jula 1933. Predviđeno je da taborovanje koje je trebalo da traje 30 dana bude snimljeno za film. (1)

Na filmu je prikazan uzoran život sokolske omladine i lepote slovenačkih predela. Poselo u taboru posetila je kraljica Marija sa sinovima. Nekoliko dana posle njih, tabor je posetio kralj Aleksandar. Od strane Ministarstva prosvete preporučen je celokupnoj školskoj omladini. (2)

Film je naručio Savezni prosvetni odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije a snimila ga je Škola narodnog zdravlja iz Zagreba. U snimanju su iz Škole učestvovali reditelj Kamilo Bresler, pedagog Škole i član sokola; Aleksandar Gerasimov, inžinjer i Anatolij Bazarov, operater. Od istaknutih sokola u taboru su radili sa omladinom Milan Stevanović, prvak u vežbama na vratilu i taborski horovođa kompozitor Svetolik Pašćan. Pašćan je napisao tekst i komponovao muziku za film.

Prosvetni odbor S.S.K.J. štampao je knjigu o taborovanju na Bledu. Knjiga „Oj letni, sivi sokole” bila je ilustrovana sa 108 snimaka iz filma (3)

Dr Milivoj Pavlović istakao je u svom članku „Oj letni, sivi sokole” da, uz prosvetni odbor iz Novog Sada, velike zasluge Velje Popovića, člana Prosvetnog odbora Saveza Sokola i referenta za trezvenjaštvo i taborovanje, za priređivanje taborovanja na Bledu 1934.

Tabor na Bledu bio je uređen kako se poželeti moglo: zdravstveni uslovi, kupanje u jezeru, letnje vežbalište, uređen logorski život, dopunjen sokolskim predavanjima, poselima, pesmom, muzikom i diletantskim predstavama. Knjiga o taboru ilustrovala je taj život, to je sokolska smotra i značajno sredstvo za sokolsku propagandu. U tekstu dat je opis života u taboru : dolazak, sređivanje tabora, svakodnevni život, ručak, odmor, izleti nedeljom i praznikom, predavanja i duhovna zabava (“Kad se telo odmara, onda duh stvara”) posela, poseta kralja Petra kao prestolonaslednika i starešine Saveza Sokola, sa kraljicom a docnije posetu kralja Aleksandra. Knjiga je bila dopuna filma, a film se mogao smatrati ilustracijom knjige. Velja Popović je pokazao, kakav je značaj života u prirodi, na čistom vazduhu, u bratskoj sredini. Pisac je istakao da je knjiga primer koji je trebalo podražavati. O svim letovanjima trebalo je ostaviti trajnog spomena. (4)

Sokolska štampa pratila je prikazivanje filma i reakcije gledalaca. U svojim Izveštajima o radu Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije starešinstvo sokola je izveštavalo u kojim sve mestima je bio prikazan film.

Godine 1936 „Oj letni sivi sokole” bio je prikazan na Dvoru kralja Petra II. Jedna kopija filma bila je čuvana u dvorskoj biblioteci (5).

Film je svečano prikazan 19. februara 1937. u beogradskom bioskopu „Uranija” uveče i narednih dana. Premijeri su prisustvovali kraljevski namesnik dr. Ivo Perović, ministar vojske i mornarice general Marić, … diplomatski predstavnici, članovi uprave, prosvetnog odbora i načelništva Saveza SKJ. Pred samo prikazivanje filma član uprave Saveza Sokola dr. Milorad Dragić u svom govoru istakao je : „… „Oj letni sivi sokole” jeste apoteoza, pesma i himna radu i pravim zdravim radostima života.” U režiranju filma od strane Saveza Sokola učestvovali su Velja Popović i Mihailo Milovanović. Muzičku obradu je izvršio Svetolik Pašćan, a razvijanje, sinhronizovanje, kopiranje i umnožavanje filma izvršeno je u Higijenskom zavodu u Zagrebu. U filmu su bili prikazani Bled, Vintgar, izvor Savice, Triglav, … . (6)

Film je bio prikazivan širom Jugoslavije. Film je 1937. prikazan u Beogradu, Prilepu, Kosovskoj Mitrovici, Starom Trgu, Bitolju, Prištini, Prizrenu, Šabcu, Valjevu, Crvenki, Čačku, Pančevu, Zemunu, Zenici, Starom Bečeju, Mostaru, Tesliću, Kovinu, Kragujevcu i Sarajevu.

Film je prikazan 1938. u Vukovaru, Sušine Đurđenovcu, Jagodini, Novoj Gradiški, Sisku, Kumboru, Karlovcu, Nišu, Ćupriji, Dubrovniku, Petrinji, Crikvenici, Novom Vrbasu, Bitolju, Čakovcu, Zaječaru, Zagorju ob Savi, Sinju, Delnicama, Požarevcu, Nem. Elemiru, Buljkesu, Novom Mestu, Sremskoj Mitrovici, Vršcu, Bačkom Petrovom Selu, Slavonskom Brodu, Ljubljani, Staroj Pazovi, Jaša Tomiću, Sremskim Karlovcima, Daruvaru, Kutini, Virovitici, Jesenicama, Bledu, Brčkom, Bijeljini, Korčuli, Bosanskom Šamcu, Somboru, Laškom, Debeljači, Hrasniku i Domžalama. (7)

U okviru proslave otvaranja Sokolskog doma u Sarajevu, 6. novembra 1937. film „Oj letni sivi sokole” prikazan je u bioskopu “Imperijal”. Pre početka filma prosvetar župe Sarajevo Ljubunčić ukratko je izneo značaj sokolstva. Projekciji filma su prisustvovali brojni predstavnici vojske, banske uprave, opštine, Saveza SKJ i Sokolske župe Sarajevo, sokoli i građani. (8)

Reakcije publike bile su različite. Film je prikazan u Sokolskom Domu u Sremskoj Mitrovici. Posetila ga je sva školska i sokolska omladina, dočim ostala publika nije pokazivala dovoljan interes.

Izveštač lista „Oko Sokolovo” iz Beograda komentarisao je: „Steklo se uverenje da naša odrasla publika zapostavlja film ovakve vrste filmovima s tuđinskim obeležjima i erotičnom i avanturističkom sadržinom. Već zato što je film na našem jeziku i što se njime manifestuje ljubav prema narodu i otadžbini ne bi trebalo da bude ovakvih pojava, koje bi nam takvo uverenje nametale.” (9)

U izveštaju iz Trogira od 14. marta 1939. isticalo se: „Jučer se u Trogiru prikazivao naš prvi Sokolski ton film „Oj letni sivi Sokole”. Davane su dve pretstave koje su bile odlično posećene od članova i prijatelja sokolstva. Ovaj tehnički odlično uređeni film ostavio je svojim sadržajem izvanredan utisak na publiku, koja je mnoge scene iz sokolskog života popratila sa oduševljenim pljeskom i poklicima.” Urania Ton kino u Novoj Gradiški pisala je Savezu Sokola: „Film je odličan. Kad budete imali sličnih filmova molimo, izvolite nam odmah javiti.” (10) U Kneževu i Belom Manastiru 4 i 5 maja 1939. prikazan je sokolski film „Oj letni sivi sokole !”. Po članku u „Bratstvu” film je na sve gledaoce ostavio snažan utisak. (11)

Opšti prosvetni tečaj održan je od 6 do 20 avgusta 1939. u Saveznoj prosvetnoj školi u Beogradu. Tečaj je održan u studentskom domu u Beogradu. Tečajcima su bili prikazani uzani filmovi sa sokolskih sletova i medicinski film „Bič čovečanstva”. Specijalno za tečajce prikazan je film „Oj letni sivi Sokole!”. (12)

Sa filmom „Oj letni sivi Sokole!” sokoli su hteli da se suprostave prevlasti stranih filmova u Jugoslaviji. Pera Sekulić je u knjižici „Sokolsko delovanje u Subotici” o uticaju stranog filma istakao : „Kakav je po pravilu sadržaj tih filmova ? Najčešće razoran po vaspitanje naše omladine, a veoma često štetan za naše nacionalne interese. Život razbojnika i gusara, kako onih po moru i divljim šumama, tako i onih po salonima, budoarima i vrlo otmenim krugovima. Ništa dobrog, ništa plemenitog i lepog ne pokazuje omladini, koja je u dobu kad traži pravce u svom životu i kad treba sebe da izgrađuje na jakim moralnim temeljima. — Husarska uniforma na bioskopskom platnu i zvuk poznatih melodija, kakve sve prohteve ne izaziva i kakve sve uspomene ne oživljava kod nekih naših sugrađana ?” (13)

Film je prikazan i našim iseljenicima u SAD. Novine “Amerikanski Srbobran” iz Pitsburga donele su veliki članak o prikazivanju filma, u kome je između ostalog stajalo: „Stariji, uz lepo uživanje gledanjem ovih filmova, … melodija lepe pesme, slušanjem milozvučnog jezika – videli su nešto i za pouku: Kuda bi stigli i doprli u našim narodnim organizacijama, da uvedemo u naše organizacije onu disciplinu, složan i planski rad, koji se video među Sokolima i Sokolicama na Bledu! Nije čudo što su ovo letovalište Sokola posetili Kralj i Kraljica, i što u spomen knjizi pročitasmo ime i kraljevića Tomislava … . Nema spora, ko god je ovaj govoreći film gledao, svaki je izašao sa programa radosnijega srca i uzdignute duše; a moguće i tugom za svojim starim zavičajem. Ne meri se sve samo sa fizičkom merom i novčanikom.”(14)

Sokoli su naročito bili ponosni na dokumentarni film „Oj letni sivi sokole”, koji je prikazivao taborovanje novosadske sokolske župe na Bledu jula 1934. Film je naručio Savezni prosvetni odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije a snimila ga je Škola narodnog zdravlja iz Zagreba. Iz Škola narodnog zdravlja u snimanju su učestvovali reditelj Kamilo Bresler, pedagog Škole i član sokola; Aleksandar Gerasimov, inžinjer i Anatolij Bazarov, operater. U režiranju filma od strane Saveza Sokola učestvovali su Velja Popović i Mihailo Milovanović.

Muzičku obradu izvršio je Svetolik Pašćan, a razvijanje, sinhronizovanje, kopiranje i umnožavanje filma izvršeno je u Higijenskom zavodu u Zagrebu.

Od istaknutih sokola u taboru su radili sa omladinom Milan Stevanović, prvak u vežbama na vratilu i taborski horovođa kompozitor Svetolik Pašćan. Prosvetni odbor Saveza S.K.J. štampao je knjigu o taborovanju na Bledu, „Oj letni, sivi Sokole” ilustrovanu sa slikama iz filma. U svojim Izveštajima o radu Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije starešinstvo sokola je izveštavalo u kojim sve mestima je bio prikazan film. Film je bio prikazan širom Jugoslavije i među iseljenicima u SAD. Sa tim filmom sokoli su hteli da se suprostave prevazi stranog filma (američkog i nemačkog) u Jugoslaviji. Sokolska štampa pratila je prikazivanje filma i reakcije gledalaca. Reakcije publike o filmu „Oj letni, sivi Sokole” bile su različite. Negde je film bio dočekan sa oduševljenjem, a negde je bio ignorisan od dela publike.

Napomene:

1.„Uzorno taborenje prosvetnog odbora Saveza SKJ”, „Sokolski Glasnik”, Ljubljana, 22. decembra 1932, br. 51, str. 2;

2.„Sokolski film”, Vesti, „Oko Sokolovo” , Beograd, 1. marta 1937, br.4, str.84;

3.Velimir Popović, Mihajlo A. Milovanović, „Oj letni,sivi sokole”, str. 33, 84, 98, 99,114,119, Prosvetni odbor Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije, Novi Sad, 1934;

4.Dr Milivoj Pavlović, Skoplje, „Oj letni, sivi sokole”, „Sokolski Glasnik”, Ljubljana, 1. januara 1936, br. 1, str. 6;

5.Marija Blagojević, „Vizuelna kultura sokola”, str. 49, „Sokolska knjižnica”, (Rastko Srpska kultura na internetu www.rastko.rs)

6.„Oj letni sivi sokole”, „Sokolski Glasnik”,Beograd, 5. mart 1937, br. 6, str. 4;

7.„Izveštaj o radu Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za godinu 1938 podnet na IX redovnoj glavnoj skupštini Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 23. aprila 1939 godine”, str. 73;

8.„Svečano otvorenje velebnog Sokolskog doma Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja u Sarajevu”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 20. novembar 1937, br. 36, str. 1;

9.Film „Oj letni, sivi Sokole ! ”, Sokolski život, „Oko Sokolovo”, Beograd, 9. oktobar 1938, br. 8;

10.„Izveštaj o radu Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za godinu 1938. podnet na IX redovnoj glavnoj skupštini Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 23. aprila 1939 godine”, str. 73;

11. B.S, „Okružni sastanak u Belom Manastiru”, „Bratstvo”, Osijek, 10. maja 1939, br. 5, str. 85;

12.Antun Milinković, Slav. Brod, „Savezni prosvetni tečaj”, „Bratstvo”, Osijek, august-septembar 1939, br. 9, str. 181, 182;

13.Pera Sekulić, „Subotici pozorište!”, „Sokolsko delovanje u Subotici”, Subotica 1936, str. 71;

14.„Film, „Oj, Letni Sivi Sokole”, u Americi”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 14. mart 1941, br. 11, str. 10.

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Uticaj sokoloskog filma „Oj, letni sivi sokole“ na publiku u Jugoslaviji

  1. Koji novac i vrijeme je utroseno da se ideja Jugoslavije na neki nacin utvrdi.Kako je to uticalo na narod vidjeli smo 41,medjutim iza toga se Broz nadovezao na ideju Sokolja Danom maldosti koji je bio zamisljn kao dan maladih,a na kraju je ispalo klanjnje njemu samome na stadionu JNA.Zamislimo samao da je to bilo radjeno na u nekom drugom pravcu,da je novacdavan siromsnim i postradalim u Prvom ili Drugom ratau,bar bi bilo neke materijalne i socijalne koristi,ovako samo se dio Srba do danas izjasnjava kao Jugosloveni i nema nekih duhovnih dodira sa svojim precima i prosloscu.Tako to ispadne kada finasiras sviju propast i kratkovidost vodja dovodi do slepila citavae nacije.
    Zahvaljujuci nazalost nasim neprijateljima malo smo se probudili,medjutimveliki dio naroda je jos mislima na stadionu JNA a u dusi umjesto Hristosa nosi zlatno tele!
    Postovanje za gospodina Nedeljkovica koji je zaista poznavalac ove teme do tancina,da li je doktorirao nije mi poznato,ali kao da je!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *