Uspomena na noć 26. decembra 2019. g.

Noć će ova ostanuti
upamćena kroz vremena,
jer na mostu Blažovome
sinu iskra iz kamena.
Te je noći Soko Jole,
kog’ sve rane roda bole,
zapalio plam slobode,
kraj Morače hladne vode.
Uz njega se na stotine
smrzavalo Sokolova,
ali samo četvoricu
pomenuće pjesma ova.
Odnekuda po tom mrazu,
iz gustoga izbi mraka,
četa mala al’ valjana
Jokaševih hrabrih đaka.
Tu je Vujke, tu je Pavle,
tu je Čoka Soko Sivi,
kome basta i dan danas
da hajdučki život živi.
Kadar stići, i uteći
i na strašnom mjestu biti,
i sa braćom u mehanu
ka’ Kraljević vino piti.
Sve mu basta, sve mu prista
mana mu se nać’ ne može,
da je takvih malo više
kraj đe bi nam bio Bože.

Sa njima je doletio
iz Nikšića pjesnik vrli,
Krulanović, a Jokaš ih
kao dobri Otac grli.
I njemu je kamen teški
sa junačkog srca pao,
kad je ove Sokolove
pored sebe ugledao.
Tako ova slika nasta
uspomene koja krije,
a jednog će dana znam to
krasit’ strane Istorije.

Sočinitelj: Mladen A. Šarčević
Ivanje 26.12.2020 g.G