„Učitelja nema ko da voli“ (VIDEO)

Sinoć je u Knjižari Matice srpske održana promocija knjige „Učitelja nema ko da voli“, autora Slobodana Milića. Pored autora, o knjizi su govorili dr Tamara Piletić, mr Zoran Lutovac i Ilija Lakušić.

Zoran Lutovac, bivši ambasador Srbije u Crnoj Gori, kazao je da autor poseže za metodom „kineske kutije“, ogledala u ogledalu, priče u priči da bi osnažio kolorit, osvjetlio lokalnu boju, pojačao sveprisutni motiv ljubavi – kao zlog i dobrog demijurga.

„Strukturno zanimljivo konstruisano kao kontrapunkt roman, ovo djelo nosi mnoštvo poruka za dešifrovanje u tematskoj trijadi – psihološko, filozofsko, sociološko. Svijetu varvarstva i prostote ovdje se suptilno suprostavlja svijet umjetnosti, književnosti – sa idejom da iako ne može da promijeni svijet, književnost može makar postupno, kao muzika, da djeluje na ljude i ublaži naravi, pokuša da osmisli nesavršenstvo čovjeka, življenja i umiranja“, kazao je Lutovac.

Kao zajednički imenitelj svega, istakao je Lutovac, doima se izvjesno melanholično osjećanje života jednog zatočenika samoće.

„U nekakvom somnabulnom stanju, između snova i sjećanja, čitavo učiteljevo biće poprište je borbe ljubavi i usamljenosti. Skrušeni poklonik božanstva ljubavi, bolno je svjestan da je svaka ljubav žalostivo smrtna u ovom svijetu efemernog privida ljepote, o čemu svjedoči i finalni akord djela – odlazak na majčin grob“, naglasio je Lutovac.

Tamara Piletić kazala je u osvrtu na knjigu Slobodana Milića da je glavni junak, učitelj, davno napustio ruralni ambijent i toplinu roditeljskog doma, ali se i vratio, da sam i osamljen ispuni suđeno vrijeme svoga života i ostvari sebi namijenjenu sudbinu.

„Znao je poljski jezik, poznavao istoriju i književnost, supruga mu je bila Poljakinja, pa je uz pomoć Glasa Amerike, radija Varšave i Radio Beograda, u duhovnoj vezi sa cijelim svijetom njegovog prošlog života. Bura sjećanja je jedina realnost, koja je pospješena „mirisom kuvanog krompira“, onim koji je zapamtio iz djetinstva, kad se formirala njegova slika svijeta i sve njegove boje i mirisi. Sad je sve to smješteno u sjećanja koja se bude onda kad junaka treba ponovo da rane i podsjete da su minula, prošla zauvijek, a njega ostavila da se sam bori sa pustom sadašnjicom. Pamćenje, odnosno prošlost, mu je „đavolja rabota“, pa su mu „preteški zalogaji sjećanja“, ali su u vremenu romana jedina njegova stvarnost“, rekla je Tamara Piletić.

Ona je kazala da su najčešće riječi u djelu samoća, uzaludnost, smrt, među koje su smješteni svi ljudski bolovi i drame, tuge i radosti, kao i neizostavna ljubav koja najčešće ima formu patnje.

„Glavna tema romana je pismo koje je stiglo iz Varšave, čiji ga je dolazak uznemirio, pa je osjetio nemir i nestrpljivost. Pročitao je jedino njegovu završnu misao: Ima li učitelja koja da voli, oko koje se podiže čitava junakova emotivna bura, stalno prisutna kao opomena, žalba, ali i istina protiv koje se ne može. Ono će do kraja romana ostati netaknuto, nepročitano, jer se „samo brani od čitanja“, dok „nepomični reci sanjaju da budu pročitani“, pa počinje da ga doživljava kao relikviju vrijednu poštovanja i divljenja“, istakla je Piletićeva.

Ona je kazala da se glavni junak suočava sa samoćom uz poznavanje života i svijeta kroz veliko iskustvo, ispunjeno razočarenjima i zadovoljstvima. Istakla je da Milićeva knjiga svojim jasnim jezikom, preciznim i lijepim mislima, a duboko emotivnim, budi čitalačku pažnju.

„Između pitanja: „Ima li neka učitelja da voli“, njegove pomisli: „Ona drugog voli“ i zaključka koji je u naslovu: „Učitelja nema ko da voli“, smještena je drama nastala zbog ljubavi, jer se za nju svi njeni junaci grčevito borili, pa iako nisu pobjednici, nikad ne mogu ni biti gubitnici jer makar znaju da su živjeli u ime ljubavi“, zaključila je ona.

Pjesnik Ilija Lakušić kazao je da je Milić najnovijom knjigom, romanom „Učitelja nema ko da voli“, ispoljio novo literalno iskustvo i ispričao krajnje ličnu i intimističku priču.

„Parafrazom poznatog Markesovog naslova, on uspostavlja jednu novu, iako poznatu, sintagmu na kojoj temelji nostalgično pripovijedanje jednog dijela svoje biografije. Tu autobiografičnost, za onog ko iole poznaje autora, lako je primjetiti kroz zasjenjenu fabulu. Učitelj je ustvari nostalgični povratnik sa dalekih puteva, na kojima su ostale njegove najdragocenije uspomene“, kazao je Lakušić.

Autor knjige Slobodan Milić kazao je da bi jedno djelo bilo uspješno ono mora imati „precizan i zanimljiv rasplet, a autor mora osjećati strasnu želju da o tome piše“.

„Ja sam u glavnom pokušavao da se držim ovih uputstava pišući „Učitelja nema ko da voli“, kao i za neke druge priče. Priče koje su pripremljene za štampu čvrsto su vezane za ova uputstva“, kazao je Milić.

Milić je istakao da je inspiraciju za knjigu, između ostalog, našao u „narodnim kazivanjima na sjednicima oko ognjišta.

„Na stotine priča tih priča sam zapamtio i danas ih prenosim na papir kao da sam ih juče slušao. Tome se i radujem, jer sam dio tih pričanja, odnosno, njihov žar i jezik prenio u ovu knjigu“, zaključio je Milić.