U otrovanim dušama koje se svakodnevno hrane mržnjom ne može pobijediti ljubav

Piše: Jovo Pejović

Nijesmo mi toliko umorni od guravog života, koliko smo umorni od prevara, razočarenja i izdaja. Osjećamo se umornim i od ponavljanja istih grešaka zbog kojih decenijama tapkamo u mjesto, umjesto da pokušamo pronaći zajedničke vrijednosti oko kojih bi se okupili svi za dobro Crne Gore.

Čini se da u Crnoj Gori političar može biti svako: i lopov i lažov i kriminalac i prevarant i špijun i izdajnik, ali čovjek teško, baš teško. U Crnoj Gori, političarima može biti sve, da hiljadu puta jedno te isto pitanje tumače na različite načine i iznova traže opravdanje za sve greške koje su pravili. Da juče govore jedno, a danas drugo. Da jedne te iste ljude juče nazivaju prijateljima, a danas neprijateljima i obrnuto.

I to sve prolazi nekažnjeno od onih koji su pozvani da ocjenjuju njihov rad. Jedina razlika između članova neke političke stranke i navijača nekog sportskog kluba je u tome što navijači kluba kad rezultati izostanu skandiraju:”Uprava napolje”, a članovi stranke ćute. Političari kojima staratelji diktiraju što treba da rade preplavili su Crnu Goru. Zato su njihove slobode da sami donose odluke ograničene ili onolike koliko im to staratelji dozvole.

Danas je politička scena Crne Gore u nedostatku ozbiljne državničke politike puna tračarenja i podmetanja kojih se gnuša pošten svijet, a u kojima uživa polusvijet. Sve važne državničke funkcije su obeščašćene zahvaljujući ljudima koji ih nijesu bili dostojni. Taj trend se i dalje nastavlja jer više i nije preporuka za obavljanje državničkih funkcija znanje i moral ličnosti koje na njih pretenduju već ono što je u suprotnosti sa ovim vrijednostima.

Zato kako stvari trenutno stoje ne treba očekivati ništa novo, a što već nijesmo vidjeli bilo da se radi o vrijednostima ili o ličnostima. Jer u otrovanim dušama koje se svakodnevno hrane mržnjom ne može pobijediti ljubav.

Da bi se politička scena očistila od onih koji političke funkcije doživljavaju kao put za sticanje ličnih privilegija potrebno je najveći broj političkih i državničkih funkcija ograničiti na jedan, eventualno dva mandata. Time bi se zaustavio monopol i borba za fotelje na život i smrt koju decenijama drže i vode pojedinci na raznim funkcijama. A nije ni pošteno da se jedni te isti kako to stalno ističu žrtvuju za narod i državu. Vrijeme je da ih odmijene neki novi i podijele teret.