U Beranama obilježen Dan ujedinjenja Južnih Slovena

U Beranama je prigodnim skupom danas obilježen Dan ujedinjenja Južnih Slovena. Prisutne je pozdravio Miličko Trifunović, predsjednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca Berane, istakavši da „besmrtnost zaslužuju samo veliki ljudi koji svome narodu ostavljaju dobročinstva“, riječi koje su uklesane na spomeniku kralju Aleksandra Karađorđevića.

„Treba ovdje posjetiti da je Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević rođen je u Crnoj Gori, na Cetinju, 1888. godine, sin je kralja Petra Karađorđevića i Zorke Petrović, kćerke kneza i kralja Nikole. Živio je i školovao se u Ženevi i Petrogradu, a kao školovani oficir aktivan je učesnik prvog i Drugog balkanskog rata i Prvog svjetskog rata. Upravo pred sâm Prvi svjetski rat postaje regent i tako njegovo faktičko upravljanje zemljom i vršenje vlasti traje punih 20 godina. Bio je kralj Srbije, kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, a 3. oktobra 1929. državu je nazvao jedinstvenim imenom: Kraljevina Jugoslavija.

Kralj Aleksandar je bio državnik, vojskovođa, oslobodilac, ujedinitelj, evropejac, mirotvorac, riječju velika ličnost svoga vremena i kao takav zasmetao je fašistima i Hitleru, koji 9. oktobra 1934. izvršiše na njega atentat u francuskom gradu Marselju. Ovaj spomenik je narod Polimlja podigao davne 1929. u čast puštanja u saobraćaj puta Berane- Bijelo Polje, čemu je prethodila njegova posjeta Vasojevićima i Crnoj Gori 1925. godine. O njegovoj posjeti Vasojevićima podaci govore da su kralja u svim mjestima kroz koje je prošao dočekivali ugledni prvaci i domaćini toga vremena. Na Čakoru ga je između ostalog pozdravio narodni poslanik i učitelj iz Velike Novica Popović. U Andrijevici ga je dočekao Đukan Vulević, učitelj iz Trešnjeva, sa svojim đacima i tražio izgradnju nove škole u Trepči, što je i učinjeno.

Berane je posjetio 17. septembra 1925. u pratnji Marka Cemovića i drugih velikodostojnika. Prilikom dolaska u manastir Đurđevi Stupovi dočekali su ga pozdravnim govorima iguman Josif Lekić i profesor i književnik Dragiša Boričić. Na slavoluku postavljenom na ulazu u Berane bili su ispisani stihovi ‘Rodna gruda loze slavne, kolijevka vožda djede, stoljećima čekala te, Kralju slave i pobjede’. Prilikom te istorijske i, ispostaviće se, i jedine posjete srpskog kralja Crnoj Gori do danas, isticano je sa radošću i ponosom porijeklo Karađorđevića iz Vasojevića.

Zanimljivo je da je na primjedbu jednog uglednog domaćina ‘Zašto Vasojevići nemaju poslanika u skupštini Jugoslavije’ kralj odgovorio riječima: ‘Šta će vama poslanici, vi imate kralja!’ Mnogo godina kasnije Radovan Bećirović Trebješki, poznati guslar i pjesnik, slikovito je stihovima prikazao i dokazao porijeklo Karađorđevića: ‘…Kad pogledaš na Vasojeviće, tu je bilo Karađoka biće, odatle mu sveta loza niče, te se njime pokoljenja diče’. Kralj Aleksandar je visoko cijenio Vasojeviće i njihov doprinos u borbi za oslobođenje i ujedinjenje, što najbolje govori podatak da je sa prostora Vasojevića zlatnu Obilića medalju za hrabrost dobilo 196 učesnika, srebrnu 765, a medalju za revnosnu službu 96, što čini ukupno 1057 odlikovanja. Koliko su Vasojevići cijenili i poštovali Kralja govori podatak o tome da je, 9. oktobra 1934., kada je ubijen, ‘plakala cijela Limska dolina’. Bilo je i crnih barjaka na pojedinim kućama, a mnogi su crnogorske kape sa četiri ocila nosili sa crnim florom. Vasojevići su bili duboko svjesni koga i šta gube…“, kazao je Trifunović.