„Tako su govorili“ – Rimokatolički sveštenik iz Boke, don Niko Luković: Srpski barjak, simbol junaštva, viteštva i slobode, pet vijekova slobodno lepršao, ničim neokaljan

U posljednjih 72 godine vršeno je veliko prekrajanje nacionalne pripadnosti pravoslavnog naroda Crne Gore a posebno, samo u daleko drastičnijoj formi, u posljednjoj deceniji.

Tako su se zelenaši, a među njima i brigadir crnogorske vojske Krsto Zrnov Popović, nastojali zamjenom istorijskih teza, predstaviti kao nesrbi odnosno antisrbi, iako službena dokumenta iz vremena knjaževine i kraljevine Crne Gore pokazuju da su po narodnosti, ili nacionalno, bili Srbi.

Falsifikati, neistiniti istorijski podaci, prekrajanje nacionalnog srpskog identiteta pravoslavnog naroda Crne Gore, traje, pojačano od pokradenog referenduma 2006. godine, od kad je posebno potrebno stvoriti nacion Crnogorac, po ugledu, na OZNU, koja je svojim metodama, Srbe „prevodila“ u Crnogorce, o čemu svjedoče brojne publikacije tzv. crnogorskih istoričara.

Bježeći od golgotske sudbine srpskog neprestanog, hristolikog stradanja i tragičnog mučeništva, izbjegavajući „kame i oluje“ naših dana, mnoga naša braća su pobjegla od svoje suštine, uvodeći sebe i svoje potomstvo u strahote života bez identiteta i porijekla. A bez onog ”juče” nema ni danas, niti može biti ”sjutra”.

A kako bismo još dalje širili istinu, što je i glavna misija portala IN4S, od danas svim čitaocima poklanjamo zbirku citata „Tako su govorili“, brojnih znamenitih ličnosti koje govore o imenu srpskom i pravoj istoriji Crne Gore.

Citati su najvećim dijelom preuzeti iz knjige Batrića Jovanovića „Crnogorci o sebi“; „Spomenica Petra II Petrovića – Njegoša – Vladike Rada 1813–1851–1925“; Vladimir D. Jovićević, Budimir Aleksić „Crnogorsko pitanje“.

Prelom je radio Pušica Milojko, a naslovnu stranu Petar Lubarda.

Rimokatolički sveštenik iz Boke, don Niko Luković, u svom govoru na zasijedanju Skupštine Crne Gore, 29. decembra 1946.g., kaže:

„…Drugovi i drugarice, kada su se kosovski orlovi ugnijezdili u ovim slavnim krševima, zasadili su na Lovćenu, crnogorskom Parnasu, svetom brdu svih unakrst Slovena, Srpski barjak, simbol junaštva, viteštva i slobode, gdje je pet vijekova slobodno lepršao, ničim neokaljan, dok su neprijatelji našega naroda, počevši od azijatskih dušmanina do fašističkog zavojevača naših dana „o te krši zub svoj zaman kršili“, da ga otmu i rastrgaju. Ali ponosni Crnogorac kao da je iz Lovćena izrastao, stoji svojim granitnim nogama nepomičan na krvavoj straži, čuvajući slobodu i svijetle ideale Srpstva i južnog slovenstva, dok je svud unaokolo „pleme naše snom mrtvijem spalo“.

Vaš PDF primjerak možete preuzeti OVDJE!

Pročitajte JOŠ:

„Tako su govorili“ – Istoričar Marko Dragović: „Svaki Crnogorac dičio se imenom Srbin, vjerom pravoslavnom i svojom zlatnom slobodom…“