Svi je ujedinjuju, a mi dijelimo

Piše: Goran Ž. Komar

Cetinjski ljetopis je istorijsko-pravni dokument neprocjenjive vrijednosti za crnogorsku istoriju. On, pored notiranja određenih događaja, evocira nemanjićku tradiciju na kojoj ustrajava.

U njemu se čuva pravna terminologija ostataka Zetske države i pomeni vlastele koja je ovdje živjela u periodu Crnojevića. Interesantna su dva dokumenta iz ove knjige za koju su se zanimali brojni istraživači. To je na prvom mjestu zapis kojim se donose granice između Crne Gore i Hercegovine, a zatim, opis jednog događaja progona Humaca iz Cetinja. On je zanimljiv i zbog toga što se kao akter pojavljuje vladika Mardarije koji je sa svojim arhiđakonom Visarionom primio uniju sa Rimskom crkvom.

I ovim putem nastojim na ukazivanju ovdašnjoj javnosti da narod koji u tome periodu i danas naseljava prostore Crne Gore i Hercegovine i svakako širih prostora, predstavlja jedan jedini u etnogenetskom smislu jedinstveni i nedjeljivi narod koji su vjekovima djelile političke težnje evropskih sila.

Pogled u njegovu nutrinu donijeće svakako prepoznavanje istorijskog klupka etničkih uticaja kroz vjekove, ali to je karakteristika svoj njegovih regionalnih sastavnica.

U naše dane, taj je narod dijeljen po prvi put u svojoj istoriji, od jedne unutrašnje revolucionarne snage. Određen broj istoričara pregnuo je da dokazuje da je istoriografija o Crnoj Gori devastirana uticajima sa strane, krivotvorena ili zabacivana na margine.

Da je umanjivan značaj vladarskih kuća koje je iznjedrilo tlo današnje Crne Gore. Ali, ovi su istraživači upali u krajnost favorizovanja i neutemeljenog glorifikovanja i senzibilizacije za istorijske zasluge starih dinastija.

Uostalom, bavili su se ovi pisci arteficijalnim razdvajanjima i fragmentovanjem temeljnog naroda Balkana. Poduprto političkom akcijom državne vlasti, donijela je ova akcija otkidanja sjekirom krupnih ćepanica od jednog narodnog tijela plemenitog lužnjaka koje su teškom mukom sastavljali naši stari kroz vjekove.

Na vrhuncu dvovjekovnih, čak trovjekovnih procesa kojima su se evropski narodi sastavljali, ujedinjavali pa narastali, naš narod hoće da bude manji i nemoćniji. Hoće da ga nema.