Sveto Trojstvo Crne Gore: Tange, falange i bitange

Buka oko žestoke, agresivne i vulgarne komunikacije kojoj smo svjedočili u Skupštini Crne Gore, kada je genetski premijer Milo Đukanović nazvao banditom poslanika Pozitivne Dritana Abazovića i pri tome ga pozvao na fizičko razračunavanje, još uvijek se ne stišava, pa nemoćnima, amoralnima i nesposobnima služi za zamaglivanje zadnje faze crnogorske metastaze.

Dakako, dobro je da nije došlo do fizičkog sukoba. Uostalom, Abazović spada u bantam, eventualno perolaku kategoriju, dok je Đukanović minimalno velter, sa tendencijom solidnog srednjaša, možda čak i teškaša. Međutim, sve i da nisu kilogrami bitni, ostaje rad nogu i eskivaža, često presudni u boksu, a opozicija, bez obzira što je bolno tupa, glupa i neupotrebljiva, imala je jedno dvadesetak godina da shvati kako Pink Panter balkanske političke scene ima savršen rad nogu, fantastičan refleks i briljantnu eskivažu.

Pravo da vam kažem, za hiljadu i kusur poslaničkih eura mjesečno neka me Milo Đukanović naziva bitangom dok mu se grlo ne osuši.
Onda ću ja, u saradnji sa Mandićem i Medojevićem, osnovati istražnu komisiju i za “rad” na ” aferi bitanga ” uzimati još po pet stotina eurića.

Vaskolika Crna Gora determinirana je svetim trojstvom: tangama, falangama i bitangama. Gospodo, nama upravljaju bitange, a nezaposlenima nas čine fašističke falange koje ama baš svako jebeno radno mjesto, od čistačice do hostese na nekom lokalnom sajmu, da ne govorimo o direktorima, menadžerima i inženjerima, partijski kontroliraju i tako se brutalno sprdaju sa građanstvom koje još uvijek nije u nekim partijsko – političkim brigadama.

U toj njihovoj prljavoj penetraciji, nevino se provuče i neka biznis tanga koja, bože moj, jeste nedostajala nizu od 24.468 pomoćnica, savjetnica, sekretarica, tajnica i portparolki koje vlaže nasušnu potrebu državnog aparata za daljnjim zapošljavanjima takvih pametnica.

O, da, nije Đukanović to lupio : medijska mafija itekako postoji, ona će danas objaviti na naslovnici 114 sličica diktatora Đukanovića, a onda za po godine se rukovati sa njime i ćoknuti po fetu njeguškog sira na nekom degutantnom prijemu.
Pohlepa caruje, uniformiranost mišljenja po ključnim, strateškim pitanjima, lopovluk je umjetnička disciplina, a poslušnost se još od malih nogu njeguje u gadljivim kućnim odajama. Crna Gora nema višestranački sistem, njoj Parlament nije ni potreban, tu vlada zakon laži, neznanja, gluposti i amorala, u okviru kojeg, spomenuto Trojstvo tangi, falangi i bitangi uživa u blagodati koju su omogućili šutljivi radnici, nepostojeći seljaci, dremljivi akademici, plašljivi studenti, lijeni intelektualci i suncokret – novinari.

A sve to skupa dopuštaju samo bitange.
Sa tangama ili bez njih.

Tekst je objavljen na sajtu dayline.info