IN4S

IN4S portal

Sukob oko jezika: Politički, a ne realan problem

1 min read
Da pitanje jezika u CG nije samo podjela konstruisana za dnevnopolitičku upotrebu, već dugoročno identitetsko silovanje pokazuje i to što se devastacija jezika i pisma sprovodi u školama od najmlađeg uzrasta. Činjenica i da se već odavno iz javne upotrebe izbacuje ćirilica, tradicionalno pismo na ovom prostoru, budi sjećanja na slične postupke okupacijskih vlasti tokom 20.-og vijeka i izaziva sumnje da iza svega stoje zlokobne namjere stvaralaca novog crnogorskog identiteta.

Karikatura: Crnogorski jezik. Izvor: koreni.rs

Većina roditelja u Crnoj Gori ne želi da im djeca uče slova S’ i Z’ koja su uvedena u crnogorski jezik. Mnogi reaguju i zahtijevaju da  njihova djeca ne uče S’ i Z’.

 „Naš jezik je srpski. Pošto u našem bukvaru nemamo S’ i Z’, ja mislim da moja djeca ne treba da uče ta slova „ kaže Matija Milačić dok sa ćerkom Nađom lista crnogorski bukvar.

Milačić je novinar i predsjednik udruženja „Ćirilica“ u Podgorici i smatra da se crnogorski jezik nasilno odvaja od srpskog, piše „Dojče Vele“.

„Neki nastavnici čak kažu da moraju da pretrče ta dva slova. Jer i profesori su svjesni da nemamo mnogo primjera gdje se koriste „ dodaje Milačić.

„Ovdje imamo primjer za slovo Z’“, kaže, pokazujući knjigu gdje piše riječ „Z’enica“.

Kako kaže mala Nađa? „Zjenica“, odgovara dijete. „Svi kažu zjenica“, dodaje njen otac.

Sasvim drugačije tvrdi Novica Vujović, saradnik na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

„Pitanje fonema S’ i Z’ problematizuje se iz politikantskih razloga ili nepoznavanja literature i stanja na terenu. Ti fonemi su opšta crnogorska karakteristika  kako u Baru, Herceg Novom ili Tivtu, tako od Pljevalja do Plava, Gusinja ili Berana“, kaže Vujović.

Novinar Samir Kajošević kaže da ni štampa ne koristi nova slova.

„Imali ste period tokom referenduma o nezavisnost, period potrebe da se naglasi to novo crnogorstvo“ kaže on.

„To je politička potreba da se ima nešto svoje, konkretno ta nova slova, da bismo se razlikovali od onoga gdje smo bili do juče. Više je politički nego realan problem“, objašnjava Kajošević.

Ne smiruje se tako sukob oko jezika. Da to nije samo podjela konstruisana za dnevnopolitičku upotrebu, već dugoročno identitetsko silovanje pokazuje i to što se devastacija jezika i pisma sprovodi u školama od najmlađeg uzrasta. Činjenica i da se već odavno iz javne upotrebe izbacuje ćirilica, tradicionalno pismo na ovom prostoru, budi sjećanja na slične postupke okupacijskih vlasti tokom 20.-og vijeka i izaziva sumnje da iza svega stoje zlokobne namjere stvaralaca novog crnogorskog identiteta.

 

 

Podjelite tekst putem:

4 thoughts on “Sukob oko jezika: Politički, a ne realan problem

  1. Ilustracija je toliko smijesna,koliko i tuzna.Nazalost,suocavamo se sa gorkom stvarnoscu.Nadajmo se da nece jos dugo.Svi u Nk.21-og!!!

  2. Milo Đukanović je javno na televiziji rekao da je crnogorski jezik državni projekat, kao što je državni projekat i crnogorska nacija i crnogorska crkva… Po njegovom mišljenju, koje nema nikakvog uporišta u istorijskom biću našega naroda, još manje ima uporišta u nauci i kulturi ( što su za njega nepoznata polja i djelatnosti o kojima ne zna ama baš ništa) svemu treba staviti predznak crnogorski i tako utvrđivati identitet, ne stvaranjem vrijednosti nego otklonom od postojećih tradicionalnih vrijednosti. Nažalost, mnogo smo prema njemu i njegovim istomišljnicima bili trpeljivi, dok su nam otimali i prevrednovali i preimenovali sve što jesmo i što smo baštinili vjekovima. Na pitanju jezika smo pali skroz, zaboravljaući da se borimo za osnovno pravo normalnog i zdravog pojedinca i naroda, a to je da koristi svoj standardni jezik kao najznačajniju činjenicu svoje duhovnosti.
    Kada prestanemo da maltretiramo svoju djecu učenjem nepostojećeg i poseljačenog jezika i kada kao ljudi ustanemo da prekinemo njihovo sakaćenje, možda ćemo uspjeti da pokupimo mrvice našeg razdrobljenog i uništenog narodnog dostojanstva.
    Naše generalne probe su bile Vlaška crva prije 20 godina i srpski jezik prije 15. Na oba ispita smo pali!
    Daj Bože da nam Sveti Vasilije da snage da odbranimo naše duhovno nasleđe i da svim silama upremo da se vrati naš lijepi, na primerima velikih ljudi i njihovog govora i djela, utvrđeni jezik. Bez srpskog jezika smo niko i ništa. On je upisan u svemu što nas okružuje, sve na ovom svijetu do čega smo došli, pa i naša vjera i naši hramovi, proizvod su tog jezika, njegovog smisla i njegove slovesnosti.
    Zato pomolimo se Svetom Vasiliju da nas iscijeli i ucijeli, da se urazumimo i vratimo svom ishodištu.
    21. Na Saboru, neka naš lijepi jezik misli i pjeva za nas kroz usta naših duhovnih pastira i naroda. Pomozi Sveti Vasilije i ukrijepi nas da vratimo smisao u svoje domove. Amin. Bože daj!

  3. I da, treba obnoviti beransku inicijativu iz 2011.godine, da se naša djeca školuju na Srpskom jeziku i da se vrati Srpski kao službeni jezik.

  4. Ne postoji ni jedan drugi jezik u Crnoj Gori, osim Srpskog. Ne može nejezik, neknjiževni da postane jezik, jer bi morao da se razlikuje 75% od matičnog, Srpskog jezika.
    U nezavisnoj knjaževini i kraljevini Crnoj Gori jedini jezik je bio SRPSKI i jedini narod SRPSKI tri vjeroispovijesti. Tako je bilo sve do 2007.godine, kada je usvojen diskriminatorski ustav i nasilno izbačen Srpski jezik kao službeni. Nasilno je uveden c… jezik, a da tobož nije bio ni izmišljen. Kakva prevara i nasilje.
    Ovoliki stepen zaglupljenosti nije viđen nigdje u svijetu. Ne mogu da vjerujem da postoji ovoliki stepen neprosvijećenosti i neznanja. Nije jezik kokain, heroin, ili švercovani duvan. Nije to jogurt pa da se mijenja ime, kao što su oni konvertite i otpadnici roda srpskog.
    Užas. Mislio sam da od Đilasa i Sekule neće biti gorih gatnjika i zlikovaca iz Crne Gore. Prevario sam se.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *