Šta nas čeka do kraja godine: Svet se deli, delovi se razilaze…
1 min read
Nepredvidljiva groznica vlada na tržištima obveznica. Cene nafte se klate najpre u jednu, a zatim u drugu stranu, ali sve su bliže zemlji, zbog čega u depresiju padaju i „naftne sile“, ali i zemlje poput Norveške. Sve je zamršenija situacija na Bliskom istoku. Tamo se već više ne zna ko protiv koga i zbog čega ratuje. U ćorsokak je dospeo i „minski proces“ …
Počinje nova politička sezona. Ona će trajati do leta 2016. godine i, po svemu sudeći, biće vrlo sadržajna.
Početkom septembra će biti održana pekinška vojna parada u čast 70. godišnjice završetka Drugog svetskog rata, koju je sada Kina odlučila da koristi kao ozbiljno političko oružje. Zatim sledi jubilarna Generalna skupština UN, posvećena 70. godišnjici osnivanja ove organizacije. S obzirom na sve napetiju atmosferu u svetu i na visok nivo učesnika zasedanja, nema sumnje da ćemo čuti dosta upečatljivih izjava.
Za oktobar je najavljen izveštaj komisije o katastrofi malezijskog Boinga. Šta god da bude u njemu, taj izveštaj će uzburkati strasti oko čitavog kompleksa ukrajinskih problema i odnosa Rusije i Zapada.
Od januara u SAD zvanično počinje izborna kampanja, a to po pravilu ostavlja traga u svetskoj politici.
Antisistemski populisti poput Donalda Trampa teško da mogu ozbiljno pretendovati na predsedničko mesto, ali niko ne osporava činjenicu da je njihova pojava ozbiljno upozorenje za američku elitu: biračima su dosadili jedni isti i dosadilo im je jedno isto.
Nastaviće se i evropska kriza. Problemi u Evropskoj uniji su vrlo razgranati. Nije slučajno što su krajem leta na najvišem nivou Evropske unije počeli razgovori o tome kako problem migranata može da uništi ovaj evropski projekat brže nego odsustvo ravnoteže unutar evrozone.
Bliski istok ne obećava ništa drugo osim daljeg raspada. Burna vojno-diplomatska aktivnost u proleće i leto ove godine dala je povoda za razgovore o tome kako su se velike sile ozbiljno latile rešavanja pitanja organizacije „Islamska država“ i stabilizacije ovog dela sveta. Problem je, međutim, u tome što se ne može stabilizovati ono što se raspada i nestaje.
Bliski istok je u svom prethodnom obliku ostao u 20. veku. Šta god se dešavalo dalje, praktičan zadatak spoljnih sila će se svesti samo na jedno – na smanjenje nivoa opasnosti po iste te spoljne sile. Ništa više od toga. Jednostavno rečeno, nikakvi planovi o preuređenju Bliskog istoka ne dolaze u obzir u skorije vreme.
Najintrigantnije pitanje predstojećeg perioda je ponašanje Kine. Događajima ovog leta na kineskim berzama i devalvacijom juana prouzrokovan je čitav talas razgovora o tome kako je došao kraj „kineskom čudu“. Od kraja 2000-ih, posle svetske finansijske krize, u razmišljanjima o predstojećem svetskom poretku polazilo se od toga da će Kina postati supersila. „Drakon” raste kao utvara i umnogome određuje atmosferu u svetu, stimulišući interesovanje za regione koji nisu Zapad. Ako ova utvara počne da nestaje, to može uticati na promenu globalnog raspoloženja.
Najzanimljivije je pitanje hoće li Kina tražiti izlaz u svom daljem integrisanju u globalnu ekonomiju, ili će nedostaci kinesko-američke simbioze, koje bi obe strane želele da se otarase, ipak primorati Kinu da upornije traži svoj model razvoja, manje vezan za globalnu situaciju.
Pod rukovodstvom SAD formirana su dva ogromna preferencijalna trgovinsko-investiciona bloka – Transatlantski i Transpacifički. To je dovelo Kinu u posebno nezgodnu situaciju.
U kontekstu sveta koji se sve više deli, i čiji delovi se sve više razilaze, gde glavno pitanje nije ko će moći da iskoristi priliku, nego ko će manje izgubiti, situacija u Rusiji deluje paradoksalno.
Rusija se može pohvaliti neviđenim usponom nacionalne konsolidacije. Na popularnost ruskog lidera ne utiču nikakvi događaji globalnog ili lokalnog nivoa. Društvo je spremno da trpi nestašicu, politička elita ne vidi alternativu, a zajednica se homogenizuje. Podrška građana poprima oblike odobravanja svega što preduzima rukovodstvo. Javno mnjenje kao i da ne očekuje od ruskog rukovodstva nekakvu strategiju ili plan, nego samo podržava pristup koji ima nacionalni lider.
A on je raspoložen fatalistički: neka bude šta bude, isplivaćemo.
U tome ima zdrave logike, jer savremeni svet može da opovrgne sve prognoze i da poništi svaku strategiju razvoja, što je već potvrđeno u više navrata.
Međutim, nova konfiguracija svetskog sistema neće se formirati po volji političkih aktera, nego sama od sebe, kao posledica objektivnih procesa, počev od zakona ljudske prirode i klimatskih promena, pa sve do promena izazvanih tehnološkim napretkom. I sudeći po tempu kojim se stvari menjaju, to će se dogoditi mnogo brže nego što mi mislimo.
*(Autor je predsednik predsedništva Saveta za spoljnu i odbrambenu politiku)
Izvor: Ruska reč / Gazeta.ru
http://www.geolitico.de/wp-content/uploads/2015/08/Revolte-von-Katalonien-Quelle-Wikipedia.jpg
Kuda ide Evropa ili bolje reci Eu bez nas sa Balkana,to je pitanje koje zaokuplja i analiticara i naucnike ,a politicare zaokuplja kriza sa izbjeglicama,koji do kaja sledece godine treba dfa bude samo u Njemackoj 800 000.kada to Njemci javno poriznaju znaci preci ce milion.
U Eu je zakon da zemlja sa Sengenom u kojoj udju izbjeglice sa ratom pogodfjenih podrucja tu i traze azil a da se nako toga vidi u koju ce zemlju dalje ici,vjerovatno kada se planirala ova pravna klauzula nijesu racunali sa ovakvim vidom priliva ,a jos manje sa mnogo drugih stvari ,jer taj zakon je donesen devedesetih.
Sto imamo danas,izbjeglice su stigle u Grcku ,a to je zemlja sa sengenom ,medjutim vidimo da su danas u Srbiji na prolaz za madjarsku u kojoj ih ima oko 200 000 ,vec stizu u Austriju i Njemacku kao zadnju destinaciju.Eu za sada nema resenja ,u stvari iam ono koje se odnosi za ulazak u Eu ,ali nema klauzulu o solidarnsoti po kojoj bi zemlje kao recimo Danska Norveska Belgija preuzele odredjenu kvotu na sebe.Taj zakon se treba donijeti ali nije donese ,za skoro se oko toga nece moci nista uraditi,jer vecina odbija da primi izbjeglice.Tako je prosle godine u Madjarskoj azil zatrazilo preko 40 000 u Njemackoj preko 80 000 u Fransusku 25 ooo a u Englesku samo 9500,ta politika treba da se mijerna,ali kako.
Ekonomska sitacija je takav da je gora od prosle godine Katalanija sprovodi referendum Skotska ne odustaje Tirol se ponovo javlja Belgija postoji samo na papiru Italija ima jak uticaj sjevera,kod nas Dodiks pravom trazi referendum,stvari idu ka dezintegrcijama a Evropa grca u krizi.Devedesetih kada se Jugoslavija raspadala svi su zivjeli u izobolju za sve je kriva bila Srbija ili kako su voljeli da kazu Milosevic ,ali doslo vrijeme za naplatu.Samo iz Ukraine je preko 2 miliona otislo za Rusiju te ljude niko ne pominje vise nego Srbe iz Kraine i Kosova.da li da se radujemo,NE ali ni da zalimo EU,jer rat u SFRJ je mogao kudikamo manje trajati i biti kraci ,medjutim to im nije odgovaralo,sada dobijaju sto su zasluzili.
Gdafijeva smrt je stvari preokrenula i vratila bumerang u centar EU,mada nije onima koji su postedjeni ovog talasa naroda samo zato sto zive na ostvrvo.
Za ocekivati je skracenje EU ili mozda razlaza i formiranje nekog novg i kraceg saveza,kada i kako ostaje da se vid,a nasi se nadaju ulasku u Eu mozda kao Zapadni Balkan ,sta se pod tim podrazumijeva nije tesko vidjeti,ko ce biti saveznici ili ciji cemo biti pridruzeni saveznici ostaje da se vid,punopravni clanovi necemo biti sigueno,onih koji bismo htjeli.A o Rusiji i ne razmisljamo,a zasto bismo,nase velmoze nemaju tamo bankovne racune,nego samo dugove,kako ce ih Rusi naplatiti vjerujem dacemo to dozivjeti,a stigao je i novi ambasador u Crnu ,ocekujemo njegovo prvo javljanje!