Srpska Sparta i Velika Albanija
Jovan Lakićević
Ova dva pojma nikako ne mogu u istu ravan Srpska Sparta nije srpska pokrajina, već epski sinonim za borbenost, rodoljublje i viteštvo koji su nekad krasili Crnu Goru.
Piše: Jovan Lakićević
Ne mogu da kažem da mi je zasmetalo, nego me baš zaboljelo, kada je moja (i ne samo moja) najnovija politička simpatija, Dritan Abazović, odmah nakon izbora, rekao, otprilike, da se od Crne Gore neće praviti ni Srpska Sparta, ni Velika Albanija!
Znam šta je Dritan htio da kaže, pa mu ne mogu ni pretjerano zamjeriti, jer je čovjek studirao političke nauke, a ne istoriju, ili književnost. Greška je u tome što se pojam „Srpska Sparta“ odnosi na daleku prošlost Crne Gore, a pojam Velike Albanije pripada, nažalost, ne samo tvorcima i protagonistima Prizrenske lige, nego i njenim friškim zagovornicima!
Velika Albanija je, uz izdašnu pomoć istih onih koji su 1913. stvorili Albaniju da bi Srbiji onemogućili izlaz na more i zaokruživanje prirodne srpske države, danas , preko svojih moćnih protagonista i njihovih agentura, postala – država u izgledu.
Zanimljivo je da isti oni, (ne svi) koji su prije 107 godine poslali kralju Nikoli ultimatum da napusti osvojeni Skadar, drevnu srpsku prestonicu, za čije je oslobođenje izginulo 4.500 Crnogoraca i 7.5ooo Srba, ovih (i minulih) dana sudjeluju u stvaranju Velike Albanije! I, nijesu oni toliko prijatelji Arnauta, koliko davnašnji (i sadašnji) neprijatelji Srbije! I njihovom su „zaslugom“, uz pripomoć SAD, Kosovo i Metohija oteti i odvojeni od Srbije.
Ovih dana je, od strane tamošnjih kvazi istoričara, ponovo aktuelizovano svojatanje drevnih srpskih svetinja. Nekako im ne ide u prilog prvi turski popis poslije Kosovske bitke, 1455. godine, kada je od Kopaonika do Prokletija popisano 46 šćiptarskih kuća! Toliko o „starosjediocima“ i pravu prvenstva na kosovske prostore.
I dok Velika Albanija kuca na vrata (i prozore) nekoliko balkanskih država, pa i Crne Gore, „Srpska Sparta“ ne prijeti nikome, pa ni Crnoj Gori.
Riječ je o spajanju nespojivog.
Srpska Sparta nije srpska pokrajina, niti to, navodno, opet želi da bude, već epski sinonim za borbenost, slobodoljublje i viteštvo, koji su nekad krasili Crnu Goru. (Uzgred, zahvaljujući nekim novijim istraživanjima, ispostaviće se da su i Spartanci imali srpske korijene!)
Sintagme – Srpska Sparta i Srpska Atina (Vojvodina, tada pod austrougarskom okupacijom, sa centrima srpske kulture u 19. vijeku – Karlovci, Novi Sad, Temišvar), epska su tvorevina srpskih pjesnika. Da sam mlađi, možda bih se sjetio ko je otac ove zaista antologijske, sjajne dosjetke. Možda Njegošev učitelj, Sima Milutinović Sarajlija, Zmaj ili Branko, ili Laza Kostić koji je poduže boravio na Cetinju… Možda će se neko od pratilaca Portala sjetiti.
Umjesto toga, pali su mi na pamet Brankovi stihovi, koji su apoteoza Srpskoj Sparti: „Crna Goro, ponosito stenje, / srpske krune ti drago kamenje,/uspomeno prebijelog danka,/kog se Srbin seća kao sanka…/Kad je ono poslije Kosova/ srpsko Sunce granulo iznova, /očisti se ona velja bruka/ što okalja Srbina sa Vuka…“
I nije nimalo čudno što je jedan od najboljih pjesnika romantizna, naše gore list, izbačen iz čitanki i milogorske lektire, kao „jedan od promotera velikosrpske hegemonije“!
Biće da su u pravu oni koji smatraju da su glupost i neznanje naši najveći prikriveni neprijatelji.
(Zar o tome ne svjedoče i pripadnici novokomitskog pokreta, koji nemaju pojma o tome čije su časno ime preuzeli ! A njihovo isticanje moralne „gromade“ Jova Kapičića kao svoje ikone – poklonio je svoju vjerenicu Davorjanku Paunović Brozu, i tvorac je Golog Otoka, govori o potpunom moralnom, ali i umnom posrnuću.)
Dakle, Dritane, iskrena pripadnost našoj Crnoj Gori sve nas obavezuje u ovom času, ne samo na više pregnuća, kako bi s kinuli s vrata njene prave neprijatelje, oličene u njenim doskorašnjim čelnicima, nego i na proširivanje vidika znanja, pogotovo iz njene slavne istorije, koje može samo da nam bude od pomoći da ne pravimo ni istorijske, ni verbalne greške!
Ostavite Kosovo ..jer ona je sada samostalna država ..neka svako gleda svoje i ostavi tudje..jer gledajući tudja posla zbog toga smo došli dje smo sad..na dnu bunara..a sađ ćemo potonuti još više…
Kosovo je u srednjem rodu… Kos u muškom, a Kosovo kao imenica je „ono Kosovo“.
@ Tanja
Tacno tako „neka svako gleda svoje i ostavi tudje“.
Kosovoi Metohija su srpske zemlje (Metoh znaci „crkveno imanje“),
Kosovo nit` je samostalno, nit`je drzava, vec OTETO od Srbije.
I NECEMO POTONUTI JOS VISE VEC SMO SE OSLOBODILI.
Imas lijepo ime. Vjerovatno su Ti roditelji obozavali Rusiju.
Vrati se korenima.
Ovo kao osvrt na Lakićevićevo pitanje ko se setio sjajne dosetke o Srbskoj Sparti.
Pre izvesnog vremena, u knjižici “Crnogorska pohara Kuča”, Podgorica 2010,napisao sam i sledeće:
Iako su tokom Bune 1848/49. godine Srbi stekli Vojvodstvo Srbiju, ili Vojvodinu Srbsku, ugušenjem revolucije u Ugarskoj i završetkom rata (1848/49) započeto je i gušenje srbskog nacionalnog pokreta i na teritorijalnoj i na duhovnoj osnovi.
Srbima je u takvim uslovima bio potreban neko ko će im pružiti duhovno i moralno ohrabrenje. Srbi iz Kneževine Srbije, ne samo zbog toga što su brojni dobrovoljci otud vojevali za Vojvodstvo Srbiju, nego i zbog neostvarene srbske želje da se Vojvodstvo Srbija priključi svojoj prekodunavskoj Matici, nisu bili dopušteni za tu svrhu; svako njihovo pominjanje moglo je izazvati sumnju u lojalnost ugarskoj državi i habzburškoj kruni. Pominjanje Srba iz Crne Gore u kojoj “blagorodstvom Srpstvo diše”, ni po čemu nije moglo biti ni sumnjivo ni opasno, barem iz dva razloga: Crna Gora bila je mala, jedva uočljiva na zemljopisnoj karti, a bila je i dovoljno daleko da bi oslanjanje na nju moglo imati i nekakav stvarni značaj.
Stoga je Jaša Ignjatović, u Slavu Crnogorstva, mogao napisati i ovih nekoliko stihova u prozi:
“U staro doba Špartanci su bili uz svoje junaštvo slobodni i silni. Dok su mnogi drugi narodi kao štir rasli i plodili se, dođe vrijeme pa im se spomen sbriše, dok Špartanci ostadoše zanavijek uzor junaštva i svijetlo slobode. Crna Gora se sa većim, strašnijim dušmanima borila nego Šparta, ona se pet stoleća bori protiv cijelog muslomanstva – po(la) Azije, protiv svojih otpadnutih i zabluđelih sinova; i kad tisuće godina prođu, bezpristrasan naraštaj Evrope podignuće u povjesnici Crnoj Gori spomenik pored spomenika Šparte na desnoj strani – s gledišta čovječanstva”.
Pa će toj svojoj pesmi, s razlogom, na sam njen kraj staviti reči: “Crna Goro, ti si Srpstva ukras, grob i slava”.
Nekoliko godina kasnije, preneo sam to u knjižicu “Izvori crnogorstvujućeg antisrbizma 1914-1919”, Novi Sad 2018, s tim što sam dodao još nešto redaka:
Veliki grešnik (Jaša Ignjatović), napisao je to petnaestak godina posle Crnogorske pohare Kuča, u vreme dok su duše nevinih žrtava, srbske dece i u kolevkama, srbskih žena i srbskih staraca, bolesnih i iznemoglih, još uvek lutale iznad Stare Crne Gore i tražile svoje crnogorske “junačke” ubice vapijući za osvetom.
Preveliki grešnik, napisao je to samo petnaestak godina posle svečanosti u Ostrogu manastiru o Trojičinu dne, dok se još čula vriska mladih Brđanki u uzaludnim pokušajima da se odbrane od “muškije fišeka viteških” Crnogoraca, od “usilovanja, javne sablazni perjaničke i u svemu grubijanskog vladanja i postupaka Knjaževih”.
“Viteški” i “junačni” Crnogorci razabrali su Ignjatovićeve pohvale kao oproštaj za zločine počinjene po Kučima i pod Ostrogom, a njihovi potomci, nesvesni svete istine da će grehovi otaca pasti do devetoga kolena, naivno su poverovali u pesničku slobodu i, nažalost, i na sopstvenu nesreću, rade ono što rade.
@koѕDa kos ja sam Srbin i trudim se da budem sluga svom narodu. Budi dobar Crnogorac i sluga svom narodu i državi. Mržnja i negativna energija su korozija koja može da te odvede u propast i tragediju.
@kosPolako kos sa mržnjom. Govorimo o Srbima. Crnogorci žive i u Crnoj Gori i u Srbiji i država Crna Gora je u obavezi da brine o njima. Razlika je u tome što nijedan Crnogorac u Srbiji nije izložen napadima zato što je Crnogorac. „nesrećniče“ oladi malo s tom mržnjom. Budi Crnogorac i bori se za sve ljude u Crnoj Gori. Ne širi mržnju i zlu krv.
Tako je brate.
Nije Sparta pokrajina Atini nikada bila, i znali su se sukobiti međusobno, ali su uvijek protiv nekog trećeg bili zajedno. Mislim da je analogija pojma da je Crna Gora srpska Sparta sasvim na mjestu.
Bravo, gospodine Jovane, istina je uvijek ljekovita!
Hvala za odličan članak. Odmeren i iskren.
Crna Gora je bila i ostaće država. U njoj žive i živeće Srbi kulturno, naučno i ekonomski povezani sa maticom Srbijom koja je u obavezi da pomaže svoj narod gde god da živi. Što se srpskog Kosova i Metohije tiče postoji samo pokušaj otimanja. Ne postoji živi Srbin koji će svojim potpisom da aminuje otimanje.
sto ces ogoceni nesrecnice sa crnogorcima…imaju li oni pravo na svoju crnu goru….gedzovanska slugo….
M*š!
Da razjasnimo nesto.Narod je ETNICKA kategorija ,a nacija je POLITICKA kategorija.U CG postoji jedino I samo srpski narod koji je kroz vjekovno razvijanje drzavnosti napravio crnogorsku naciju.Problem je kad se ovo dvoje pomijesa u glavama i onda nastajje nas svojevrsni rasomon.Ovaj problem nemaju druge nacije kao americka,koja je sastavljena od njemaca, holandjana ,engleza i drugih pripadnika raznih naroda koji sa ponosom isticu kojem narodu pripadaju.Ima mnogo ovakvih nacija koje su sastavljene od raznih naroda,za razliku od crnogorske nacije sastavljene od samo jednog naroda_ srpskog.Zbog toga je vrijeme da se prekine sa nebuloznim podjelama na Srbe i Crnogorce I stvaraju vjestacke podjele u istom narodu.Mi smo Srbi koji su uspjeli da formiraju crnogorsku naciju,za razliku od recimo hercegovaca,licana kordunasa itd.
Dobar pokušaj…osim što je crnogorska nacija kao projekat nastala posle nestanka izvorne Crne Gore. Dok je izvorna Crna Gora postojala, zvanično jedina njena misija je bila ujedinjenje sa ostali Srbima. Osim države koja se širila zahvaljujući tome što se jasno predstavljala kao srpska i kao sredstvo ujedinjenja Srba, nisu oni ništa formirali. E sad, ako neko danas traži izgovor za odbijanje ujedinjenja kao krajnjeg cilja, onda može i ovo da prođe…
Od gospodina Lakicevica covek moze uvek da procita i nauci nesto novo.
Zivjela Istorijska Njegoseva Crna Gora Srpska Sparta.