Srbija ima tapiju nad Kosmetom (VIDEO)

Srbija ima tapiju nad Kosovom, bez ispuštanja te tapije tzv. Kosovo može koliko god hoće da postoji kao država, ali ne i kao međunarodno priznata država. Matična država ima pravo veta na postojanje, odnosno secesiju dijela teritorije. Čak i ako se u Savjetu bezbjednosti pokrene akcija, ako tzv. Kosovo prizna 150 država, to još nije dovoljno. U Savjetu bezbjednosti morate dobiti saglasnost svih članica savjeta, prije svega pet stalnih, ali i matične države. Bez toga ništa ne može da se postigne, rekao je Vladislav Jovanović.
Sinoć je u Knjižari Matice Srpske organizovana promocija knjige „Secesija – pred vratima međunarodnog prava“, doktoranta Vladimira Leposavića. Na promociji su govorili Vladislav Jovanović, Miodrag Lekić i Vladimir Leposavić – autor.
Vladislav Jovanović, bivši ambasador SR Jugoslavije i ministar inostranih poslova u Vladi Republike Srbije u dva mandata, kazao je da je Leposavić u svojoj knjizi otvorio jedno od ključnih pitanja današnjice – pitanje samoopredjeljenja, integriteta država i secesije.
„Autor Vladimir Leposavić je na malom prostoru, nepunih dvesta stranica, otvorio jedno od ključnih pitanja današnjice – samoopredjeljenje, integritet država i secesija. Otvorio je i mnogo šira pitanja – to je odnos međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, odnosno politike. Dobro je zaključio da jedno i drugo umnogome zavise od toga kakva je ravnoteža snaga u svijetu“, kazao je Jovanović.
On je ocijenio da je nakon završetka Hladnog rata počelo „odronjavanje“ međunarodnog prava.
„U hladnom ratu je bila takozvana ravnoteža straha, koja je, takva kakva je bila, pogodovala bujanju međunarodnog prava. Sve što danas vidimo kao međunarodno pravo, razvilo se poslije Drugog svjetskog rata. Prestankom hladnog rata ravnoteža je narušena, jedna grupa zemalja, kao pobjednik iz tog rata, odmah je počela da svijet preoblikuje prema svom liku i svojim geopolitičkim interesima. Tada je počelo „odronjavanje“ međunarodnog prava“, naglasio je Jovanović.
Jovanović je rekao da autor na precizan način postavlja pitanje da li prava nacionalnih manjina mogu da idu dotle da se suprostave načelu teritorijalnog integriteta i suvereniteta država.
„Pravo na samoopredjeljenje, sececiju je dozvoljeno u izvjesnim uslovima. Međunarodno pravo priznaje takozvano spoljašnje i unutrašnje samoopredjeljenje. Unutrašnje je pravo na izražavanje demokratskih mogućnosti(učestvovanje u predsjedničkoj demokratiji), a spoljno bi po tumačenju slobodnih mislilaca trebalo da bude pravo na izlazak iz jedne zemlje.“
On je kazao da je pravo na samoopredjeljenje zloupotrijebljeno u mnogo slučajeva.
„U našem slučaju je to situacija sa Kosovom i Metohijom. Ali sa druge strane konstitutivni djelovi srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bili su svedeni na pitanje nacionalne manjine, bili su onemogućeni u izražavanju svoje slobodne volje“, kazao je Jovanović.
On je ocijenio da je secesija Kosova i Metohije rezultat ne samo vojne intervencije, nego i geopolitičkih potreba zapadnih sila.
„Srbija ima tapiju nad Kosovom, bez ispuštanja te tapije tzv. Kosovo može koliko god hoće da postoji kao država, ali ne i kao međunarodno priznata država. Matična država ima pravo veta na postojanje, odnosno secesiju dijela teritorije. Čak i ako se u Savjetu bezbjednosti pokrene akcija, ako tzv. Kosovo prizna 150 država, to još nije dovoljno. U Savjetu bezbjednosti morate dobiti saglasnost svih članica savjeta, prije svega pet stalnih, ali i matične države. Bez toga ništa ne može da se postigne“, rekao je Jovanović.
Lider Demokratskog fronta i bivši jugoslovenski diplomata Miodrag Lekić kazao je da na međunarodnom planu postoji paradoks da mnoge važne teme nisu definisane.
„Posebno mi se dopao naslov, iz razloga što secesija nije u međunarodnom pravu do kraja definisana. Postulat poštovanja teritorijalnog integriteta i sa druge strane prava na samoopredjeljenje su u kontradikciji. To uopšte nije slučajno, to su klasične, korisne, kreativne nejasnoće koje se normiraju i koje stvaraju prostor da odnos snaga u krajnjoj liniji odluči“, rekao je Lekić, i dodao da knjiga Vladimira Leposavića predstavlja veliki doprinos u shvatanju kontradikcija u međunarodnom pravu.
Autor Vladimir Leposavić naglasio je da se prema pravu na samoopredjeljenje secesija ne dešava jednostrano, bez saglasnosti matične države.
„Secesija, odnosno odvajanje dijela teritorije od matične države nije nešto što je nemoguće. U tom smislu pravo naroda na samoopredjeljenje ne treba da se tumači kao pravo koje ne daje mogućnosti da se dio teritorije odvoji. Pravo na samoopredjeljenje može da znači i pravo na izdvajanje iz sastava postojeće države. Ono što je bitno istaći je to da se izdvajanje ne dešava jednostrano, bez saglasnosti matične države“, kazao je Leposavić.
On je kazao da se međunarodno pravo krši zato što ne postoji jedan jedinstven delegiran svjetski sistem prinudnog sprovođenja pravni normi.
„Danas bilo kome reći da je jednostrana secesija moguća, to znači prećutati da je ona samo moguća uz velike žrtve i patnju, pri stanju stvari gdje matična država ne dozvoljava odvajanje dijela teritorije“, zaključio je Leposavić.
Na koju školu i na kojeg Rista mislite?
„Katastarski papiri“ su za države u međunarodnom pravu važni isto onoliko koliko su za pojedince kada su u pitanje njihovi domovi i kuće, u kojima „sklanjaju glavu“ i podižu porodice.
Treće, evo logičke niske kako pitanje secesije biva među važnijim u današnjem svijetu:
1. /tzv. major premisa/ Ključna odlika i ideologija novog svjetskog poretka > Globalizacija.
2. /tzv. minor premisa br. 1/ Ključna odlika globalizacije > Relativizovanje država kao subjekata međunarodnih odnosa (deetatizacija; zvanično istaknuto na Milenijumskom samitu UN-a početkom 2000-ih).
2.1. /tzv. minor premisa br. 2/ Jedno od nekoliko sredstava relativizovanja države kao subjekta međ. odnosa > snaženje secesionizma gdje se stvaranjem novih i svojevrsnim usitnjavanjem postojećih država iste gube svaku ulogu i značaj.
3. silogizam / zaključak > U cilju izbjegavanja haosa i anarhije u međ. odnosima i svijetu, odnos prema pitanju dopuštenosti secesije tj. prema uslovima i načinima za njeno sprovođenje je od, biće, značajne važnosti.
Na osnovu svega, više nego umno vispreni, ambasador je detektovao „problem“ i u tome nije usamljen, ni u nauci ni u praksi (A. Kaseze, M. Šou, Dž. Kraford, M. Sterio itd…).
Pitanje statusa Kosova je pravi Gordijev čvor, u svakom pogledu… I nažalost, ne rešava se traženjem sporazuma. Politički pritisci prema Srbiji da konačno prizna Kosovo najbolje pokazuju koliko je isto to priznanje važno (- koje ambasador tradicionalno, za ovu priliku, naziva tapijom – što je turcizam, a ne izvorno slovenska riječ pa ne može biti ni dio gore detektovane „škole“, ako dakle, takva škola uopšte postoji, a saznanja smo da niti postoji niti postoje njeni polaznici).
Konačno, to što u slučaju Kosova nije hrabren i tražen sporazum dvije strane, već nasilje obje strane, i to što je Kosovo na takav način postalo de facto država – to danas od Srbije i Srba, još jedino više škodi kosovskim Albancima koji žive na monstruozno kontaminiraom i po zdravlje čitavih pokoljenja opasnom području.
Ključna teza ove studije je: SPORAZUM!
Sve najbolje!
Gospodin V. Leposavić se ponaša kao onaj bezbrižni putnik kojem je otišao voz a on mrtav zadovoljan što mu je u rukama karta pa nek ide voz!? Nije Kosovo seosko imanje pa da ti je važan posjedovni list kako bi dokazao vlasništvo. Da su ti „posjedovni listovi među državama tako bitni ništa se nebi rešavalo ratovima, dovoljno bi bilo na nekom sudu pokazat posjedovne listove (tapije). Ili si doista naivan ili se samo praviš naivan, Leposaviću, i daješ ovim jadnim nacionalistima neke lažne nade da mogu povratit izgubljeno Kosovo nekim administrativnim igricama. Sad jedno pitanje: Kad je ta tapija tako važna,što je Srbija punila hladnjače pobijenim Šiptarima i bacala ih po rijekama i zakopavala u okolini Beograda?Neću pominjat i druge ogromne žrtve, pa i na obje strane!
vidi se Ristova skola.. ne mogu bez katastarskih papira.. pa je kljucna rijec ove promocije bila Tapija. ovaj izlapjeli ambasador veli ovo je jedno od kljucnih pitanja danasnjice. blago vama ako vam je to kljucno.
„Kosovo je od devedesetih bilo aparthejd Beograda i ja sam se tome protivio…„-Miodrag Lekic u predizbornoj kampanji u Tuzima septembar 2013 god.
Hvala Ani, i ostalima na komentarima. Posebno Hvala ide Matici srpskoj koja profesionalno i nadahnuto obavlja svoju misiju, a u neprofesionalnim i duhovno – veoma upitnim vremenima!
i neka ima tapiju, ali tamo su SRPSKA GROBLJA, živih šaka jada, ŽALOSNO što se godinama radilo
Elita na jednom mjestu. Divna promocija!
Srbija jeste matina država svih Srba, gdje god da oni žive, ali, nažalost, to poslednji njeni predsjednici ne pokazuju!
Mislim da ovakve promocije ne treba da se održavaju samo u Podgorici, već i u Nikšiću i svim srpskim gradovima Crne Gore! Da li će biti u Nikšiću? Redakcijo?
Drž govor,Lazo, o srpskim gradovima u Crnoj Gori!
„U našem slučaju je to situacija sa Kosovom i Metohijom. Ali sa druge strane konstitutivni djelovi srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bili su svedeni na pitanje nacionalne manjine, bili su onemogućeni u izražavanju svoje slobodne volje“, kazao je Jovanović. – Nažalost, istina!