Srbija do Tokija!

Protekle Olimpijske igre u Riju bile su istorijski najuspješnije za srpski sport, od kada sportisti Srbije nastupaju pod svojom nacionalnom zastavom. Sa osam osvojenih medalja ”orlovi” su zauzeli 32. mjesto među 207 svjetskih država, a bili bismo i unutar 20 najsportskijih zemalja planete, da je sjaj osvojenih odličja imao samo malo drugačiji raspored. U svakom slučaju, iza nas su ostale: Poljska, Belgija, Slovačka, Češka, Bjelorusija, Turska, Meksiko, Ruminija, Bugarska, Norveška, Austrija…sve tradicionalni osvajači olimpijskih medalja.

Kakva i kolika je Srbija sportska velesila, govori  i podatak da je ovaj veliki uspjeh ostvaren na Igrama, koje smo u prvoj polovini njihovog trajanja proglasili – ”fijaskom”, ”neuspjehom“ itd. Nijesmo mogli da zamislimo dobar rezultat bez onih od kojih smo medalje najviše očekivali: strijelci, veslači, teniseri! E sad, kako znamo da je rekordan broj olimpijskih odličja osvojen bez njih (neočekivano loši rezultati tenisera i strijelaca) – onda ovaj uspjeh zaista možemo smatrati polovičnim ishodom!

Istinu da je Srbiji mjesto pri samom vrhu svjetskog sporta, potvrđuje i podatak da u Riju nije bilo muške odbojkaške reprezentacije, koja je, neposredno pred početak olimpijade – osvojila Svjetsku ligu! U Brazilu se nije našla ni jedna od naših rukometnih reprezentacija, iako su, koju godinu prije, rukometaši bili vicešampioni Evrope, a rukometašice – vicešampionke svijeta!!! I…imalo bi tu još, da se nabraja, kakavi su sve, potencijali srpskih sportista, pored i mimo, istorijskog uspjeha – koji su postigli osvajači olimpijskih medalja – sa grbom Srbije na dresu.

Pogled prema Tokiju

U prvoj godini novog olimpijskog kruga možemo se zapitati da li je rezultat iz Rija samo slučajan splet okolnosti, ili je u pitanju neosporan kvalitet u selekciji (odabiru), pripremnom procesu i radu srpskih olimpijaca? Poslije više nego skromnih rezultata na olimpjadama od Atlante do Londona, gdje je od 1996. do 2012, na pet olimpijskih igara, za 16 godina, osvojeno ukupno 16 medalja (u prosjeku – jedna po olimpijadi) – sada je, na jednim igrama urađeno pola od toga!

Da li će u Tokiju 2020. g. Srbija odbraniti svoj veliki ugled sportske sile? Možemo li se nadati da neki od osvajača iz Rija ”odbrane” olimpijski tron? Možemo li dobiti veći broj pojedinaca i ekipa okićenih medaljama i lovorom, nego što je to bio slučaj prošle godine u Brazilu? Na ta pitanja, naša javnost pokušava da odgovori posmatrajući rezultate srpskih sportista, već ovoga ljeta, tekuće godine:

1. Ivanu Španović i atletičare očekuju veliki nastupi na međunarodnoj scenu krajem ljeta, ali smo na dvoranskom prvenstvu Evrope ove godine u Beogradu, vidjeli da je predstvojeći četvorogodišnji olimpijski ciklus, Bože zdravlja, u potpunosti – Ivanin! A možda i Dudašev? A možda i Bekrićev?
2. Veterpolisti osvojiše Svetsku ligu, tu prije neki dan…i spremaju se za Svjetsko prvenstvo. Može se prije desiti da Tokio odustane od organizacije Igara, nego da naši vaterpolisti i tamo ne dođu kao favoriti za medalju.
3. Ovih dana se održava Svetsko prvenstvo u tekvandou. Tijana Bogdanović, srebrna iz Rija, je prešla u težu kategoriju i zaustavljena je u četvrtfinalu (među 8 najboljih na svijetu) – i to smatramo neuspjehom! Ali zato je Vanja Stanković, u svojoj kategoriji, postala nova prvakinja svijeta! A tek Milica Mandić! Kakav povratak otpisane! Bila je neubjedljiva u Riju, činilo se da je rekla svoje – kad, ni manje ni više, nego prvakinja svijeta!
4. Kajakaše ćemo isto vidjeti ovoga ljeta, a veslači nastavljaju sa onim na šta su nas navikli. Dvojac bez kormilara Vasić/Beđik osvojio je srebrnu medalju na Svetskom kupu u Poznanju.
5. Olimpijski šampion Dvor Štefanek, malo ”odmara” pa je ove godine ”samo” vicešampion Evrope! Izjavio je da ne ide u ”penziju”, nego da će braniti zlato iz Rija – u Tokiju! A tamo će mu društvo praviti kolega iz reprezentacije Kristijan Fris – koji je, ove godine, postao, ni manje ni više, nego evropski prvak!
6. O srpskim košarkašima ne treba trošiti riječi. Tu je sve: kvalitet, kontinuitet i autoritet. Samo ”ako Bog da”! Gledaćemo ih na jesen, na prvenstvu Evrope.
7. Košarkašice? Samo ćemo reći, da su bile desetkovane, praktično bez pola tima, ali da su i takve došle do pozicije da ih par koševa dijeli od ulaska među 8 najboljih ekipa u Evropi.
8. Odbojkašice se spremaju za Svjetsko prvensvo u Japanu, naredne godine, a spremaju se, jer su kroz kvalifikacije protutnjale sa takvom dominacijom, koju imaju samo olimpijske vicešampionke! Eto prekjuče su, bez i jednog poraza, pored Rusije, Turske i Bugarske, osvojile ”Jeljcin kup” u Sankt Peterburgu.

I kako vam se čini? Ima li Srbija šanse da odbrani uspjeh iz Rija?

”Drugi servis” tenisera i ostalih

Aktuelni predsjednik Srbije (tada premijer) Aleksandar Vučić ”obećao” je još više medalja u Tokiju. On nije sportski radnik, ali bez pomoći države, one dalekovide i sistematske – uzaludan bi bio i talenat i prethodni rezultati. Kako će se država odnijeti prema uslovima za rad i pripremu onih srpskih sportista koji će u Tokiju da brane medalje – to je veliko i značajno pitanje. A mi se pitamo, ima li odakle Srbija da se nada većem broju olimpijskih odličja?

• Makar teniseri znaju za pojam ”ponovljenog servisa”. Kad prvi završi gdje ne treba, takmičar ima priliku za popravni. Pa sad, ako upravo ovog ljeta prisustvujemo Novakovom preispitivanju, i traženju nove forme i novih motiva, a istovremeno gledamo Federera i Nadala u njihovoj ”drugoj mladosti”, nije teško zamisliti Novaka, baš za tri godine, kako se bori za medalje. (Samo da izbjedne Del Potra do finala.)
• Fudbaleri već drugi put uzastopno nastupaju u završnici Evropskog prvenstva (za igrače do 21 godine) – koje je (za neupućene), kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre. A to znači, u toku tri godine, biti konstantno među 8 najboljih evropskih reprezentacija! Generacija igrača koja je na Novom Zelandu bila prvak svijeta u omladinskoj konkurenciji, neće moći da se bori za fudbalsku smotru u Tokiju, ali jedan ozbiljan rad, u skladu sa već postignutim rangom, može nam donijeti ”orlove” u Tokio. Još ako seniori odu na Mundijal u Rusiju, naredne godine, imali bi pravo da se, uoči Tokija, živimo kao zemlja fudbala.
• Veslače smo već pomenuli. O strijelcima Srbije najbolje govor enjihovi rezultati i rekordi, kojom su započeli i ovu godinu.
• Odbojkaš Srbije su se ubjedljivom igrom kvalifikovali na završni turnir Svjetske lige u Brazil…među 6 najboljih svjetskih ekipa!
• Rukometaše ove zime čeka Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj, a rukometašice Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. To je negdje – na pola puta ka Tokiju…

Da, Tokio je još daleko, ali naredne godine počinju direktni okršaji za odlazak na Olimpijske igre. Kada čitate izjave srpskih košarkašica i rukometašica, koje kažu da im je svima cilj plasman na Olimpijske igre u Tokiju, a u međuvremenu će im evropska i svjetska prvenstva doći kao dobra priprema, onda vam je jasno da Srbija radi – šampionski! Ne treba gubiti iz vida ni činjenicu da je novi predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije g. Božidar Maljković, čovjek koji ne može i ne umije, bez samo da pobjeđuje. Čovjek čija je ćerka ostvrila podvig u Riju, osvojivši bronzu medalju sa košarkašicama.

Vrijeme do Tokija je daleko, ali je Srbija, iako evropska zemlja, kako stoje stvari, tom Tokiju, veoma blizu.