Socijaldemokratija na crnogorski način
1 min read
Vrhunac drskosti: narodu koji se još uvijek sa nostalgijom prisjeća zajedničke bivše nam domovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prodavati maglu i ubjeđivati ga da pridruživanje NATO savezu nema alternativu!? Narodu koji još nije zaboravio kako je sa crvenim pasošem mogao putovati širom svijeta bez potrebe da prethodno pribavlja vizu. Naša Juga je bila članica i jedna od osnivača Pokreta nesvrstanih, podjednako cijenjena i uvažavana kako na Istoku tako i na Zapadu. Naši radnici su bili dobrodošli u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama, ali i sa našim preduzećima u Africi i Aziji… Prosto zvuči nevjerovatno da Crna Gora koja je koliko juče, nakon gotovo cijelog vijeka, povratila svoju državnost- srlja u podaništvo!
Bez trunke srama, vladajući režim koji nas je već odavno doveo u dužničko ropstvo svakodnevno nam puni glavu izjavama da je NATO savez demokratska institucija! Vidjevši tako jedinu šansu za aboliciju za sva počinjena zlodjela, stavljaju znak jednakosti između NATO-a i procvata turizma i ekonomskog blagostanja. Šta onda radi obližnja Grčka, turistička velesila i jedna od starijih članica Atlantskog saveza, koja je u stanju kliničkog bankrota?! A nijesu u mnogo boljoj situaciji ni njihovi vojni saveznici- Italija, Španija, Portugalija…
Ovdašnja vladajuća hunta ovih dana uzima sve veći zalet za dalje ispiranje mozgova crnogorskim građanima. Ne biraju se sredstva i kampanja biva sve agresivnija.
Tako je retorika čelnika Socijaldemokratske partije otišla mnogo dalje od njihovog većeg koalicionog partnera, iako su se početkom i tokom 90-tih godina prošlog vijeka nalazili na dijametralno suprotnim stranama. Religijsko-nacionalistički ekstremisti iz redova Demokratske partije socijalista virili su ispod šinjela Slobodana Miloševića, dok su Liberali i Socijaldemokrate čuvale obraz Crnoj Gori. Danas su uloge obrnute: dok DPS moćnici navlače „jagnjeću kožu“, lideri SDP-a preuzimaju batinašku palicu. Kako drugačije tumačiti nedavnu izjavu potpredsjednika SDP-a i ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića koji izričito negira učešće u državotvornom bloku onih koji insistiraju na anti-NATO kampanji, što je po njemu „zaustavljanje Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji…“. Sve to je ministar Konjević podveo pod plašt principa za koje se zalažu socijaldemokrate. Kako naglašava, „državotvorni blok mora baštiniti ideje nezavisne i građanske Crne Gore, kao i učlanjenje u NATO i EU…“.
Da prozivanje „državnih neprijatelja“ od strane aktuelnog ministra policije nije samo „pucanj u prazno“, govori i potenciranje njegovog partijskog lidera i šefa parlamenta Ranka Krivokapića, da predsjednik države Filip Vujanović što prije zakaže sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost, na kojoj bi se raspravljalo o tome šta treba raditi u narednih pola godine da bi Crna Gora dobila pozivnicu za članstvo u NATO. Krivokapić je tražio da sjednici pored Vujanovića, premijera Mila Đukanovića i njega kao stalnih članova Savjeta, prisustvuju i potpredsjednik Vlade za evropske integracije Igor Lukšić, ministarka odbrane Milica Pejanović-Đurišić, ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić… Krivokapić čak dovodi u pitanje „iskrenu privrženost većeg koalicionog partnera integraciji u NATO“, navodeći da „sumnje u to postoje i kod stranih partnera koji zamjeraju na manjku rezultata u vladavini prava i reformi bezbjednosnih službi…“.
Da zalaganje lidera SDP-a nije ostalo bez rezultata govori i informacija da je krajem januara Savjet za odbranu i bezbjednost zaključio da je „učešće u međunarodnim snagama značajno doprinijelo jačanju međunarodnog ugleda Crne Gore, unapređivanju procesa evroatlantskih integracija, kao i jačanju sposobnosti Vojske Crne Gore…“ A najavljeno je i „jačanje javnog dijaloga u cilju podizanja podrške NATO integracijama…“.
„Socijaldemokratija je”, kao se navodi u Vikipediji, „naziv za struju nastalu u marksističkom pokretu …koja je držala kako će se transformacija kapitalističkog u socijalističko društvo odvijati kroz niz postepenih reformi umjesto revolucije. Socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima. Socijaldemokratija se takođe odnosi i na društvo ustrojeno po socijaldemokratskim principima:
– sloboda koja znači više od individualne slobode, i uključuje slobodu od diskriminacije, odnosno slobodu od eksploatacije od strane vlasnika sredstava za proizvodnju;
-jednakost i socijalna pravda, koja uključuje ne samo jednakost pred zakonom, nego i ekonomsku i socio-kulturnu jednakost;
-solidarnost koja podrazumijeva suosjećanje s žrtvama nepravde i nejednakosti.”
Etiketiranjem i targetiranjem crnogorskih građana koji su protiv ulaska Crne Gore u zločinačku organizaciju Evroatlantski savez iliti NATO, aktuelni lideri SDP-a su očigledno odstupili od socijaldemokratskih principa i evidentno se programski približili jednom opredjeljenju koje je doživjelo poraz u Drugom svjetskom ratu. Jer: „fašizam nasuprot liberalističkom individualizmu i socijalističkom internacionalizmu, zagovara uspostavljanje zajednice kao uslova i oblika prevladavanja krize… Teror je legitimno sredstvo za uspostavljanje ujednačavanja.“ („Vikipedija“)
Šta je još potrebno pa da članstvo SDP-a shvati kuda ga vodi njihovo rukovodstvo?
Agresivna kampanja za ulazak Crne Gore u NATO već je poprimila takve razmjere da čak i pojedini profesori u prosvetnim ustanovama bez ustručavanja vrše otvorenu propagandu među učenicima starijih razreda. Tračak nade da nije sve gotovo leži u činjenici da je naša omladina sposobna da razlikuje pravdu od nepravde i da će uvijek biti na strani potlačenih. I za vjerovati je da će oni u tome biti primjer roditeljima, ako već nije obratno!
NO PASARAN!
KRIMLJ 96 , 77%ZA PRISAJEDINJENJE SA RUSKOM FEDERACIJOM . NEPOSLUŠNI SU A CUCA NIJE JOŠ NIŠTA PREDUZEO .
Genocidi nad Bošnjacima u Crnoj Gori počinju još 1711. godine, kada je uoči Badnje večeri izvršena takozvana „istraga poturica“, u kojoj je pobijeno približno 1000 Bošnjaka muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području stare Crne Gore, koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem na Cetinju. Preostalo nepobijeno bošnjačko stanovništvo izbjeglo je u Nikšić i selo Tuđemile kod Bara.
Dokaze iznio vjerovatno buduci rektor Univerziteta u Podgorici.
GUKNI CUCA NEŠTO O UKRAINI I KRIMU TI SI NADLEŽAN ZA TO !
POLOŽAJ BOŠNJAKA CRNE GORE U KONTINUITETU POLITIKE „ISTRAGE POTURICA“
Objavljeno: 09. February 2013. 19:02:47
Cijenjena Ekselencijo,
Obraćamo Vam se kao građani Crne Gore i kao predstavnici organizacija koje djeluju na teritoriji iste države, regiona, te SAD i nekoliko zapadno-europskih zemalja.
Molimo Vas da ovaj zajednički dokument bošnjačkih organizacija uzmete najozbiljnije u razmatranje. Ovim dokumentom želimo ukazati na odnose vlasti Crne Gore prema necrnogorskim i nepravoslavnim građanima, tj. Bošnjacima.
Također Vam sa ovim dokumentom želimo skrenuti pažnju da izjave pojedinih političara mađunarodne zajednice i europskih institucija ne odslikavaju stvarno stanje sa terena. Izjava da „Crna Gora predstavlja primjer uspjeha” izrečena je bez dovoljne upućenosti u stvarno stanje. Među potpisnicima ovog dokumenta značajan je broj organizacija građana koji su ovu državu napustili pod prisilom, te se danas nalaze u više država svijeta kao žrtve ratne ali i postratne državne politike Crne Gore (i Srbije) koja se u pojedinim izvještajima ili stavovima označava kao „primjer uspjeha“.
Namjera nam je da Vam skrenemo pažnju da postoji velika razlika između stanja kako ga predstavlja zvanična politika Crne Gore i stvarnog položaja Bošnjaka u Crnoj Gori.
Brojne organizacije i udruženja koje okupljaju Bošnjake u svijetu – dijaspori, ali i brojne domicilne organizacije – u Crnoj Gori, odnosno južnom Sandžaku i iseljeništvu, zabrinuti zbog sve lošijeg položaja Bošnjaka, njihovih pojedinačnih i kolektivnih prava, na svom matičnom životnom prostoru, u zajedničkim aktivnostima, analiziraju uzroke i posljedice određenih historijskih događaja, aktuelnih procesa i perspektiva.
Događaji koji su se dešavali na prostorima današnje Crne Gore, koji su u objektivnoj nauci označeni kao genocidi nad Bošnjacima, te njihov uticaj na današnje stanje i perspektive ovog naroda, obavezuju današnje generacije, gdje god da žive, da se odgovorno odnose prema svojoj prošlosti, još više, prema sadašnjosti, a time i svojoj budućnosti.
Kao rezultat jedne takve, istraživačke aktivnosti srodnih organizacija iz zemlje, okruženja i dijaspore, donosimo kratak osvrt na bitne historijske događaje i okolnosti koji su opredijelili stanje i položaj Bošnjaka u Crnoj Gori. Rezultat ovog kratkog pregleda prošlosti, uvida u današnju stvarnost, te očekivanih događanja u budućnosti, ove organizacije, na kraju ovog usaglašenog teksta, donose kratke zaključke kojima žele skrenuti pažnju organizacija i institucija, kako u zemlji tako i u svijetu, u želji popravljanja i unapređenja položaja ovog naroda u duhu pozitivnih evropskih iskustava te time doprinese izbjegavanju posljedica zakidanja individualnih i kolektivnih prava i sloboda Bošnjaka kao domicilnog stanovništva u ovoj novonastaloj balkanskoj državi.
POLOŽAJ BOŠNJAKA CRNE GORE
U KONTINUITETU POLITIKE
„ISTRAGE POTURICA“
Bošnjački narod u Crnoj Gori, kakvog ga shodno brojnim historijskim činjenicama, u prošlosti, danas, ali očigledno je i u budućnosti, vidi crnogorska politička elita, narod je, čije samo postojanje remeti njihovu zamišljenu državnu stabilnost, te ga iz tih razloga nastoje svesti na broj najmanjeg mogućeg učešća u ukupnom stanovništvu.
Crnogorski politički establišment po svim stvarnim konsekvencama državne politike koja se vodi prema pripadnicima bošnjačkog naroda u dužem vremenskom periodu, očigledno smatra da je teritorija Crne Gore teritorija isključivo crnogorskog pravoslavnog naroda i svim se sredstvima upire učiniti je etnički monolitnom i vjerski jednoobraznom. Problem koji se danas prikazuje kao problem sa pripadnicima srpskog naroda u Crnoj Gori, zapravo je samo vješto osmišljena maska za stvarne ciljeve „etničkog čišćenja“ preostalog broja Bošnjaka, koji su u bližoj i daljoj zajedničkoj prošlosti na ovom prostoru bili žrtva brojnih zločina i genocida, i za crnogorsku političku elitu, još jedino preostalog naroda na teret čijeg egzistencijalnog interesa se na ovom prostoru može obezbjeđivati nacionalna, srpsko-crnogorska, i vjersko-pravoslavna homogenizacija teritorije i naroda.
Bošnjacima je u novije vrijeme, nakon referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore (2006) dodijeljena uloga „čuvara“ Crne Gore i to preko dobro osmišljene zamke političkog podaništva, uz prividnu prijetnju stalne opasnosti od Velike Srbije, na koju Bošnjaci imaju direktnu asocijaciju na genocid. Time je ovom narodu kroz distancu od „prijeteće“ Velike Srbije, na vješt način iznuđeno praštanje ili bar prešutkivanje zločinačkog učešća i uloge crnogorske političke elite i institucija u počinjenim zločinima nad Bošnjacima tokom ratnih devedesetih godina. Ali praštanje ili prešutkivanje nije i jedina cijena „dostojanstvene“ uloge čuvara države. Prava cijena je u žrtvovanju strateških interesa ovog naroda koji je u novu Crnu Goru uložio svoju sandžačku teritoriju i time, makar i samo po tom osnovu, stekao pravo na suvlasništvo u njoj. Bošnjaci su, da podsjetimo, na referendumu o nezavisnosti Crne Gore, održanom 2006. godine prvi put nakon aneksije Sandžaka 1912. godine, prihvatili i legalizirali ovaj status dajući svoj glas suverenoj Crnoj Gori. Podrška suverenoj Crnoj Gori od strane Bošnjaka sigurno nije bila inspirisana vizijom da Crna Gora jednog dana bude „očišćena“ od Bošnjaka.
Bošnjaci u Crnoj Gori, koji danas, uprkos prikrivanju stvarnog stanja čine skoro jednu petinu populacije, predstavljaju marginaliziran narod u svim sferama i na svim nivoima društvenog života. Malo je poznata historijska činjenica da su Bošnjaci u većini današnjih gradova Crne Gore prije dolaska Osmanlija na Balkan i sve do njihovog povlačenja, predstavljali većinsko stanovništvo. Ustvari, Bosna kao stara balkanska država je obuhvatala veći dio teritorije koji se danas nalazi u sastavu Crne Gore a značajnim dijelom i Srbije, ali su kasnijim prekrajanjem granica usljed raznih historijskih okolnosti, njena državna teritorija smanjivala a Bošnjaci kao njen narod ostajali izvan granica na prostoru koji je osvajanjima pripao ovim dvjema državama. Nakon povlačenja Osmanlijske države sa ovih prostora, broj Bošnjaka se počeo drastično smanjivati. U daljem tekstu ćemo objasniti proces osporavanja nacionalne posebnosti i dugogodišnjeg protjerivanja i etničkog čišćenja Bošnjaka sa prostora koji danas predstavlja državni prostor Crne Gore.
U periodu osmanlijskog prisustva na Balkanu, Bošnjaci su u velikom broju prihvatili Islam, što je kod hrišćansko-pravoslavnog stanovništva koje se kasnijim procesima nacionalnog oblikovanja formiralo kao Srbi (a jedan mali dio, mnogo kasnije, kao Crnogorci) doživljeno kao izdaja, te su Bošnjaci iz tog razloga nazivani Turcima, jer je Islam među balkanskim narodima u vrijeme osmanlijskog osvajanja tog prostora, doživljavan kao „turska vjera“. U cilju boljeg razumijevanja procesa islamizacije Bošnjaka, treba istaći činjenicu da se Bošnjaci u vjerskom smislu, kao „bosanski hristijani“, nisu poistovjećivali niti sa istočnim ortodoksima niti sa zapadnim katolicima, već su predstavljali posebnu vjersku skupinu koja je kroz dugu historiju Bosne opstajala braneći se od stalnih nasrtaja kako od istočne tako i od zapadne hrišćanske odnosno kršćanske „braće“. Suočivši se sa Islamom koji je na prostor Bosne počeo dolaziti morskim putevima, preko arapskih, španskih i sicilijanskih muslimana, ali dominantno tek nakon dolaska Turaka, bosanski hristijani su u velikom broju prihvatili Islam, a jedan manji broj je ostao u staroj vjeri, koji se kasnije opredjeljivao za istočnu, ortodoksnu, ili zapadnu katoličku vjeru. Mnogo kasnije, uglavnom nakon povlačenja Osmanlijske države sa Balkana, Bošnjaci koji su ostali u hrišćanstvu, pod asimilatorskim nasrtajem Srbije i Hrvatske počinju se izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati, a mnogo kasnije, jedan mali broj i kao Crnogorci.
Kako smo već rekli, zbog prihvatanja Islama, Bošnjaci su od strane hrišćanskog stanovništva markirani kao „Turci“, zbog čega su se nakon osmanlijskog povlačenja sa Balkana našli pod strašnim, krvavim i do tada neviđenim terorom, sprovođenim od strane novonastalih hrišćanskih država Srbije i Crne Gore. Na teritoriji Crne Gore se dešavalo rađanje jednog modela, ili etalona, kako uz vještu kombinatoriku diplomatije i terora sprovesti etničko čišćenje starosjedilačkog i pretežno gradskog bošnjačkog stanovništva, koje je primjenjivano kroz dugu historiju, u periodu prije i nakon okupacije i podjele Sandžaka, a što uz određene modifikacije traje i danas. Ovaj model će se primjenjivati i u posljednjem agresorskom ratu protiv BiH u kojem je kao jedna od dvije federalne jedinice SRJ učestvovala i Crna Gora.
Bošnjaci su markirani kao „poturice“ a borba protiv njih je „ozakonjena“ kao „istraga“ amanetom (oporukom) duhovnog vođe srpstva (kasnije i crnogorstva) Petra Petrovića Njegoša (1813-1851), koji je svoj program „istrage poturica“ upakovao u formi književnog djela, epa nazvanog „Gorski vijenac“ koji je sve do danas, obavezna lektira u školskim programima na cijelom prostoru gdje žive Srbi i Crnogorci, i osnovno, skoro biblijsko izvorište duhovnog napajanja Srba i Crnogoraca.
Zvanična historiografija Crne Gore, uprkos najčešće očiglednom neslaganju sa historijskim faktima, prikazujući je kao nespornu historijsku istinu, historiju nastajanja crnogorske države, prezentira kao oslobodilačku, prema kojoj su Crnogorci današnje gradove i sela oslobađali od Turaka. Istina je sasvim suprotna, da su osvajali gradove, i kroz etničko čišćenje, zločine i genocide istjerivali domicilno bošnjačko stanovništvo, i to stanovništvo gradova Nikšića, Herceg Novog, Bara, Podgorice, Kolašina, Mojkovca, kasnije osvajanjem Sandžaka i njegovih gradova Pljevalja, Bijelog Polja, Plava, Gusinja, Berana, Petnjice i Rožaja. U svim ovim gradovima prije crnogorskog „oslobađanja“ većinsko stanovništvo su bili Bošnjaci, odnosno muslimansko stanovništvo koje je uglavnom vodilo porijeklo od starobosanskih plemena „dobrih Bošnjana“. Danas Bošnjaci čine većinu ili bar značajan broj samo u nekim od sandžačkih opština a u gradovima koji su „oslobađani“ u ranijem periodu, prije konačnog povlačenja Osmanlijske države sa Balkana, kao što su Nikšić, Herceg Novi, Kolašin, Mojkovac, skoro da više i nema bošnjačkog stanovništva.
Genocidi nad Bošnjacima u Crnoj Gori počinju još 1711. godine, kada je uoči Badnje večeri izvršena takozvana „istraga poturica“, u kojoj je pobijeno približno 1000 Bošnjaka muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području stare Crne Gore, koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem na Cetinju. Preostalo nepobijeno bošnjačko stanovništvo izbjeglo je u Nikšić i selo Tuđemile kod Bara.
Grad Nikšić su sve do 1879. godine naseljavali (98%) Bošnjaci da bi te 1879. godine ovaj grad ostao bez svoga naroda, jer su njegovi stanovnici od strane novih crnogorskih vlasti bili prisiljeni na iseljavanje prema Turskoj, Sandžaku, Albaniji, Kosovu i Bosni.
Kasnija dešavanja nakon Berlinskog kongresa (1878) za bošnjački narod na cijelom jugoslovenskom prostoru imaju tragičan epilog, jer su Bošnjaci u velikosrpskoj četničkoj ideologiji tretirani kao ostatak osmanlijske imperije i kao takav markiran za potpuno uništenje. Crnogorske vlasti se nikada nisu odrekle takve ideologije pa su čak i u periodima kada nije bilo ratnih dešavanja, kada su bili uspostavljeni legalni oblici vlasti, u nekoliko navrata i na različitim mjestima počinile strašne zločine kojima se bošnjačko stanovništvo Crne Gore i Sandžaka podstrekivalo na masovna iseljavanja. Zločini genocida nad nezaštićenim stanovništvom koji su se desili u Plavu i Gusinju 1912., 1913. i 1919. godine, kao i u mjestu Šahovići 1924. godine, pokazuju samo kontinuitet namjere crnogorskih državnih vlasti kako Bošnjaci predstavljaju nepoželjno stanovništvo za Crnu Goru. Pokolj blizu deset hiljada uglavnom nejači, staraca, žena i djece, koji se desio 1943. godine u Limskoj dolini, od ruke crnogorsko-srpskih fašista, nikada nije obilježen ni jednim mramorom, niti je ni jednim slovom tretiran u zvaničnim udžbenicima historije ili drugim zvaničnim dokumentima Crne Gore i Srbije. Svi ovi zločini su skrivani ali i uporno ponavljani sa ciljem da se ostvare zlokobni fašistički ciljevi etničkog čišćenja i genocidom obezbijedi „stabilna država“ u kojoj će biti jedan narod i jedna vjera. Najsvježija dešavanja u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu kada su Srbija i Crna Gora i na svom državnom prostoru, gdje zvanično nije bilo rata, ubistvima civila (Bukovica, Štrpci, te deportacije proganika iz BiH i predavanje istih u ruke srpsko-crnogorskim koljačima koji su operisali po istočnoj Bosni, hapšenja u policijskoj akciji „Lim“, Kaluđerski laz), podstrekivali na dalja iseljavanja Bošnjaka sa svog matičnog životnog prostora. Za svo to vrijeme traje i jedan skriveni ali veoma „učinkovit“ proces ekonomskog iscrpljivanja područja gdje dominantno žive Bošnjaci, s jasnim ciljem da se ovom narodu obesmisli život u svom domu i natjera ga na iseljavanje. Da je postojala i da i dalje postoji ovakva namjera vlasti i Srbije i Crne Gore, jasno pokazuju brojke pod strahom iseljenih, naročito sa područja Sandžaka, sa kojeg se u posljednjih dvadeset godina iselilo oko sto hiljada Bošnjaka, koji su našli utočište u SAD i mnogim zapadno-evropskim državama. Nažalost, proces iseljavanja traje i danas.
Prekrajanje historije i zatiranje tragova hiljadugodišnjeg prisustva Bošnjaka na ovim prostorima, može se reći da je postala institucionalna aktivnost državnih organa, u kojima se ime Bošnjak skoro i ne smije spomenuti ili se spominje samo u funkciji primjera multietničnosti i multikulturalnosti u izvještajima o napretku Crne Gore u procesima evroatlanskih integracija. Tragovi i spomenici kulture Bošnjaka uglavnom se tretiraju kao osmanlijski ostaci, i kao takvi, ako već nisu uništeni ili uzurpirani i sa njih pobrisani dokazi stvarnog vlasništva, zapušteni i u nebrizi prepušteni Islamskoj zajednici, koja svojim statusom suštinski ne može biti vlasnik kulturne baštine Bošnjaka, jer se deklarisala kao anacionalna i zajednica građana koji se u vjerskom smislu određuju kao muslimani a koji mogu biti pripadnici različitih naroda koji žive u Crnoj Gori. Naravno da se ovakvim odnosom prema spomenicima kulture ovog naroda, faktički sprovodi kontinuirano poništavanje prava Bošnjaka na dalju opstojnost na ovim prostorima.
Diskriminiranost Bošnjaka u Crnoj Gori je vidljiva na svakom koraku. Uprkos ovoj lahko dokazivoj činjenici, vlast se pravovremeno postarala da obezbijedi dovoljan broj organizacija, institucija, političara, koji govore u ime bošnjačkog naroda i po precizno utvrđenom pravilu, svi oni nigdje ne vide diskriminaciju, ocjenjujući savremenu Crnu Goru i njenu vlast posve drugačiju od onog već viđenog u prošlosti, dajući joj visoke ocjene po svim kriterijima. Što ekonomskim ucjenama, što čitavim spektrom dobro uvježbanih metoda zastrašivanja, kombinacijom „štapa i šargarepe“ vlast je stavila pod kontrolu civilni sektor, čiji lideri i glasnogovornici već u prvoj rečenici bilo kakvog saopštenja ili obraćanja podcrtavaju razliku ove vlasti i vlasti iz ratnih devedesetih godina, prešutkujući činjenicu da se radi o istim ljudima.
Zanimljivo je da se danas crnogorska intelektualna i politička elita među bošnjačkom populacijom uspjela predstaviti u svjetlu diskontinuiteta sa politikom prošlosti, pa se u tom smislu i Evropi uspješno „prodala“ kao primjer za međuetnički i međureligijski sklad, a suštinski se ni za milimetar nije pomjerila sa politike „istrage poturica“. Gradovi i sela sa pretežnom bošnjačkim stanovništvom su već skoro potpuno mrtvi. Privreda je uništena, sela raseljena, sa opustjelim domovima, i kao posljedica te turobne slike naše stvarnosti, imamo pojavu na koju smo se već navikli, a to je da rađamo djecu, njivimo ih i kada odrastu, rastajemo se sa njima jer se u svom mjestu rođenja ne mogu zaposliti i zasnovati porodicu, već moraju ići „trbuhom za kruhom“.
Politička manipulacija izuzetno važnim pitanjem regionalizacije i ravnomjernog regionalnog razvoja Crne Gore, kada je izigrana i zakonska obaveza o formiranju ministarstva o regionalnom razvoju, samo je još jedan dokaz da politička elita Crne Gore i ne razmišlja realizirati ugovorenu obavezu o formiranju Sandžaka kao prekogranične regije. Naprotiv, sve se čini da se područje Sandžaka ekonomski uništi i na taj način učini potpuno neatraktivnim za bilo kakva ekonomska ulaganja i nove investicije. I na ovom projektu Bošnjaci daju neupitnu podršku vlastima učestvujući u Vladi bez zakonom predviđenog ministarstva o regionalnom razvoju, prihvatajući time unaprijed projektirani neuspjeh, a nakon čega će biti jasno označeni kao krivac za propalu regionalizaciju i neravnomjerni regionalni razvoj.
Glavni razlog ovakvog stanja vjerovanja „vuku“ koji se tu, naočigled svih, preobukao u janjeću kožu, leži u nadi koja je imanentna porobljenom čovjeku, da je Evropa, kao „obećana zemlja“ već tu na dohvat ruke, i nadi da kada se jednom tamo stigne, prestanu svi zločini koji ovom nedužnom narodu vise nad vratom i u miru i u ratu. Vjeruje se da se era „istrage poturica“ konačno završava ulaskom u evropsku porodicu naroda. Zaboravlja se ipak činjenica koja je Bošnjake, ali i ostale jugoslovenske narode koji nisu riješili nacionalno pitanje, zamrzavajući ga i prenoseći na viši državni nivo, skupo koštala, što je bio jedan od bitnih razloga raspada bivše Jugoslavije i to na najgori mogući način. Prenošenje neriješenih nacionalnih pitanja u evropsku porodicu naroda bez pravedne regionalizacije i prekograničnog regionalnog povezivanja, što je ujedno i evropska preporuka i evropski model rješavanja nacionalnih pitanja, predstavlja pokušaj unošenja sjemena zla koje ulaskom u veliki sistem neće nestati, već će poput truhle jabuke koja se nađe među zdravim jabukama, pokrenuti proces truhljenja višeg državnog nivoa.
Imajući u vidu iznesene ocjene stanja i položaja Bošnjaka u Crnoj Gori, zahtijevajući od svih vas koji ćete dobiti dokument da ćete se angažirati za rješavanje statusa i ljudskih prava Bošnjaka u Crnoj Gori, potpisnici ovog dokumenta donose sljedeće
Z A K L J U Č K E
– Bošnjaci u Crnoj Gori su narod a ne manjina, jer je Crna Gora šireći se osvajanjem „došla“ na njihovu zemlju koju su Bošnjaci naslijedili od predaka, „Dobrih Bošnjana“ i države Bosne, koja i danas postoji u susjedstvu, kao suverena i međunarodno priznata država;
– Crna Gora je nova država, nastala nakon sprovedenog referenduma o državno-pravnom statusu, održanom u maju 2006. godine, kada su Bošnjaci podržali suverenistički projekat uz jasni uslov da se Sandžaku prizna status prekogranične regije, čime je od većinskog sandžačkog stanovništva prvi put zvanično prihvaćena aneksija Sandžaka iz 1912. godine;
– Evroatlantske integracije za Crnu Goru bi trebalo da znače istovremeno i proces uspostave novih evropskih vrijednosti gdje politika etničkog čišćenja, diskriminacije i asimilacije u bilo kojim pojavnim oblicima mora biti zatrta u samom korijenu, što bi Crnu Goru učinilo stvarnim građanskim društvom sposobnim da implementira vrijednosti demokratije;
– Preduzimanje hitnih mjera bržeg ekonomskog razvoja područja gdje žive Bošnjaci, neophodan je uslov zaustavljanja iseljavanja ovog naroda, koji Crnu Goru prema svim dosadašnjim iskustvima doživljava svojom državom;
– Regionalizacija, ravnomjerni regionalni razvoj i afirmacija prava na uspostavu prekogranične regije Sandžak, jedan je od osnovnih preduslova da bi se Bošnjaci osjećali ravnopravnim sa drugim narodima u Crnoj Gori i kroz ovaj mehanizam zaštićeni od novog mogućeg genocida;
– Aktuelno državni simboli Crne Gore isključivo pripadaju jednom narodu, tj. pravoslavno-crnogorskom. Imajući u vidu da je u prošlosti pod tim simbolima u nekoliko navrata izvršen zločin genocida nad Bošnjacima, ovi simboli vrijeđaju vjerska i nacionalna osjećanja muslimana Bošnjaka, time i sve žrtve koje su kroz historiju stradale pod tim simbolima, ali i njihove potomke danas! Iz tih razloga se, u cilju stvaranja optimalnih uslova za ravnopravnost svih naroda koji danas čine Crnu Goru moraju promijeniti postojeći državni simboli;
– U cilju otklanjanja sumnje da se u Crnoj Gori zločinci nagrađuju a ne kažnjavaju, odgovorni za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima u BiH, Crnoj Gori, Sandžaku u periodu 1992 – 1995. g. moraju biti konačno privedeni pravdi i adekvatno kažnjeni.
NAPOMENA:
Senat Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) sa sjedištem u Sarajevu na sjednici održanoj 29. januara 2013. godine, prihvatio je ovaj izvještaj.
Potpisnici:
Crna Gora
Bošnjačka kulturna zajednica – Crna Gora
Predsjednik Hazbija Kalač – [email protected]
Sandžak
Bošnjačka kulturna zajednica – Sandžak
Predsjednik Jahja Fehratović – [email protected]
Kosovo
Bošnjačka kulturna zajednica – Kosovo
Predsjednik Sahit Kandić – [email protected]
Bošnjački savjet Kosova
Predsjednik prod. dr. Mehmed Meta – [email protected]
Udruženje Bošnjaka „Oaza“ – Kosovo
Predsjednik Kemal Kandić
Crna Gora
NVO „Broj 19“, Bar – Crna Gora
Izvršni direktor Mirsad Kurgaš – [email protected]
Sjedinjene Američke Države
Bošnjaci.Net / Bosniaks – New York
Gl. i odg. urednik Esad Krcić – [email protected]
Predstavništvo Sandžaka – New York
Rukovodilac Smajle Srdanović – [email protected]
Islamski centar Monticello – New York
Potpredsjednik Ago Kolenović – [email protected]
Bošnjačko-američki zajednički centar New Jerssey
Potpredsjednik Nevzad Kurtagić – [email protected]
Bošnjačko islamski kulturni centar New York
Predsjednik Ifet Seferović – [email protected]
Bošnjačka kulturna zajednica- New York, SAD
Predsjednik IO Ismet Pjetrović – [email protected]
Odbor za obilježavanje 100.godišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju – New York
Za odbor: Dr. Mersim Ziljkić – [email protected], Muharem Purišić – [email protected], Šefkija Radončić – [email protected] i Ago Redžić – [email protected]
Asocijacija Bošnjaka Albany – SAD
Predsjednik Avdo Metjahić – [email protected]
Bosna i Hercegovina:
Liga za Sandžak – Sarajevo, BiH
Generalni sekretar Teufik Hadžiahmetović – [email protected]
Luksemburg:
Unija mladih aktivista (UMA)
Predsjednik Enes Karišik – [email protected]
Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg (BKZL) –
Predsjednik Faruk Ličina – [email protected]
Bošnjački demokratski fond – Luksemburg
Predsjednik Enver Korać – [email protected]
Belgija:
Bošnjačka kulturna zajednica Belgije
Predsjednik Nedžad Ćeman – [email protected]
Austrija:
Zajednica sandžačke dijaspore – Centrala
Predsjednik Mithat Mujević – [email protected]
Danska:
Zajednica sandžačke dijaspore
Predsjednik Ramiz Radonjica – [email protected]
Francuska:
Zajednica sandžačke dijaspore Francuske
Predsjednik Šefadil Ličina – [email protected]
Njemačka:
Zajednica sandžačke dijaspore Njemačke
Potpredsjednik Ahmet Ahmatović – [email protected]
Holandija:
Zajednica sandžačke dijaspore Holandije
Predsjednik Enes Nuhović – [email protected]
Švedska:
Predstavništvo Sandžaka za Skandinaviju sa sjedištem u Geteborgu
Rukovodilac Ferid Šantić prof.
Švicarska:
Zajednica sandžačke dijaspore u Švicarskoj
Predsjednik Faik Gegić – [email protected]
e-Zine Bihor-petnjica.com
Glavni i odgovorni urednik – Izet Osmanović
„Izvještaj o položaju Bošnjaka u Crnoj Gori“ je upućen na sljedeće adrese:
United Nations
H.E. Ban Ki-moon
Secretary General
United State of America
President Barack Hussein Obama
Vice President Joe Biden
The Secretary of State John F. Kerry
US Department of state bureau of democracy human rights
European Parliament / MEPs
President Martin Schulz
European Union
Catherine Ashton, Foreign Affairs and Security Policy
Štefan Füle, Commissioner for Enlargement and European Neighbourhood Policy
European Union Agency for Fundamental Rights (FRA)
Vienna, Austria
Amnesty International
Društvo za ugrožene narode
The Society for Threatened Peoples (STP) in Göttingen
President Tilman Zülch
Presidents, Prime Ministers and Ministers of State:
Turkey, Germany, Austria, England, Luxembourg, Belgium, Sweden, Switzerland, Denmark, the Netherlands, France, Norway, Luxembourg…
Na znanje
Medijima
Presjedniku, premijeru i Skupštini Crne Gore
Predsjedništvu i Vijeću Ministara BiH,
Svjetskom bošnjačkom kongresu (SBK) – Sarajevo (BiH)
Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti
Rijasetu IZ u BiH
Mešihatu IZ u CG
Mešihatu IZ u Sandžaku i Srbiji
Napomena:
Dokument je izradila Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori, a potpisnici su organizacije čiji članovi su porijeklom iz južnog Sandžaka – Crne Gore, koji žive i rade u više država Balkana, Zapadne Europe i SAD.
Naiva, naiva, naiva……
Miloš je ličan u obračunu sa Mirzom.
Ja ne vidim problem da Mirza zastupa bošnjačke-muslimanske stavove a ja velikosrpske ili srpske. Mirza je možda za ujedinjenu muslimansku državu kao tursku provinciju,a ja sam da CG bude srpsko biračko mjesto u državi Velika Srbija i sjeverna Albanija kao Velika Britanija i sjeverna Irska, Ništa strašno i ništa nepošteno. Za naše ideje iako dijametralno suprotne ne smije niko da nas opterećuje niti treba da su kamen spoticanja oko otpora NATO. ja sam spreman da stanem i pod crnogorski barjak u borbi da ovaj prostor ne uđe u NATO.
Zato Miloše, promašio si temu. Sjedi jedan, vidimo se sledeći put.
Milošu,
znaš koliko me je briga za suverenitet Crne Gore.? Nimalo čovječe! Da je sreće Crna Gora nikad ne bi ni bila suverena, pa danas ne bismo ni imali na dnevnom redu pitanje clanstva u NATO.
Poslednji kretenizam je i pomisljanje da budemo u drustvu te agresorske gamadi. Ne moramo biti braca po vjeri, ali kad imamo zajednickog dusmanina, nemamo puno izbora nego da se udruzimo.
Previse je mrznje i gradjanskih ratova bilo u SFRJ, i sve to nam nije donijelo boljitak, nego samo tragediju svima.
Inače, ne budemo li složni protiv NATO-a, nestade nas i to sto nas je ostalo.
Svaka cast za tekst. Ko je protiv NATO taj je borac protiv zla!
Vojine, pažljivo sam pročitao tekst, ali i autora čija je osnovna poruka kako su 90-ih „Liberali i Socijaldemokrate čuvali obraz Crnoj Gori“ i borili se za nezavisnu Crnu Goru, a danas to ine samo liberali.
Kad smo kod obraza , niko do sada nije pokušao da nagrdi obraz Crne Gore i da atakuje na njen teritorijalni integritet kao što je to učinila Kurgaševa bošnjačka družina i bošnjaci sa tzv. Kosova dokumentom „Položaj Bošnjaka Crne Gore u kontinuitetu politike istrage poturica“.
Ako se taj dokument, pošalje na pomenute međunarodne adrese onda to više nije samo stav već političko djelovanje čiji je glavni cilj stcanje nezavisnosti Sandžaka i pravljenje velike Albanije.
Nijesu liberali i socijaldemokrate čuvali obraz Crne Gore već zajedno sa Tuđmanom rušili veliku Jugoslaviju (za kojom Kurgaš tobož pati) i pravili novu antisrpsku Crnu Goru na ideologiji hrvatskih slugu – fašista Drljevića i Štedimlije.
Slažem se sa Kurgaševim stavovima o NATO-u, ali znam da su oni neiskreni i naknadna pamet u političkim obračunima liberala i socijaldemokrata braće po dukljanskoj materi.
Zato bih volio da mi Kurgaš odgovori jeli znao šta potpisuje i kako se to bori za suverenu Crnu Goru atakujući na njen međunarodni ugled i teritorijalni integritet.
Miloše, … kažete
„… niko do sada nije pokušao da nagrdi obraz Crne Gore i da atakuje na njen teritorijalni integritet kao što je to učinila Kurgaševa bošnjačka družina i bošnjaci sa tzv. Kosova dokumentom „Položaj Bošnjaka Crne Gore u kontinuitetu politike istrage poturica“.
Koliko sam shvatio vas zabrinjava teritorijalni integritet Crne Gore.
Da li ste član DPS ili SDP, recite, kada vas brine teritorijalni integritet Crne Gore?
Ako je teritorijalni integritet Crne Gore ugrožen, tada su trebale vlasti Crne Gore da reaguju, ali nisu. Vi reagujete, pa ispada da ste veći katolik od pape.
Ako ste član SDP ili DPS, tada ste i za NATO i sve je jasno!
Vama se tekt autora Mirsada ne sviđa zato što je autor protiv NATO, i tu je sva istina vaše reakcije.
S obzirom na to da kritikujete autora koji je tekst potpisao imenom i prezimenom, tada je red da se predstavite imenom i prezimenom. Izvolite, predstavite se.
Čemu toliko uznemirenja? Ovaj covjek ima argumente, petlju, puno istomisljenika. Imam zajednickog dzelata.Potrebni smo jedni drugima. Najzad, braca smo.
Mirsad je jedan od najujuljudnijih, najmirnijih i najčasnijih ljudi u Baru. Takvog ga znam, a ovim odnosom prema NATO fašistima se u mojim očima potvrdjuje kao takav čovjek i uvaženi građanin Bara. Bog mu pomogao!
Mirsade brate moj. Voli te Rikardo Bonaparta ulcinsjki. Ne u NATO gadni zlocinacki. Ko je za NATO osim izmecara i kopiladi italijanskih sa Cetinja? Niko.
Nikola, ne radi se ovdje o tome ko je bolji Srbin, niti da li pišemo ćirilicom ili latinicom, već o tome zbog čega je neko za ili protiv NATO-a . Zamolio bih te da pročitaš dokument „Položaj Bošnjaka Crne Gore u kontinuitetu politike istrage poturica“, čiji je potpisnik Mirza Kurgaš pa ćemo posle polemisati.
Miloše,
a ja bih vas zamolio da pročitate tekst ove kolumne koju je potpisao Mirza Kurgaš.
Svako ima pravo da iznosi svoj stav po bilo kom pitanju, čak i onom koji Vam se ne sviđa.
Da ne dužim, imate li zamjerke ovom tekstu koji je postovan, ili nemate!?
Nepovjerenje je obostrano!
Opšte je poznata činjenica da su domaći talibani za pristup NATO paktu, samo zato što su Srbi protiv. Tako da rijetke izjave anonimnih tipova poput ovog Mirsada ne treba uzimati za ozbiljno. Ne bi me čudilo da on prvi kad dođe vrijeme glasa za NATO. Ništa im ja ne vjerujem
Viruse, aj ono , znaš, u skokovima.
„Religijsko-nacionalistički ekstremisti iz redova Demokratske partije socijalista virili su ispod šinjela Slobodana Miloševića, dok su Liberali i Socijaldemokrate čuvale obraz Crnoj Gori.“
E ovo kaže vehabija Mirsad Kurgaš – direktor NVO „broj 19“ iz Bara i jedan je od potpisnika dokumenta „Položaj Bošnjaka Crne Gore u kontinuitetu politike istrage poturica“, kojim je Crna Gora, u prošlosti i sadašnjosti, prikazana kao zločinačka i genocidna država u odnosu na Bošnjake.
Prošle godine ovaj sramni dokument je poslat na sve međunarodne adrese: predsjedniku Amerike, premijeru Turske, Njemačkoj, Francuskoj, Evropskom parlamentu i Savjetu Evrope, NATO-u, itd, itd.
A na ovom portalu našao saveznike koji ne vide dalje od nosa. A, kako reče Dostojevski:“Druženje sa rđavim ljudima je kao dim od duvana, ne možete biti u njemu a da ne zasmrdite“:
Miloše, pusti tu priču, valjda ne očekuješ da Mirza stavi srpsku kokardu na čelo. Ja mu svako dobro želim, zdravlje i sreću, njemu i svakom njegovom samo kad je protiv NATO. I još nešto Miloše, nisam mnogo gori Srbin od tebe, vjeruj mi.
Izvinite zbog latinice, pišem sa tuđeg računara.
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=g-fcoYmZm84
ipak si se javio Trnjasu,neka neka,bices ti Srbin – Crnogorac,na tome se radi,isto kao kao sto je bilo kod zajednicke drzave,ali dzba vam je to,ta Srbija o kojoj ti pricas ce doci, a kako cese zvati tebe niko nece pitai,a vi gore u Srengetiju cete ostati,ali ovj put zauvjek kao nukleus vasih umobolnih ideja,polako ali sigurno narod po odredjenim djelovima Montenegra shvata o cemu se radi.Pritisci spolja i iz nutra nas samo ojacavaju,nemoj se zamajvati,kad korito bude prazno Montenegrin postaje ono sto misli da je najbolje,medjutim to vise nece proci,bice neovisan Montenegro to je siguran,ali u izmijenjenoj formi,i to je dobro.
Ratovi za veliku Srbiju ( Ti kažeš jugoslovenski rat) 1991-1999. To se ne može sakrit iza jugoslovenskog imena!
Veliki ratovi od Drugog svetskog rata
Ova lista sadrži civilne žrtve iz ratne zločine, genocid i sl , kao i vojnika koji su poginuli u borbi , tako da je ukupan broj žrtava rata .
– 55000000-60000000 : Drugi svetski rat (1939-1945)
– 20.000.000 : Drugi kinesko – japanski rat ( 1937-1945 )
– 3800000-5400000 : Drugi Kongo rat (1998-2003)
– 2500000-3500000 : Korejski rat (1950-1953)
– 2300000-3800000 : Vijetnamski rat (1945-1975 ukupno )
to 1750000-2100000 : Američki faza (1960-1973)
– 300000-3000000 : Bangladeš rat ( 1971 )
– 1500000-2000000 : Avganistanski građanski rat i sovjetske intervencije (1979-1989) od kojih 1000000-1500000 sovjetska invazija (1979-1989)
– 1300000-6100000 : Kineski građanski rat (1928-1949) – bez žrtava Drugog svetskog rata 1000000-3000000 posle Drugog svetskog rata
– 1.000.000 : Prvo Zalivski rat , Iran – Irak ( 1980-1988 )
– 1.000.000 : Drugi sudanski građanski rat ( 1983-2005 )
– 1.000.000 : Biafra rat , Nigerija ( 1967-1970 )
– 900000-1000000 : mozambijski građanski rat (1976-1993)
– 800,000-1,000,000 : Građanski rat u Ruandi ( 1990-1994 )
– 800.000 :građanski rat Republike Kongo (1991-1997)
– 570.000 : Eritreanska rat za nezavisnost ( 1961-1991 )
– 550.000 : Somalijski građanski rat ( 1988 )
– 500.000 : građanski rat u Angoli ( 1975-2002 )
– 500.000 : građanski rat u Ugandi ( 1979-1986 )
– 200000-240000 : Jugoslovenski rat (1991-1999)
– 393000-942000 : Irak rat (2003-2011)
On je umro nakon završetka Drugog svetskog rata do rata na globalnom nivou najmanje 25 miliona ljudi .
U 20. Veka , umro oko 100 i 185 miliona ljudi u ratu .
Veliki ratovi od Drugog svetskog rata
Kreće dakle nova afera „Snimak“ – sa Zeljkom Sofrancem iz cetinjskog DPS-a u glavnoj ulozi. Službenik ANB-a, Zeljko, „naivni“ Zecanin mali i itd… A onaj Migov drug tek… Hahahahaha. Jutros sam odgledao i odslusao nesto u sta sam do sinoc sumnjao da moze tako da se odradi i da postoji uopste. Hahahahahahaha
Bravo Mirza junače. Samo ćeš naljutiti onu „ljudinu“ špijunsku od Sulja Mustafica, jer on pokušava da kaže kako muslimani iznad svega vole NATO.Tvoji sunarodnici moraju glasnije, Mirza, da progovore o posledicama koje bi donijelo eventualno clanstvo u zlocinacki NATO koji svuda po svijetu ubija muslimane, jevreje, pravoslavce. Cilj NATO-a je da ne bude Rusije i da ne bude muslimana. E. malo morgen.
„Etiketiranjem i targetiranjem crnogorskih građana koji su protiv ulaska Crne Gore u zločinačku organizaciju Evroatlantski savez iliti NATO, aktuelni lideri SDP-a su očigledno odstupili od socijaldemokratskih principa i evidentno se programski približili jednom opredjeljenju koje je doživjelo poraz u Drugom svjetskom ratu. Jer: „fašizam nasuprot liberalističkom individualizmu i socijalističkom internacionalizmu, zagovara uspostavljanje zajednice kao uslova i oblika prevladavanja krize… Teror je legitimno sredstvo za uspostavljanje ujednačavanja.“ („Vikipedija“) “
Obajsnio!!!
Svaka čast, čovjek je raskrinkao fašistoidnu politiku DPS-a. Ovo je pokazatelj da je cijela CG protiv učlanjenja u NATO – Srbi, Crnogorci, Muslimani. Jedino su Dukljani za NATO i NVO Zvezde GranTa
Britanski vojnici u Siriji
http://www.youtube.com/watch?v=pa2v4N6YmFo
Vojska Crne Gore uvela rastanj u ishrani ,vjerovatno je to jedina samostalnost koju cemo imati u NATO.
Bolji bi im bio Popajev spanać. Niko tada nebi smio na nas!
… i grah umjesto artiljerije!
Ljudsko naličje!
A hoćeš li nam ti, gospodine Mirza Kurgaš, garantovat da nas ovakve male neće neko iz komšiluka apit za svoje dvorište? Garantuješ li da niko od komšija nema takvu namjeru da bi povećao svoju državicu i napravio „Ništa novo samo carstvo Dušanovo“.
Nikad i ni pod kakvim uslovima u NATO.
NEEEEEE!!!!!!