Sjeme od verdure

Kako Veliki post odmiče, opazio sam da je gotovo nemoguće naći domaću verduru, što u prevodu znači povrće.

Bude nešto krompira, mrkve iliti šargarepe, spanaća, kupusa, zelja raštana, i nešto korijenskih začina. Sve ostalo je iz uvoza, kako na obalnim zelenim pijacama tako i po (super, mega; mini, maxi) marketima.

Ljudi iza tezge kažu mi kako zelena „roba“ uglavnom dolazi iz Albanije i Italije. A što ne iz Srbije?, pitam. Najbliža je, najjeftinija, i genetski najmanje provocirana, ta „roba“.

Prodavci sliježu ramenima, uz rječitu mimiku: `beš i Srbiju i Crnu Goru! Tone jeftinog srpskog povrća propadaju usljed neorganizovanog sistema otkupa, pa tako neudružene u količinama – postaju skuplje od one vrste verdure otporne na trulež i propadanje. Na glavi kelja i karfiola u marketu piše: Uvoz. Ništa zemlja porijekla, ništa proizvođač… toliko o deklaracijama.

U Boki Kotorskoj tek poneka poljoprivredna apoteka ima sjeme iz Srbije. Povrtne kulture sličnog ukusa, mahom niču iz italijanskog i holandskog sjemena, ali nije to – to, kažu povrtlari. Svake godine se dogodi nijansa u razlici, od mirisa, preko izgleda, do misli u koje se verdura pretvori kada se nađe u ustima. Na svu sreću, žućenice u ponudi ima uvijek. Cichorium intybus na obali ima status stonog brenda. Zato me poradovalo pojavljivanje „Knjige o žućenici“ iz pera dvoje zalivskih autora.

Žućenica je najpoznatija mediteranska divlja jestiva biljka. Po listovima je slična maslačku, ali cvjeta plavo, ne žuto. Ukusna je, zdrava i jeftina, ako je drugi bere za nas, inače je besplatna. Prženjem korijena dobija se cikorija – alternativa za kafu.

„Knjiga o žućenici“ sa 120 recepata od samo jedne biljke nije otkrovenje po svom obimu, fotografijama ili opremi. Otkrovenje je što prvi put u istoriji uzdiže kažiprst – i spušta ga na reckavi listić koji je prijatnim, pomalo gorkim ukusom, ishranio generacije Primoraca.

Tokom većeg dijela godine ova trava može ljude liberati od gladi.

Budimo pismeni, predlažem, i čitajmo znake vremena. Ključne riječi mogu da budu: GMO hrana, depopulacija Zemlje, hemijski tragovi na nebu…

Supermarketi su zatvorili porodične butige s prehrambenom robom, a megamarketi su poprilično naškodili instituciji primorske Pjace. Nebitno je po poentu da li je hipermarket veći od megamarketa – upozoravaju oni koji vide iza okuke naših dana – jer se stvarno ne može da zamisli haos koji bi nastao kad bi neko stavio ključ u bravu super-prodavnica, što su nas naučile da i veknu hleba i sir od ptičjeg mlijeka možemo da kupimo 0-24.

Kao čovjek koji ima žućenicu u krvi od 1694, osjetio sam potrebu da prijavim kako domaće sjeme nestaje na naše oči.