Satanski stihovi

Piše: Milutin Mićović

Ako me dosad nijeste slušali ko boga, od sada će te morati, jaganjci i jazavci moji. Dosad smo stvarali državnu partiju, odsad  stvaramo državnu crkvu.  Tako ćemo je zvati, pa iako to neće biti, bože sačuvaj.

Mi nijesmo tradicionalisti, mi smo avangardni ateisti, vitezi i  mili monstrumi moji. Savršeno znamo prirodu ovog svijeta, iz koga  protjerasmo Boga hrišćanskih naivčina. Tome bogu ne damo  žda se miješa u naše poslove – sve bi nam pokvario, nastrani čudak jedan. To je naša nova tačka oslonca, molitva bogu koga nema. Nijesmo originalni, – zle glave su nam napunili moćnici ovog svijeta, naši novi bogovi! Naučeni smo, istrenirani, opasni, – spremni da pogazimo sve  jevađeliste, koji sanjaju carstvo nebesko. Ne dozvoljavamo sebi tu naivnost, stvaramo evroameričku Crnu Goru, za visprene monstrume, pjesnike zla.

Zgazimo brtutalno našu mitomansku istoriju,  pretvorimo u prah kosti naših  predaka. Htjeli su Crnu Goru u kojoj čovjek i Bog zajedno žive, o, naivnosti jagnjeće. Ali, ta naivnost koštala je Crnu Goru nebrojenih muka, visokih, uzaludnih podviga. Stvorili su mit o čojstvu i junaštvu, koji nas je iselio iz istorije,  naselio u mitove. Njihova je crkva protiv svijeta i istorije, zato je predajemo prokletsvu i zaboravu. Anatema! Stvorićemo crkvu koja će biti  samo to po imenu, a biće ustvari – vesela zbornica demona. Ništa  nije novo, o naivni Crnogorci. U demonskim zbornicama, koje su sebe smatrale crkvom, donešena je presuda da se Hristos razapne: Naivčina – htio  da izmijeni tok istorije djetinjim pričama o carstvu nebeskom. Proučili smo dobro i te spise, našli da su bajke za djecu, pastirske skaske. Nije ni nama lako, umiraćemo i mi za našu bezbožnu crkvu. Vitezi i junoše, naša je igra surova, u njoj će glave letjeti kao od šale. Napisan scenario imamo, nijesmo ludi da što izmišljamo. Zato će te, o moji pioni i ništarijo nadahnuta, imati proste i teške zadateke. Mnogo smo uradili za Crnu Goru koju oslobađamo od hrišćanske naivnosti.

Ali, ako hoćemo uspjeh, – moramo biti monstrumi, moramo biti vojnici zla. Ako nađete koga u grobovima da se suprostavlja našem naumu, grob da mu se rasturi i sruši crkva. Ako smo to uradili Njegošu, neka se ni drugi ne prave važni. A sa živima ćemo lako, njima smo već usta napunili blatom. Sve koji nam se protive, istjeraćemo iz naše  države i  protjerati u mit. Ako u našim redovima ko bude ž sažaljevao svoje mitomane, poslaćemo ga, mrtvog ili živog, Amfilohiju i Joanikiju, nek tamo poju liturgiju, ovog i onog svijeta.

Dobili smo zadatak da izvršimo taj zadatak, drugovi moji zli, monstrumi obožavani. Već umoran je svako od mišljenja i premišljanja, zar neko nešto hoće još da pita?! Pola vijeka držimo vlast u šake, mozak nam se suši, u ognju se dimi. Nema Boga ni brata, nema oca ni majke, kad u pitanju je naš sveti cilj. Kad smo mogli sasut kosti naših svetih predaka, zar da praštamo braći, koja nas pozivaju na bratsvo?

Crnu Goru ćemo iseliti iz istorije, koju su stvarali naši nesretni Crnogorci, nadahnuti Kosovom i pravoslavljem. Za sve je kriv Hristos koga smisliti ne možemo, je l tako braćo, monstrumi? Zato ćemo stvoriti crkvu i državu, gdje Hristos neće smjeti glavu namoliti.

Nije lako izvesti Crnu nam Goru iz desetovjekovih zabluda, to su naše muke i podvizi, heroji moji bezglavi. Mi smo ti, koji sve ovo  dovodimo do kraja, pa da  preletimo ko gavranovi u mrak istorije…