Samardžić: Napadi na novinare su eho narativa iz godina DPS vladavine kada su iskopane sve ideološke razlike

Svjedoci smo sve učestalijih i sve brutalnijih napada na vajare slobodne misli i mišljenja u javnom medijskom prostoru, pa i novinari koji su prepoznati kao glasnici kritike prethodnog režima nisu „smjeli“ ostati netaknuti, jer su se usudili slobodno misliti, kazao je za IN4S, sociolog, doktorand Obrad Samardžić.

Sociologa Samardžića smo zamolili da nam objasni koji je to sociološki kontekst, u kojem za sedam dana, budu napadnuta dva novinara. Novinar „Vijesti“ Sead Sadiković i urednik „Monitora“, Esad Kočan.

Ovi napadi na novinare, prema njegovim riječima, nisu samo ataci na njihovu ličnu slobodu i egzistenciju, već predstavljaju i narušavanje jedne od fundamentalnih sloboda na kojoj je utemeteljen bazični kompedijum osnovnih ljudskih prava. To je sloboda mišljenja koja još od poznate Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine predstavlja „jedno od najdragocjenijih prava čovjeka“.

„Sledstveno tome, ovi napadi na slobodne umove koji su odbili da se vežu u lance DPS-oidnog sanatorijuma koverte i „konvertibilnih istina“ predstavlja težak udarac na slobodu i demokratiju uopšte“, istakao je Samardžić.

Društvo, kako je kazao Samardžić, u kome je sloboda mišljenja pod stalnim nadzorom partijskih pokrovitelja je društvo u kome se i traganje za istinom i objektivnim izvještavanjem nastoje temeljno ugušiti, kako bi se „otvoreni činovi“ slobode pretvorili u trajno uobličavanje zatvorene svijesti koja prema partijskim zapovijestima treba jedino da svjedoči „partijske istine“.

Otud slobodno izrečeni novinarski stavovi koji svjedoče istinu, a ne moć partije jesu na udaru, kako bi istina u tišini svjedočila „tamnicu uma“ kao krajnje ishodište partijskih naloga.

Ovi napadi, naglasio je, su naravno posledica iskustva pređašnjih godina u Crnoj Gori u kojoj se iskristalisao jedan partiokratski režim koji je sve poluge moći držao u svojim rukama, a svoj opstanak na vlasti je gradio na podjelama i lažima.

Naime, za prethodnih trideset godina DPS je sa groblja istorije iskopao sve ideološke i druge razlike koje je obojio interesnim koloritom partije, kako bi lažno branio državu od umišljenih i izmišljenih neprijatelja. S jedne strane, lažno predstavljajući sebe kao tobožnjeg promotera evropskih vrijednosti, čuvara države i stabilnosti, a sa druge strane sve one koji ne podržavaju zapovijesti i istine partije je okarakterisao kao neprijatelje države i njene suverenosti.

Ovi napadi na novinare nisu ništa drugo do eho ti narativa i baš zbog toga nije nimalo slučajno što su ti napadi „oplemenjeni“ strastvenom mržnjom; mržnjom koju mogu da imaju samo oni koji se strašno, strašno boje istine; prave istine koja je njihov najdublji strah i dželat, istovremeno, poručio je Samardžić.