Proglas kralja Nikole na kraju Drugog Balkanskog rata: Hrabre vojske dviju srpskih kraljevina Crne Gore i Srbije oslobidile Srpstvo na jugoistoku Balkana

Na današnji dan, 9. novembra 1913. godine, na kraju Drugog balkanskog rata kralj Nikola je uputio proglas narodu Crne Gore u kojem je, nakon teritorijalnog proširenja Kraljevine i definisanja njenih novih granica, izrazio zadovoljstvo nastalim stanjem.
Poslije završetka balkanskih ratova, na međunarodnoj konferenciji iscrtane su nove granice na Balkanu. Crnoj Gori je oduzet Skadar ali u njenom sastavu su ušli gradovi: Bijelo Polje, Mojkovac, Berane, Pljevlja, Rožaje, Gusinje, Plav, Đakovica i Peć.

GOVOR POVODOM PRISAJEDINJENJA OSLOBOĐENIH KRAJEVA MATICI ZEMLJI

Hvala Bogu i pregalaštvu savezničkih vojska, na Balkanu je stvoreno novo, bolje i srećnije stanje. Balkanski narodi oslobođeni su ropstva i našli su se u kolu svoje braće i plemenika. Hrabre vojske dviju srpskih kraljevina – Crne Gore i Srbije, u junačkom poletu srušile su pregradu, koja ne vjekovima razdvajaše a bratskim zagrljajem na Pljevljima, kod Sjenice i na Ćakovici objavile cijelom svijetu da je Srpstvo na jugoistoku Balkana oslobođeno.

Tako zagrljene srpske vojske branile su i odbranile srpske tekovine u Maćedoniji od nelojalnih prohtjeva našeg četvrtog saveznika – Bugarske, kao i naše stare pune slave i veličine spomenike u Staroj Srbiji od najezde zavedenih Arnauta. Poslije svega toga – poslije pune godine borbe i junačkih podviga srpskih – pristupilo se razgraničenju među dvjema srpskim kraljevinama, koje je sada bratskim sporazumom dovršeno, te ovim proglašavam prisajedinjenje kraljevini Crnoj Gori svih osvojenih oblasti u granicama koje su određene:

Prema kraljevini Srbiji ugovorom o razgraničenju, zaključenom u Beogradu, prema Arbaniji rješenjem Ambasadorske konferencije u Londonu do konačnog razgraničenja, koje će izvršiti naročita komisija, prema Bosni i Hercegovini dosadašnjom granicom.

Objavljujući ovaj radosni čin mome dragom narodu, dužnost nam je da se na prvom mjestu s pijetetom poklonimo grobovima naših vitezova, koji krv svoju proliše i život svoj dadoše za braću svoju, i da odamo hvalu i priznanje preteklim našim herojima koji će, uvjereni smo, sa isto toliko pregalaštva i požrtvovanja čuvati naše tekovine. Te tekovine, iako nijesu srazmjerne našim žrtvama, iako smo morali napustiti naš starodrevni Skadar i zauzeto Primorje u interesu evropskog mira, a pod pritiskom evropske sile, opet su znatne da možemo s pouzdanjem vjerovati u sjajnu budućnost. Budućnost naša od nas zavisi. Potreban nam je složan rad i red. Ja sam uvjeren da će moji novi podanici biti elemenat mira i rada i da će, prelazeći preko sviju zabluda i razdora, koje strana vladavina među njih unese, ruku pod ruku sa braćom iz starih granica Crne Gore biti nadahnuti jednom istom idejom – idejom sreće i veličine mile ni domovine Crne Gore. Ja i moja Vlada uložićemo sve svoje staranje da im osiguramo ličnu imovnu bezbjednost, dobro sudstvo, savremeno školstvo i stvorimo uslove bolje budućnosti po svim granama privrede. Sloboda vjere i savjesti biće svakome najstrožije poštovana i čuvana. To im garantuju moji lični osjećaji i tradicionalno načelo mojega doma: “Brat je mio koje vjere bio”. Mojim podanicima rimokatolicima, pored duha široke vjerske snošljivosti, kojim je Crna Gora vazda prožeta, i konkordat sa Vatikanom jamči potpunu slobodu savjesti. Oni će uz braću pravoslavnu i muslimane 6iti jak član narodne ni zajednice i osnov snage naše države. Pripadnici islama imaće u meni i mojim vlastima stalnu zaštitu. Oni će isto tako biti vjerni sinovi otadžbine kao i branitelji svoje vjere.

Dok se zakonskim putem uprave novih prisajedinjenih oblasti ne utvrde, njima će se upravljati prema mojim uredbama i rješenjima moje vlade o primjenjivanju pojedinih postojećih zakona. Šaljući moj vladarski pozdrav svima mojim milim podanicima, molim Svemogućega da ih zakrili svojom neizmjernom milošću.

Živjeli moji dragi i vjerni podanici!