Privid sa pasošem

U opš. Petnjica, jedan privid svakomalo navrzo se da diže „političku“ prašinu, tom metodom nastojeći da se izdvoji u i ne baš tako raznolikoj čaršiji, što mu dodatno otežava i tako pakleni plan, te ide logikom onih koji pune žutare blistavim belfijima: – skandal je idealan način da se (sekundarno, možda kao sirovina) izbije na sam vrh javnosti, ma kakva ona bila ili ne bila, to sad uopšte nije pitanje, i otud izvjesni Muhović, pošto je kao muva pokušao udariti na našu najmlađu ikonu (svetu i nebosklonu poetu Njegoša!), jučedan izjavljuje kako ponešto i može osjetiti prema Podgorici, ali, kad je riječ o visokom Cetinju, e tamo, brale moj, putuje prazan u pratnji pasoša… (Šta bi onda, dokoni čitaoče, jedan iz Podgorice ili sa Cetinja mogao osjećati ako bi mu se jednom zalomilo da nekim čudom proputi do Petnjice, ostaje da visi kao isuviše nelagodno pitanje.)

Istina je, pomenutog Muhovića znao sam katkad sresti u kombiju dok zavaljen na zadnjem sicu zanima se pametnim telefonom sav zadubljen u geopolitičke zezaje, gotovo opsijednut A. Bajduovom postavkom o (prevedimo ovako) – radu demokratije koja nas primorava da budemo demokrate jer u suprotnom sve ljudsko u sebi dovodimo u pitanje, itd., i, da sad ne dužim, osmotrim iskrajka malo situaciju, i skontam da Muhović na Cetinje ide samo pazarnim danima, da proda malo paradajza, sira, i soka od drenjina. Dakle, dotičnog ama ni ovoliko koliko stane pod noktom ne interesuje silna Istorija ovog grada ispod planine koja još pod gromokaznim nebom čeka da joj se vrati kapela!

E, sad, ispada da Muhoviću (drčnom „političaru“ koji ne seže dalje od čaršijske inteligencije i njenog interesa, pa sve da je u pitanju otvoreno Sarajevo gdje se skoro polemisalo o „imenu“ jezika, koji, pazi sad, – prerastao u nešto što se definisalo kao „zajednički jezik“, što će reći da je, jednako tvoj koliko i njegov, mada, budimo toliko trezveni, opet ne znamo kako se zove taj „zajednički jezik“, i zašto se uporno izbjegava izgovoriti da se zove tako i tako, osim ako se to ne izvodi lokalnim šapatom kao u vrijeme prosperitetnog bratstvo i jedinstvo, onog kiča koji je iziskivao razrešenje u krvi i nikako drukčije!) ne odgovora čak ni „politika“ DPS-a, koja nije škrtarila ni da mu pokloni općinu, koja je toliko bliska FiJipu (lažnom) III, i obično se samo otud javnosti glasne, otvarajući kakvu česmu ili strvojeb od puteljka što se kroz šumu pentra uz okolne beznadežne planine.

Aha, za ne vjerovati je da – bošnjaku nije dovoljno ni rasipništvo DPS „politike“ nego oće i nešto preko toga, koja, da podvučemo, na svakom nivou dopušta da se po svemu Crna Gora srozava i dovodi u pitanje. Naposletku, Tajnovidac iz Biljarde da bude literarno podvrgnut označiteljima kao što su šerbet od Šerba & Muhović, koji, da ponovimo, apsolutno ništa ne osjeća prema Cetinju, baš kao što ni potpisnik ovih redova ne osjeća prema Petnjici!

Pogađaš, Muhović ostaje u Petnjici kako bi ispunjavao zadatke koji stižu iz Sarajeva, u kome jedna besramna M. Karanović još se digla raspravljati o jeziku, ili, „zajedničkom jeziku“ koji odbija da se zove, budući da se svi na Balkanu razumijemo prilično dobro preko njega, šta će mu, koji matrak, porijeklo i ime.

(Na kojem jeziku je izdat Muhovićev pasoš, kad već nije (u to, dokoni čitaoče, budi siguran kao u dan današnji što minu) na tzv. „zajedničkom jeziku“?!)