Pritisnuo ovaj mir

Piše: Dušan Slijepčević, funkcioner UCG

Dok padaju glave, jer je takvo vreme/
istorija počinje od nule/
zatire se naše i seme i pleme/
i grade se nove Ćele kule.
(Bora Đorđević – Riblja Čorba)

Skupile se družbe srbomrzaca, pa u zanosu i beskrajnom samotapkanju po ramenima, sikću i pljuju. Zavaljeni u fotelje, živote naslijedili od roditelja, karijere napravili na grbači Srba. Okuraženi državnom antisrpskom politikom i strategijom svođenja Srba na ispod 10%. Pljuju. Ne biraju više po kome udaraju, sad im može biti da svima „kidaju glave“. Malo jezik, malo crkva, istorija, kultura… Sve! Ponavljam – sad im se može.

A mi ćutimo. Sami sebe doveli do najgoreg stadijuma nacionalne identifikacije – kafanski nacionalisti. Doveli do dna, jer nije građanski/evropski/moderno da si Srbin. Nije kul da ideš u crkvu. Kako će razumjeti šalteruša u socijalnom, gdje moraš za koru hleba da moliš, ako se potpisuješ ćirilicom.

Predsjednik Albanije pozove Albance u CG da glasaju za predsjedničkog kandidata DPS. Niko ni riječ. Turski predsjednik daje instrukcije Bošnjacima. Hrvati kao i uvijek čekaju uputstva od Njemaca. I ništa od ovoga nije miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. Ali jeste ako zvanična Srbija kaže da su Srbi u CG ugroženi.

Američka ambasada pozdravlja svoje pulene u vlasti i opoziciji, organizuje vojne vježbe oko ambasade, diriguje najvišim državnicima. To nije miješanje u unutrašnje stvari CG. Ako ruska ambasada organizuje proslavu Dana pobjede nad fašizmom, onda je to atentat na suverenost Crne Gore, jer smo mi Evropa, a EU slavi 9. maj pod drugim imenom. Sramota!

O napadima na patrijarha Irineja i sveštenstvo SPC neću pisati, jer me ne može zapasti da ja mali i grešan branim Crkvu. Postoje mnogi dostojniji da to urade. A Crkva naša je preživjela i teže i krvavije od ovih.

„Pritisnuo ovaj mir.“

Pritisnuo i ne pušta. Nema dreke, buke, bijesa. Moraju političari da se bave politikom. A to je nezgodna disciplina ako nemaš stav, ne smiješ da izgovoriš ni riječ bez odobrenja sa strane… I šta se desi? Odjednom smeta 1918. godina, Podgorička skupština, smetaju pisci, smeta što su popovi ljudi iz naroda, lijepi i otmeni, obrazovani i ugledni – nisu više samo“ debeli i masni“ kako su voljele komunjare da ih opisuju. Diže se spomenik Titu. Sve se radi samo da se otvore stare teme i probudi talas mržnje.

Svjesno to rade, jer Srbi ćute. Boje se i ćute. Prvo se ćutalo da bismo pokazali kako smo se promijenili i da smo alternativa, pa će nas možda glasati i osviješćeni Crnogorci. Pa se ćutalo da se ne pokvare pozicije i lagodni životi mnogima koji na srpskim leđima odmaraju. Sad ćutimo jer smo budale. Budale naučene da ćute. I gledamo hoće li nam neko reći „bravo, kako dobro ćutite“. Ćutimo jer nam se predstavljaju viši ciljevi, navodno. Budale.

Moramo shvatiti da nema višeg cilja od očuvanja srpske zajednice, jezika, kulture i crkve. Koalicije sa građanima / sugrađanima / međugrađanima / malograđanima nisu viši ciljevi, nego samo jeftina priča da ćutimo. Popis 2021. godine je naša presuda. A svi ćute o tome.

I evo, prođe još jedno obilježavanje godišnjice od održavanja Podgoričke skupštine. Osmi put organizovana svečanost u Crnoj Gori. Sedam puta od novca iz budžeta, jer je sedam godina ceremonijadu pravio Srpski savjet. Nikad niko ni riječ o tome. Ove godine, zbog ovog ubitačnog mira, popalili se svi kerberi. Lajte. Niste za bolje.