Pomen u Bratuncu bez pravde za srpske žrtve: 33 godine – zločin bez kazne
1 min read
foto: AFP 2021 / DIMITAR DILKOFF
Danas, 5. jula 2025. godine, u Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Bratuncu, patrijarh srpski Porfirije služiće svetu arhijerejsku liturgiju i pomen žrtvama Srpske pravoslavne crkve. Okupljanje nosi simboličnu poruku „Da se ne zaboravi“, ali istovremeno u sebi nosi tužan trag – da je, kao i prošle godine, molitva jedna od retkih javnih potvrda bola naroda za koji pravna pravda još uvek kaska.
Naziv ovogodišnjeg programa obilježavanja sjećanja na stradale Srbe u srednjem Podrinju i Birču je “33 godine – zločin bez kazne”.
Hronologija stradanja Srba u Srednjem Podrinju
1992–1993 — Početak etničkih čišćenja u više sela oko Bratunca:
5. oktobar 1992, selo Fakoviči: ubijeno je 25 Srba, zapaljeno je selo
8. avgust 1992, i kasnije 7. januar 1993, napad na selo Ežeštica: ubijeno je 56 Srba, uništeno 110 domova
7. januar 1993, boj u Kravici: poginulo je 49 Srba, 7 nestalo, a 82 ranjeno — neki su još izašli iz crkve nakon bogosluženja
Petrovdan 12. jul 1992 — zloglasni masakr u selu Zalazje, u kome je ubijeno najmanje 50 meštana, civila i vojnika, multiplicirajući porodične tragedije .
Kroz 1992–1995 — javlja se niz masovnih zločina u sastavu preko 20 sela (Blječevo, Gniona, Osmače, Potočari, Karno, Vijogor, Belovac, Ježeštica itd.), pri čemu je prema procenama stradalo 3.267 Srba u Srednjem Podrinju i Birču — civila i boraca .
Niko nije osuđen
Niko od počinilaca ovih zločina nije pravosnažno osuđen. Haški tribunal je 2008. poništio presudu protiv komandanta muslimanskih snaga, Nasera Orića, za zločine nad Srbima u Bratuncu, a sudovi u BiH ga do danas nisu osudili ni za jedan od navedenih incidenata.
Ova pravna praznina ostaje trajni pritisak na porodice žrtava — one pred kojima se molitva služi, ali koje su se od pravde najčešće odrekle same, zbog frustracije sistemom.
Prema informacijama Srpske pravoslavne crkve i lokalnih medija, danas u 09:30 počinju sledeće aktivnosti:
Sveta arhijerejska liturgija
Litija do Vojničkog i gradskog groblja
Parastos kod spomen-krsta za 3.267 stradalih Srba
Polaganje venaca i reči utehe od najviših zvaničnika iz Republike Srpske i Srbije
Poseban značaj pridaje se prisustvu i molitvenom govoru patrijarha Porfirija, koji je već u prethodnim prilikama ukazao: „Srpski narod se ni milom ni silom neće odreći sebe i svoje vere“.
Bol, molitva i potreba za pravdom
Prošlo je 32 godine, a Srpska pravoslavna crkva i porodice žrtava i dalje nose tišinu pravnog praznog prostora. Molitva u Bratuncu postaje svedočanstvo, ali ne može zameniti pravni okvir u kome zločini imaju svoje počinioce.
Godine prolaze, ali sećanje ostaje: porodice žrtava i čestiti vernici u Bratuncu mole se da pravda jednog dana bude zadovoljena. Oni koji su išli na predsudnice mnogo puta su na kraju odlučili da pravdu ne traže od sudskih klupa, već na danima poput sutrašnjeg, kada molitva i ponešto ćutanje prete više od svih sudskih presuda. Dok se molitve uzdižu, oči ostaju usmerene prema onim koji će, ako ikad, odgovoriti za ove zločine.
Tuga i jad za naš narod. Sećanje naravno, netreba da zaboravimo. Ako već nismo.Zato treba da pričamo, da pišemo, ne da se setimo, zaslužili su toliko. Da opomenemo, da se neponovi, da neživimo u zabludi, da je haški tribunal pravedan, a nije, selektivan je.
Mlade generacije i neznaju što se desilo u Bratuncu, a starijih sve manje.
To nam je valjda u mentalitet. Mnogi u Srbiji i Crnoj Gori nisu ni čuli za Bratunac. A tamo je bio užas, neponovilo se. Naravno da su Balije sa Naserom dobro izlobirali.
Molimo se, da njihove duše počivaju u miru, a BOG JE VELIKI.
Polako završavati sa cirkusom u Srebrenici a nevine muslimanske žrtve ožaliti dostojanstveno, kao i srpske u Kravicama i po okolnim selima
Onog dana kad je Naser Orić, silovatelj i koljač oslobođen taj nesrećni “sud’ je jzgubio i taj poslednji promil legitimiteta koji je imao i sve je jasno. Ništa što je tamo presuđeno ne vrijedi ništa. Ostajemo mi da žalimo i pominjemo naše mučenike i da naučimo nešto za budućnost, ako smo uopšte na nivou naroda i nacije, a bili smo veliki narod.