Pohare dvora kralja Nikole: Kako je kažnjen prestolonasljednik Danilo (1)
1 min read
Kralj Nikola I
(Iz knjige: Jovan B. Markuš, Povratak kralja Nikole I u otadžbinu, Cetinje, 2001, str. 433 – 447)
Eksponati u muzejima odvajkada su bili neprikosnoveni, pa se nadležni nikada nijesu ustručavali da opomenu i kazne svakog ko bi se o njih ogriješio. Vojni ministar Knjaževine Crne Gore vojvoda Ilija Plamenac 28. septembra 1886. god. kaznio je sina knjaza Nikole, prestolonasljednika Danila, jer je prekršio norme o čuvanju muzejskih predmeta, pošto je iz tadašnjeg Vojnog muzeja uzeo nekoliko predmeta. Ministar Plamenac piše prestolonasljedniku Danilu:
„Uvjerio sam se da je Vaša Svjetlost jučer iz Laboratorije digla nekoliko komada oružja i naredila Vašim potčinjenim da te komade oružja prenesu, ali ne znam gdje.
Vaša Svjetlost zna da se ovo oružje bez dozvole nije nosilo i da nije na to najviša pažnja postavljena bila da se oružje sačuva, da Vaša Svjetlosti ne bi ništa jučer mogla naći.
Zato molim izvolite narediti, da se svi oni komati ponesu u Laboratoriju i popune upražnjeni klinci o kojima je to oružje visilo, a zato što js Vaša Svjetlost bez mog pitanja to učinila, izvolite mi poslati u ime globe dvadeset talijera“.
Kao i za ljude, ratna i poratna vremena nijesu bila ugodan ambijent ni za muzejske eksponate. Tokom radova na postavci novog Istorijskog muzeja SR Crne Gore na ovu činjenicu javnost je podsjetio novinar iz Budve Stanko Papović. U listu „Politika“ objavljen je 17. avgusta 1987. god. njegov članak „Neuhvatljivi lopovi“ sa podnaslovom „Ko spava u krevetu Kra- lja Nikole?“ U članku se postavlja opravdano pitanje kako se čuva muzejsko i drugo kulturno blago u Crnoj Gori i navodi se da na to i druga pitanja ne mogu dati odgovor ni najmjerodavniji. Svojevremeno poslije Drugog svjetskog rata iz Cetinjskog muzeja, odnosno Državnog muzeja – Dvora Kralja Nikole, uzeto je 49 značajnih predmeta na revers, među kojima fotelje i krevet kralja Nikole, koji Muzeju nikad nijesu vraćsni. Novinar Papović saopštava da je u „Muzejima Cetinje“ saznao da je još po reversima nestalo sedamdesetak vrijednih predmeta ali da ni oni nijesu vraćeni.(247)
Zbog mojih nedovoljnih saznanja, članak novinara Papovića izgledao mi je više kao proizvod priča nego stvarnih činjenica. Očekivao sam demanti „Muzeja Cetinje“, ali on se pije pojavljivao. Kao građaninu Cetinja, a u tom trenutku na mjestu predsjednika gradske vlade, ćutanje odgovornih iz Muzeja bilo mi je neprihvatljivo, jsr ukrasti iz crkve i muzeja, smačralo ss uvijek svetogrđem. Zvaničnim pismom obratio sam se „Muzejima Cetinje“ i svim ostalim institucijama kulture na teritoriji opštine Cetinjs, koje su zakonski zadužene za čuvanje kulturno-istorijskog blaga Crne Gore. U pismu koje je 24. avgusga 1987. god. upućeno „Muzejima Cetinje“ pored motiva koji su me rukovodili da zatražim zvaničnu informaciju o eksponatima piše i sljedsće: „Insietiramo i zahtijevamo da ukoliko se bilo koji eksponat izdat na revers, ili posuđen na ‘drugi način’, napazi van ’Muzeja-Cetinje’, da se isti traži za povraćaj pa o bilo kom pojedincu, ili instituciji se radilo. Ovo je blago Crns Gore i niko nije toliko značajan da kulturno-istorijska dobra trajno, ili za duži ieriod otuđuje, i u tom smislu vi ste dužni, da kao institucija formirana od strane SR Crne Gore brinete o onome što je vama društvo povjerilo. Ukoliko smatrate za potrebno da vam je potrebna pomoć državnih organa mi vam u svakom trenutku stojimo na raspolaganju i spremni smo, u okviru svojih, zakonom utvrđenih ovlašćenja, preduzeti sve, kako bi kulturno-istorijsko blago bilo povraćsno onamo gdje mu je mjesto.“( 248)
Vrijeme je prolazilo, a odgovor Muzeja nije stizao. Javno je saoišteno da su eksponati uzeti ia revers, i nijs teško bilo tvrdnjs demantovati, ili, potvrditi koliko je eksponata uzeto na ovaj način. Ćutanje odgovornih kao da je potvrđivalo tvrdnje novinara Papovića i tjeralo čovjeka da sam počne istraživati razlogs upornog ćutanja. U stvari, razlozi su bili odavno poznati i jasni trideset godina ranije, ali naše generacije za njih nijesu znale, kao ni za mnoge druge istine.
(Nastaviće se…)
Zato molim izvolite narediti, da se svi oni komati ponesu u Laboratoriju i popune upražnjeni klinci o kojima je to oružje visilo, a zato što js Vaša Svjetlost bez mog pitanja to učinila, izvolite mi poslati u ime globe dvadeset talijera“.
Samo jedan vijek kasnije nasi mladi demokrati kazu u Skupstini i ovo: „NOVCA SMO INZNIJELI NECEMO VAM RECI GDJE“! Tako do dans!
Kada je ovaj clanak izasao u Politici ,kruzila je prica ,koja moze biti izmisljena,ali ne mora da je jedan za to vrijeme ugledni borac i komunista uzeo fotelju iz muzeja ,ali mu je bila previsko pa je potkratio noge od iste,da li je izmisljene ili ne ,te price se iz novina dobro sjeca.naravno da se to tada gledalo kao podvalu iz Beograda,i ne znam da li je Papovic zbog ovog clanka odgovrao,jer u Beogrdau su vladali borci iz Crne i Udruzenje boraca,prvo su oni zasijedali pa komitet ,a iza toga je isla presuda SKJ i ekzekucija.
Interesanta je jedan podatak,da su i okupatori pored nasih nesreca uglavno vrsili plajcku ovih prostora,narocito na protoru Boke Kotoreka.Sjetimo se samo odnosenje zvona sa svih crkava u Grblju od bronzesa dodatkom zalata,da bi se od njih radile caure za topove,neko ce reci da je slucajno ,mozda i jeste,ali se brod utopio negdje u visini rta Platamuni ,trebao je da ista iskrca u Rijeku.Tada je dio stanovnistva iz ovih kjeava bio raseljen i interniran u razne logore!
Sva je sreca sto freske u srednovjekovnim manastiraima nijesu bile interesantne ni „oslobodiocima“ ni drugim osvajacima,a to je najvece kulturno blago koje ova drzava posjeduje!