Pismo učitelju Šerbu

Piše: Božidar Rovčanin

Dragi učitelju Šerbo, ne začudite se ovom pismu kasnom, podsjetiše me na Vas dvije male ptice, dvije obične ptice na žici telegrafskoj!

Pa se pitam, na koji stil Vas je podsjećao onaj, onajonda stil vladanja, onogaonda suverena? Da li mu ikako, ikada, igda mogaste naći ekvivalent u istoriji vladanja i zašto ga nikada ne uporediste sa Neronom, ili se odista takav majčin sin nije rađao? Dosta znate, što nepomenika ne uporediste, nego vlast koja ni zavlastila kršteno nije, upoređujete sa Vučićem. Samo Vam klimavo poređenje, da, svagda mi dragi nastavniče.

Čitam, profesore, neke intervjue Vaše, pa se sjećam, profesore, nijeste vidjeli u posljednjih dvadesetak godina nikakve greške stare vlasti, a sad je tek kao uzgred dobrano okrivljujete, pa se pitam, da nije to nekakva skrivena stranica istorije o kojoj nam nijeste pisali. Niste nam pisali o tim „zaslugama“ bivše vlasti, ili i Vi mislite da nas kaure, planinske gladne miše nijesu dovoljno tukli i ponižavali. Najviša im greška, vjerovatno, što dok su nas bili po potiljku, ipak nam ne ubili Boga u nama.

Vidim, sada naučno špekulišete da se u biračkom spisku nalazi nesrazmjerno mnogo više ljudi nego što ima stanovnika CG. Toga nijesam do sada nalazio u vašoj skrivenoj istoriji CG. To je izgleda nova, ali odocnjela stranica kapitalnom djelu. I istorija može nekada da uraste i da bude bajata, evo primjera. Kada očevici događaja progledaju kasno, onda je to ukiseljena istorijska činjenica, moj profesore i akademiče, što podsjetiše me na Vas, dvije pokisle ptice, dvije umorne ptice na žici telegrafskoj.

Zar se, moj kasno probuđeni profesore, bivša vlast, a sadašnji Neron što pali sijeno po CG, služila izbornim inženjeringom i relativizujete li i Vi, ne daj Bože, rezultate časnoga Referenduma, moj profesore. Pa zar je to moguće?! Zar i Vi, profesore Brute?! Povucite riječ, inače će nas sve progutati „spirala zla“ profesorice Božene, na koju me podsjetiše dvije gladne ptice na žici telegrafskoj.

Ali kako vidim, dragi profo, ni HN nije HN, nego neki Frankenštajn, proizvod neke alhemije. Taj, kako rekoste, nekada, možda i najjugoslovenskiji grad, majko sveta, posta, ne daj Bože, srpska luka plitkog gaza srpskog sveta. A ne kažete, profesore, da su se ipak, ipak Vlaščad dosjetila. Pa kad vidjela, nakon sedamdeset godina, da Zagreb nije najjugoslovenskiji grad, da nije Sarajevo, Ljubljana, Priština, ni Plav, ni Gusinje, onda Novi, bez inženjeringa postao vlaški! Možda je ovo neka činjenica za skrivenu stranicu crnogorske istorije, koja je istrgnuta iz kapitalnog djela profesora Šerba.

Profesore, profesore, Leposavića li nazivate navodnim ekspertom jer navodno je objavio rat „pravnim činjenicama“. Objaviste li vi rat istorijskim i pravnim činjenicama Kraljevih sudova, pa se proslaviste?! Kraljevi sudovi su poniženje i tlačenje i skrivena stranica od crnogorstvujušćih očiju, a Hagovi su oslobođenje, progledavanje i Vaskrsenje! Pa neće biti baš sve tako, dragi profesore, što podsjetiše me na Vas, dvije zaljubljene, dvije neobične ptice na žici telegrafskoj.

Nije valjda, Profo dragi, da su Hag i Nirnberg isto, ili Vam je tako naučno zasnovan svaki zaključak. Nijesu isto 41. i 91. niti balkanska krčma („Kada se u balkanskoj krčmi ugasi svjetlo, onda se ne zna ko koga tu tuče!“ E, zna se Krle moj dobri! Ovi Srbi sve potlačiše. Sve su bitke izgubili, ali njine ruke su najkrvavije i jedino genocidne! Tako to nekako ispada!) i Muzeji Stare dame, stari moj, dobri moj ucitelju Šerbo, što podsjetiše me na Vas dvije dokone ptičice, dvije nepomične ptice na žici telegrafskoj.