Peroj: Najzapadniji bastion srpsrtva

Peroj, malo selo u blizini Pule, na samo jedan kilometar od mora, blizu Nacionalnog parka Briuni, Republika Hrvatska. Pa opet, mnogi ovo selo smatraju najzapadnijim srpskim bastionom.

Sredinom XVII vijeka (1657. ili 1658. godine), ovo selo naseljava 13 srpskih familija iz Crne Gore, tačnije iz Crmnice, predvođeni Mihailom Ljubotinom, kao i vojvodom Mihailom Brajkovićem. Riječ je bilo o izuzetno fizički jakim ljudima, koji su bili vrsni poljoprivrednici. Prema nekim podacima, Peroj je bio i svojevrsna nagrada srpskim familijama iz Crmnice, od strane mljetačkog dužda. Mletačka republika je znala izuzetno da cijeni sve one koji su prižali otpor Osmanlijskom carstvu, pa su zato darivali hrabre Crmničane kućama u ovom istarskom seocetu. Ipak prema nekim podacima iz tog doba, Mljeci su željeli da iskoriste Crmničane kao prvi ,,štit“ od prodiranja Turaka.

Kao potvrda ove priče, postoji i članak ,,Notizie riguardo a Peroj“ iz italijanskog lista ,,L’Istria“, koji potpisuje Đovani Andrea Dela Zonka. Dela Zonka je prvi pomenuo i čuvenu Perojsku povelju.

,,Presvijetli i preuzvišeni gospodin Jeronim Priuli u ime prejasne Republike Mletačke, kapetan Rašpora. Izvršujući naredbe koje ima od preuzvišenog Senata u Duždevu ukazu od 27. prošloga jula mjeseca, da nastani u Pokrajini u jednom položaju, koji bi Njegova Preuzvišenost našla zgodnim, glavara Mišu Brajkovića s osam porodica i glavara popa Mihajla Lubosinu s pet porodica, u svemu sedamdeset i sedam duša, koje dođoše iz Crne Gore, turske zemlje, kao vjerni podanici odani Prejasnoj Republici. Ali budući je već imao tačnu obavijest, da će biti baš zgodan i udoban položaj i mjesto, koje je već od prije službeno poznato, zvano Peroj, pusto i nenaseljeno mnogo godina . . . . sa zapuštenim, neobrađenim, kamenitim, trnovitim, ostavljenim, zanemarenim zemljištem i bez nijednog vlasnika. Graniči sa područjem Fazane, Marane, Vodnjana i sv. Foške, sa pašnjacima i šumama sve do luke Marića. Zato Njegova Preuzvišenost sa vlašću koju ima i s ovlaštenjem (investiturom) dobivenim od Preuzvišenog Senata ovime investira (podjeljuje) spomenutim glavarima Miši Brajkoviću i popu Mihajlu Lubosini za gore naimenovanih četrnaest porodica, za njihove baštinike i nasljednike za sve vjekove u gore rečenom mjestu Peroju i na cijelom zemljištu, kako gori rečeno, neobrađenom, koje je među granicama gore imenovanim, ali unutra područja Peroja, ujedno sa jezerom zvanim Brusola, uz načine i uvjete, koji će niže biti navedeni, no pridržavajući si uvijek pravo, da može vlast naseliti i druge stanovnike s obzirom na veličinu podjeljenih posjeda i na broj investjranih porodica. Da rečena zemljišta tj. ona koja su podesna, moraju potpuno obraditi u roku od pet godina u smislu odredaba zakona, a neproduktivna zemljišta da se pridrže za upotrebu pašnjaka. Ova je zemljišta, kako gori rečeno podjeljena investiturom, po našem nalogu nacrtao gospodin Paskvalin Panteleo javni zemljomjer, i ovaj je nacrt bio predložen nama, da se sačuva u ovoj pisarni. Da se svi hrastovi, koji bi bili u rečenom predjelu dobri za arsenal, moraju uščuvati zdravi i netaknuti, prema odredbi vlasti i javnog interesa, a stanovnici mogu se služiti drugim drvima prema svojoj potrebi. Da ti novi stanovnici trudu dužni i obvezani posaditi najveći broj maslina kolikogod bude moguće uzevši u obzir položaj i vrsnoću zemljišta, njegujući već od prije zasađene masline, kalameći i oplemenjujući voćnjake i divljake u roku od dvije godine, također u duhu zakona“, navodi se u članku iz 1852. godina. 

Današnje stanovništvo Peroja, mahom čine potomci ovih 13 familija. Njihovo nasleđe kako istorijsko tako i kulturno je veće, kada se zna da su od XVII vijeka do danas bili pod pritiskom da pređu u katoličanstvo, ali su uspjeli da se odupru tome. U Peroju i dan danas postoji srpska crkva posvećana Sv. Spiridonu. U Crkvi danas služi arhimandrit Danilo Ljubotina, koji je direktni potomak, prvih srpskih doseljenika.

Otac Danilo je zaslužan za jednu monografiju ,,Peroj, perom romantičara“.  Iz ove monografije, posebno su interesantni dokumenti dvojice grofova, francuskog i venecijanskog.

„Ovde nema ništa venecijansko, ništa mletačko, ovde nema ništa ni latinskog, ovi su ljudi Srbi, Srbi šizmatici i oni se drže grčkog šizmatičkog obreda“, citira otac Danilo riječi francuskog grofa Perošela koje je on napisao i objavio u Le Manu 1874. godine.

O Peroju je pisao i Fran Barbalić u svojoj knjizi ,,Peroj, srpsko selo u Istri“, štampanoj 1933. godine u Zagrebu, fototipski reizdato 2002. godine. Barbalić je peroj nazivao ,,malim pravoslavnim ostrvom u moru katoličanstva“, i iskreno se divio njegovim žiteljima.

Stanvonici Peroja i dan danas koriste ćirilicu kao pismo, žive mirno, bez ikakvih problema. Godine 2008. crkva Sv. Spiridona je bila na meti vandala, koji su na njoj ostavili pogrdni grafit, ali ovakve situacije su rijetkost. Peroj je bio, i biće zapadni bastion Srpstva.