Park

Piše: Vojislav Gledić

U smiraju dana na stazi u parku,

Gdje se stara ljubav sa prošlošću miri,

Sa malih gomila

Sasušene trave –

Mirih kasnog ljeta lagano se širi.

Na jednome mjestu pjeskovite staze

Trag je ostavilo nečije stopalo,

Čije će konture

Ubrzo nestati,

Kao što se gubi svo lišće uvelo.

Da li se šetači pokatkad prisjete

Svojih prethodnika što su tuda išli:

Sa sjetnom  gledali

Prolaznost drveća –

I neznano nekud iz parka otišli?