Osvetnik kragujevačkih đaka: Vitez pravoslavlja – Nikšićanin Veselin Šijaković
1 min read
Veselin Šijaković
Danas je još jedna tužna godišnjica od najtužnijeg „prozivanja V-3“ i strijeljanja đaka u Kragujevcu. A čini se, da je Srbija potpuno zaboravila svog heroja, koji je pale đake osvetio!
Marta 1943. godine, u Vrnjačkoj banji, Veselin Šijaković je ubio gestapovskog oficira, jednog od najodgovornijih za nacistički zločin u Kragujevcu 21. oktobra 1941, kada je strijeljano 3.000 civila, od kojih 300 učenika.
Veselin Šijaković je rođen 1924. godine u Nikšiću gde su se njegovi roditelji doselili iz Andrijevice. Sa bivše i sadašnje studente poznatiji je kao otac univerzitetskog profesora i nekadašnjeg ministra vjera u Beogradu Bogoljuba Šijakovića.
Drugi svjetski rat zatekao ga je u Kragujevcu gdje je učio Vojno-tehničku školu. Kada su zaposjeli zgradu Vojno-tehničkog zavoda, Njemci su zarobili se pitomce, pa i njega. Ubrzo su, međutim, pustili Hrvate, Muslimane i Slovence, a Srbe su uputili na prinudni rad.
Na čelu trojke
Sa dva druga, Veselin je uspeo da pobegne u šumu, gde su susreli pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini, i to Jeličkog korpusa koji se već bio proslavio oslobađanjem Gornjeg Milanovca, Užica, Čačka, Požege. Odlučili su da ostanu sa njima i raspoređeni su u jedinicu zaduženu za diverzije. Jedinica je bila sastavljena od trojki. Veselin je postavljen na čelo jedne trojke. I tako je krajem jula 1941. započelo njegovo ratovanje.
U jesen 1942, vrhovna komanda je, po predlogu Ravnogoraca iz Beograda, odlučila da likvidira gestapovskog majora koji je imao ključnu ulogu u strijeljanjima civila i đaka u Kragujevcu. Za taj zadatak je određena jedna trojka s najviše iskustva. Ušli su u zgradu u Beogradu u kojoj je živeo taj major, kroz otvoren prozor podruma, ali ih je na stepeništu koje je vodilo na sprat, dočekao njemački stražar i pobio ih.
U međuvremenu, gestapovski oficir prešao je u Vrnjačku banju, gde su Njemci imali jako uporište, oko deset hiljada vojnika. Šijaković je sam prijavio svoju trojku za likvidaciju nemačkog oficira.
U ispovijesti za reviju Istok, ljeta 2005. godine, Veselin Šijaković je detaljno opisao kako je to uspio:
„Noću smo se prikrali vili u kojoj je živio gestapovski oficir. Čekali smo u dvorištu da dođe sa sjedeljke u obližnjem hotelu. Oko jedan sat poslije ponoći, u pratnji trojice vojnika, pojavio se, teturajući se, očigledno pijan. Vojnici su mu pomogli da se popne uz unutrašnje stepenište i vratili se da patroliraju ulicom. Kada je otvorio prozor od svoje spavaće sobe, posao nam je bio znatno olakšan. Prvi put su mi ruke zadrhtale, i to tako jako da su stube počele udarati o zid. Rekao sam sebi: Ipak, ja nisam za ovakve zadatke!
Uspio sam nekako da se popnem i uđem neopaženo. Lijevom rukom sam ga ščepao za kosu i glavu mu pribio uz jastuk, a desnom rukom mu zario nož u srce. Riknuo je kao lav! Pošto glavu nije mogao da mrdne, noge su mu otišle u vis i neprestano koprcale! U istom trenutku, odjeknuo je vrisak žene koja je ležala u susjednom krevetu, na moje zaprepašćenje. Zbunjen, izvadio sam pištolj i upucao je sa par metaka! Moji drugovi, koji su čekali u dvorištu, mislili su da je njemački oficir pucao na mene, jer je dogovor bio da ne upotrebljavamo vatreno oružje, pa je jedan od njih pohitao uz stube. Sudarili smo se na stubama, niz koje sam ja više padao, leđima, nego što sam koračao.
Zasvirale su sirene, poziv na uzbunu, a mi smo se dali u bijeg kroz susjedna dvorišta. Tek tada sam shvatio da sam zaboravio da uzmem torbicu njemačkog oficira, što mi je bio jedan od zadataka. Mislio sam da ću zbog toga biti kažnjen, međutim, od Vrhovne komande sam odlikovan Obilića medaljom, koju mi je kasnije, pred 20.000 boraca, uručio veliki junak Jezdimir Dangić, komandant Drinskog korpusa“.
Za hrabrost robija u Jusovači
„Zarobili su me partizani na Đurđevdan 1946. godine na Ustikolini. Opkolili su kuću u kojoj smo se nalazili nas trojica, kao i ukućani. Gađali su kuću i bacačima, pa je ranjeno dijete od jedne godine. Kada sam video da će pobiti i tu porodocu, odlučio sam da se predamo. Tri meseca je vođena istraga. Suđenje je bilo na Vojnom sudu u Nišu. Optužili su me da sam ratovao protiv partizana, što sam ja negirao, jer na njih, sem onog dana kada su me uhvatili, nikada nisam metka ispalio. Ipak, osudili su me na smrtnu kaznu. Posle tri mjeseca, presudu su mi preinačili u doživotnu robiju, i 1948. su me prebacili u podgorički zatvor Jusovača. Tu su me držali u totalnoj izolaciji od drugih zatvorenika, u najgorim uslovima, iako sam bio teško bolestan. Kada sam bio na izdisaju snaga, 1952. godine, pustili su me da umrem kući. Saznali su za moj slučaj prijatelji iz Beograda, i prebacili me tamo, gdje me spasio lekar dr Veselin Savić.
Iste te 1952. godine sam se oženio sa Darinkom Šaranović, koja je došla da me obiđe, pošto je znala da sam robijao sa njenim bratom“.
Vitez pravoslavlja
Veselin Šijaković je od Srpske pravoslavne crkve, za doprinos pravoslavlju, dobio Orden Svetog Save prvog reda, a od patrijarha jerusalimskog Diodora – gramatu „Vitez pravoslavlja“, za podvig koji je učinio na Vaskrs 2000. godine. Naime, te 2000. godine uspio je da uđe, zajedno sa sveštenicima, u Hristovu ćeliju, što prije toga nije uspjelo nijednom civilu, podsjeća portal Srbija danas.
Nakon molitve u Hristovoj ćeliji, dograbio je krst od 100 kilograma, visok tri metra, ponio ga 20 metara i predao sveštenicima koji su krenuli ka Hristovom grobu. Sveštenici nijesu mogli da vjeruju svojim očima – da jedan starac nosi toliki krst, ispričali su to patrijarhu koji ga je pozvao u goste i uručio mu gramatu „Vitez pravoslavlja“.
Ovo je klasicna i notorna laz. Majstori u prekrajanje istorije..
Laž do laži,tipično crnogorsko hvalisanje
Nažalost ovo je izmišljena priča i postoje dokazi da nije tačna.
1. Major Jezdimir Dangić je zarobljen od nemaca aprila 1942. i poslat u logor u Poljskoj i nikako nije mogao da uruči orden Veselinu Šijakoviću za likvidaciju majora keniga. Navodno je on ubio zlikovca marta 1943.
2. Veliki patriota i heroj V. Šijaković je umro septembra 2009. Ova priča se širi internetom zadnjih 5-6 godina. Ako je on stvarno dao ovaj intervju pre svoje smrti , zašto ranije nije objavljena u vreme dok je Šijaković bio živ nego tek 5 godina po njegovoj smrti!? Očigledno je iskonstruisana i izmišljena.
3. Postoji više izmišljenih verzija o navodnoj likvidaciji keniga, ali su sve izmišljene. Pored ove postoji i komunistička verzija po kojoj je on ubijen kod Lebana od partizana:
http://www.politika.rs/scc/clanak/7235/%D0%9A%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D1%83%D0%B1%D0%B8%D0%BE-%D0%BC%D0%B0%D1%98%D0%BE%D1%80%D0%B0-%D0%9A%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BD%D0%B3%D0%B0
Takođe u knjizi majora Dragana Sotirovića „Srbija i Ravna gora“ piše da su keniga ubili četnici u selu Leskovac kod Gruže.
Ipak nažalost najverovatnije je zlikovac preživeo rat i izbegao kaznu za svoje zločine. Navodno je umro u Drezdenu 1968. godine.
https://www.dw.com/bs/veliki-%C5%A1kolski-%C4%8Das/a-55348864 navodi se: „Strijeljanjem u Kragujevcu rukovodio je više nego revnosno major Paul Kenig, iz 717. divizije. On je preživeo rat, a šezdesetih godina je istraga protiv njega obustavljena. I onda mu se gubi trag.“
Milosav Samardžić veliki poznavalac i poštovalac JVuO navodi da po njegovim saznanjima od kustosa muzeja „21. oktobar“ u Kragujevcu je kenig preživeo rat i nije osuđen za svoje zločine.
Čast mi je da sam sjedio i razgovarao sa gospodinom Šijakovicem ali pojma nisam imao o kakvoj se ljudskoj gromadi radi.Prosto ne sramota što tako malo znamo o ovakvim ljudima.
Kapa dole srpskim herojima iz Crne Gore, Blagoju Jovoviću, Vojinu Džogazu i Veselinu Šijakoviću. Osvetlali su obraz čitavog Srpstva.
Bez pretjerivanja,ne simpatisem ih,ali bilo je dosta komunista u CG.Ako se pogleda struktura,vecina od njih prije rata nije imala koru hljeba da pojede.Nadali su se ,a i tako je bilo ,da ce im revolucija donijeti sve sto im treba.Zbog toga ih je u odnosu na broj stanovnika najvise bilo u CG.Njihova djeca su redom bili Titovi pioniri i Kumrovacki djaci,pocev od Rakcevica,Vukovica,Marovica pa do Gospodara.Odmah poslije rata,njihovi ocevi su zauzeli Dedinje i doveli sve svoje pismene i nepismene rodjake i prijatelje.U Podgorici nijesu imali sta jer su je saveznici izbombardovali do temelja.Poslije raspada SFRJ,ono u sta je ulagala bivsa drzava kao u nerazvijena podrucja,bivsa vlast je dokrajcila.Prema nekim vijestima iz jucerasnje stampe,deficit u ovom trenutku u odnosu na isti period prosle godine je milijardu i sedamstotina miliona evra.Mozda ce to nadoknaditi NATO i EU.Sumnjam,jer to nigdje do sada nijesu ucinili.Sta onda ?Kako dalje?Kredite daju samo onoliko koliko procijene da mozes vratiti.Ali,to je za nas nedovoljno.Nije ni cudo onda sto su mnoge oci ovih dana uprte prema Srbiji.Ali ako ste gledali na A1 izvjesnog novinara Mandica i Sretena Vujovica,onda se covjek zapita: Da li nama stvarno ima pomoci?
VESELIN IMA 2 SINA I UNUČAD , A JEDAN OD SINOVA JE BOGOLJUB ŠIJAKOVIĆ, NEKADAŠNJI MINISTAR VJERA I PROFESOR NA BOGOSLOVIJI U BEOGRADU. PO ČEMU SE VIDI DA IVER NE PADA DALEKO OD STABLA.
hvala, cudno je da Bogoljub nikad o tome nije pricao.
Vječna ti slava, junače!
A mogu da daju turske sapunice od kojih se.gadim.A ne mogu napraviti film o ovom belikanu
Ovo je tema i za Gosp. Kusturicu ili drugog rezisera !.
Imamo previse turskih sapunica, farmi, dzungli i sta ti ja znam, vreme je da nasi mladi nesto nauce i da zivot nije bajka !!!.
Više puta sam pisao ovo : Da se u Kragujevcu ili u Beogradu podigne spomenik ovom čovjeku , ili bar da se da ime nekoj ulici . Na mjestu gdje je osvećen ubijeni narod , odnosno gdje je ovaj junak ubio njemačkog oficira , podići neki simbol kao znak sjećanja na njega !
Nevjerovatan tekst i divan spomen za Nikšićanina Veselina.
Hvala redakciji.
Srbija je zaboravila, jer većina nije ni znala. Bio je junak iz gubitničkog tabora. Zato znamo za Prleta i Tihog. I onda se čudimo što smo prošli kako smo prošli. Jedno je mašta, a drugo je stvarnost. No nije kasno da sve više otvaramo oči sa ovakvim pričama.
Tčno je Danijela da nijsu znali,ali samo malo neka promisli svako,Broz i ta neka njegova vojska su 4 godine vodili bitku na teritoriji NDH da ih Paveliđ nij dirao a ni oni njega.Tek nakon borvaka Broza kod Pape u avgustu 1944 i bombardovanjem Leskovca od saveznik i Nikšića i Podgorice i drugih gradova i Beograda, stanje se mijenja.Te nazovi izmišljene neke ofanzive bile su samo bježani a bande komunista i zalutalih ljudi za scvojim sinovima partizanima.Na kraju je Broz prrimio 80 000 ustša us vojenj redove i krenuo na Srbiju naravno došli su Sovjeti Bugari i ostaci komunističkih bandi i tako porobili Srbiju i Crnu Goru do danas.Sve je ovo njiovo nasleđe i ova vlast liši Zdravka Krivokapća, mi smo još okupirani i nama treba mnogo da se oslobodimo Hrvat i njihovih slugu u našem biću.Istina je jedino da smo malo bili relaksirani za vrijeme Mioševića kada nas kao Srbe niko nije dirao.Gledajući juče Skupštinu Crne Gore hvata ma muka tih perjanica demokratij hvalisavaca lažova i prevranatasa svih stran,neće Krivokapiću biti lako,još je i Dritan najbolji među njima ,onada neka nam je nazdrvanje s liderima Df koji su već podijljeni,onaj stri izmatufio s njegovim Mićkom veliča Liberale kao prve,Medojević ucjenjuje sada i to dobro ili po običaju , Pipun se ne može pomiriti sa onim štoje bilo a Jelušićki smrdi tamjan,pitam se koliko je bilo tih komunista,ili su svi bili komunsiti u Crnoj Gori?Jednostavan odogovr tada nijesu ali danas jesu!
Neka mu je vjecna slava,bilo je dosta ovakvih srba iz CGore samo sto mi mladi neznamo.Mi smo unistena generacija sve ce nam se ovo vratit.Vlast od 90 pa ovamo smo unisteni i jos nas unistavaju,vratite se samo sta su nam radili mart april ove godine.
Najveći genocid u bivšoj Jugoslaviji je napravio Josip Broz Tito sa saradnicima. Ipak istina izađe na vidjelo, kad – tad. Repovi Titoizma se i danas obilato pokušavaju iskoristiti, pa je i DPS pokušao odigrati na emocije Partizanske revolucije, koja je veoma smišljeno i organizovano promjenila opšte znanje o Drugom Svjetskom ratu na istočnoj polovini bivše Jugoslavije.
Covjek u pravom i punom smislu te rijeci. Vitez! Neka mu je vjecna slava i hvala.
Napisite nesto vise o Veselinu, jel imao djece, gdje su, gdje je sahranjen? Čime se bavio u životu? Niksic nije daleko. 99% ljudi ne zna nista o ubistvu gest.oficira u V Banji.
Sin Veselinov je Bogoljub Šijaković Ministar vjera, …Veselinu je Tito davao čin Generala i slobodu samo da kaže da je kao Partizan ubio Njemačkom oficira odgovornog za strijeljanje đaka, naravno Veselin to nije htio da prihvati i poslat je u zatvor Jusovaču