O. Darko Đogo: Mi pjevamo Pavlininim glasom

Piše: O. Darko Ristov Đogo

Sabore hrišćanski,

Dragi prijatelji.

Evo nas večeras u Ruskom domu – u poslanstvu Svete Rusije na sveštenom srpskom tlu. Gdje uopšte drugo i možemo da budemo i gdje da se saberemo svi mi kojima je Rusija, njena Hristom natpoljena kultura, njen milozvučni jezik – sama po sebi dom? U Ruskom domu, u Rusiji kao u domu, mi živimo jer ona živi u nama, neprekidno, diše, plamti, kliče, strada, budi nas noćima nemirom njenih rijeka i dozivanjem njenih zvona. U Rusiji, u kojoj se kozaci i dalje dozivaju strašnim posljednjim riječima i djeca se rađaju dok ih zlatokose majke zakrštavaju kalendarskim imenima – tu smu bili i tu ostajemo: u našem snu, u skaski, u nadi, u strepnji, u brizi. Mi za Rusiju „pereživaem“ – brinemo se tako što je živimo i živimo tako što brinemo, nikada sasvim slobodni od tragedija Krsta bez kojih nema hristonosnih naroda i kultura, nikada lišeni radosti Vaskresnja i Pogleda onoga koji nas gleda iz Vječnosti i govori „Ja pobjedih svijet“.

U ovom strašnom času pjevamo. Samo tamo gdje čovek peva posle rata, djeca pjevaju i u ratu koji, usudom nikad ne prestaje, a blagoslovom nas još nije poništio. Došli smo da čujemo Pavlinu ne kako bismo njoj učinili čast i ljubaznim gestom pomilovali srpsko dijete iz enklave – došli smo u strašni čas suda nad Pravoslavnom Civilizacijom, kada se i najljepše arije otačastvene muzike skidaju sa milanskih skala, kako bi Pavlina utješila i ohrabrila nas, kako bi ovo čudo od djeteta poraslo u nama kao biblijsko sjeme i rodilo stostruki plod i mi sami postali i čudo i djeca, u enklavi u kojoj živimo, od Banje Luke do Kamčatke, u vremena kada, kako reče pjesnik „rimuje se istorija , Vladivostok i Borija“. Okruženi i prokuženi, sabijeni na Gračanicu i Orahovac, na Srpsku i Srbiju, svedeni na nepreglednu stepu, redukovani na narod Dostojevskog i Tesle, mi pjevamo, da u toj okeanskoj enklavi dozovemo svu braću i sve sestre. Mi pjevamo Pavlininim glasom i pomjeraju se gore i isušuju rijeke i dozivaju se ehoi vjekova, Kosovska se bitka završava a Kulikovska počinje kao zalog vječitog opstanka jednog naroda i njegovog Zavjeta: da se ne preda i ne proda već da živi, mre, živi i pjeva.

Video: Sputnjik

I ako nam uzimaju ono što nikome nismo uzeli –naše lavre i prestonice, da, po Matijinoj riječi, nikada ne znamo šta je naše i gdje su nam granice, ako nam zatiru postojanstvo – pa ipak se nisu dotakli ni Jevanđelja Jovanovog, nisu otvorili nikada ni prvu stranicu Braće Karamazova jer da jesu pročitali bi da : „Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi.“ Tako i Nebeska Srbija, tako i Svѧtaѧ Rusь: tamo gdje su konji sa jedne strane gazili lavre i kopali ikonama oči, nisu znali da se na drugom kraju istog svijeta, istog kosmosa, iste enklave, istog stomilionskog geta Sveti Andrej Rubljom dotiče četkice, ukače je u netvarnu svjetlost Bogoviđenja i azur već blaženousnulog Bosfora i nove lavre niču i presijava se Ljeviška na Sretenskom manastiru. Kao pjesma nesavladiva, kao Hristov pogled sveblaga i svemilujuća, kao moskovska zima sveprožimajuća i kao metohijska plodnost sveljubeća – prostire se naša svetolazarevska i svetovladimirska civilizacija. To je civilizacija duše, način postojanja koji pada i ustaje kako padaju i uspostavljaju se naše duše u njoj. U jednoj od svojih prizrenskih besjeda, o. Justin Popović opominje: „čoveče, u ovom svetu si na mrtvoj straži svoje duše!“ Ako je takav svaki čovek, onda se ljudske tvorevine jedino dijele na one koje su ovu tajnu zaboravile i one koje nisu. Mi nismo.

Zato u ova dušegubna vremena i pjevamo Pavlininim glasom: da razgalimo dušu, da je sačuvamo, da je umnožimo – jer pjesma je sjeme i toplota iz kojih raste duša – niti ona može da nastave bez nje, niti da živi. Pa kakva pjesma – takva i duša, i: kakva duša – takva i pjesma.

Za Pavlinu i za nas koje je sabrale znamo: duša – Hristočežnjiva, pravoslavna, slovenska. Duša slobodna, dječija, nezaustavljiva. Duša kao i pjesma: zlatna i radosna. I nepobjediva.

Izvor: Pokret za obnovu Kosova i Metohije