NVOizacija političke scene u Crnoj Gori

Piše: Iva Bajković

Izgleda da je najbezbolniji način bavljenja politikom u Crnoj Gori otvaranje neke NVO, a zatim preko iste NVO postati i politički analitičar, i analitičar javnih politika, i borac za ljudska prava, i medijski ekspert, vrlo vjerovatno i zaštitnik životne sredine – jer sada je poglavlje 27 aktuelno, pa samim tim i grantovi su izdašni.

Ne znam ko je i kada legitimisao NVO aktiviste kao dobre sagovornike za teme koje se tiču sveukupne političke stvarnosti u Montenegru, ali tek – diskretno su se uvukli.

Možda i zato što pozamašan broj “nezavisnih“ novinara drže na svom platnom spisku, ali to je već druga tema i ima veze sa etičkim kodeksom koji je odavno mrtvo slovo na papiru.

Ni mjesec dana nije prošlo otkako su građani izašli na ulice, već su počela različita mešetarenja oko toga šta treba da bude krajnji cilj protesta. Neko spominje tehničku vladu, a drugi pak – prijevremene izbore.

Ideja o prijevremenim izborima došla je upravo iz NVO sektora. Perjanica ove priče, Daliborka Uljarević je izjavila da je tehnička vlada čisto gubljenje vremena. OK. Ali postavlja se pitanje – zašto?

Ukoliko tehnička vlada podrazumijeva pad ove Duška Markovića, onda dolazimo do toga da neko ne želi da Duško ode sa pozicije odlučivanja i kontrolisanja svih tokova, pa i izbornih u državi.
Logično se nameće pitanje čemu hitnost za ovakvim rješenjima? Zašto izaći na unaprijed izgubljene izbore, u kojima ćemo dobiti samo jednu pregrupisanu političku realnost, ali ne i suštinsku izmjenu uslova u kojima se oni održavaju?

Pa zar nisu slobodni, fer i demokratski izbori fundamentalno političko pravo?

Pošto u javnosti postoji manje više jasan konsenzus oko toga da DPS neće tako lako predati vlast koju je držao decenijama, budite sigurni da nema tog nadzora međunarodne zajednice koji će nam obezbijediti izbore bez kupovine glasova.

Znamo i to da postoje ogromni crni fondovi koji su još odavno obezbijeđeni iz različitih izvora, pa zašto uopšte očekivati da će se nešto dogoditi samo zato što je Milu Đukanoviću prošao rok trajanja na Zapadu?
Odgovor na sva ova pitanja možda leži u činjenici da su sve bliži izbori za Evropski parlament, i da je jedino sigurno da će garnitura predvođena Junkerom, Hanom i Mogerinijevom definitivno otići sa čelnih pozicija.

U ovom trenutku niko sa sigurnošću ne može da precizno odgovori kako će izgledati budući sastav, tačnije odnos političkih struja u EU nakon izbora.

Sve snažniji zamah desno – populističkih struja, koje su fokusirane na unutrašnje probleme svojih država, priliv migranata, teško da će omogućiti ležeran pristup koji je do sada EU njegovala prema balkanskimm stabilokratijama – odnosno rešite to kroz institucije sistema.
Indikativan je i dolazak samog Hana u Podgoricu, koji ne samo da nije htio da se vidi sa organizatorima protesta koji već treću nedjelju okuplja sve veći broj građana na ulicama glavnog grada, već je fokus svog susreta stavio na energetsku efikasnost. Zaključak, dobar je DPS, samo vam prozori ne dihtuju dobro.

U tom vakuumu ovdašnji briselski izvršioci naloga ostaju bez jasno definisanih instrukcija. Zato i jeste žurba da se izađe na izbore kako bi se uhvatile pregovaračke pozicije u nekoj budućoj preraspodeli karata ne samo na unutrašnjoj, već i međunarodnoj sceni – jer od grantova mnogi lagodno žive. Indikativan je i autorski tekst bivšeg britanskog ambasadora Ajvora Robertsa za Politiko, koji vrlo jasno vidi Duška Markovića ili Igora Lukšića kao Đukanovićeve nasljednike, odnosno trasira put ka zdravom jezgru DPS.

Ali zato i jeste trenutak, prvi put da opozicija iskoristi ovaj brisani prostor i artikuliše jasne interese građana koje predstavljaju, i da koliko toliko utvrdi pravce djelovanja koji neće biti diktirani u nekom kabinetu van očiju javnosti.

Ni Amerika trenutno nije previše zainteresovana za Balkan sem rešavanja pitanja Kosova. Dakle, geopolitički – prvi put da nam se otvara mogućnost za definisanje jedne nove strategije – strategije reformi, i koliko toliko slobodnijeg odlučivanja unutar naših država.

Pitanje je samo koliko će politički akteri imati smjelosti, znanja i odlučnosti da iznesu taj posao do kraja? I naravno da se oslobode pogubnog uticaja NVO sektora, odnosno onih koji su upravo na dobro kontrolisanom haosu živjeli ne opterećujući se pitanjima svakodnevnog opstanka koji muči više od trećine građana Crne Gore.

Koje god rješenje bilo, nikako ne treba pristati na prijevremene izbore bez uspostavljanja uslova da se isti održe u jednoj, ajde da kažemo – makar pristojnoj atmosferi. Sve ostalo je zapravo kontinuitet a ne diskontinuitet vladavine DPS,a ko god se nalazio na čelu te partije.