Nikad više 2006-a

Piše: Jugoslav Blagojević, predsjednik Srpskog pokreta Njegoš

Dio Crne Gore će 21. maja slaviti Dan nezavisnosti. Drugi dio će, mirno da preskoči slavlje. I nije tu problem nezavisnost već način na koji se do nje došlo. I zašto je ista bila potrebna? I kome?

Svi pamtimo najveću izbornu krađu na referendumu u državi u kojoj nije ni bilo izbora bez krađe. Nije to ni bila krađa, već otimačina. Što bi rekao naš narod – krađa iz očiju. Bijela knjiga sa više od 1000 stranica svjedoči o tome.

Mi koji smo bili na drugoj strani, koji smo rekli NE svemu tome, smo i tada znali zašto je nekome potrebna „nezavisnost“. Vrijeme poslije referenduma, pogotovo današnje, je sve to ogolilo i pokazalo čemu je rečeno DA 21. 5. 2006. godine.

Bilo je to da kriminalu i korupciji, da mafiji, da diktaturi – partijskoj i ličnoj. Svjesno ili nesvjesno, bilo je to da za nepotizam, za enormno bogaćenje određenih struktura i pojedinaca, za pljačku naroda i države Crne Gore koja se dešavala u tolikom obimu da je prosto nevjerovatno da ova država uopšte više i postoji. Bilo je to da podjelama i svađama, da progonu i zatiranju srpskog jezika i ćirilice, da poništavanju petrovićevske Crne Gore, da anticrnogorskoj istoriji i negiranju srpskog karaktera države Crne Gore kroz vjekove. Bio je to pokušaj asimilacije i nestanka srpskog naroda u Crnoj Gori i stvaranja novog čovjeka koji će zaboraviti i odreći se svega onoga za šta su se borili naši preci.

Bilo je to da himni ustaškog zlikovca Sekule Drljevića, da zastavi, koja nikada nije takva bila u istoriji Crne Gore i što je najgore bilo je to da progonu SPC i pravoslavlja, a posebno svetosavlja iz Crne Gore. Ukratko, bolesne ambicije i pohlepa su pokušale izgraditi novu Crnu Goru na lažima, prevarama i podjelama, odnosno na temeljima od pijeska. A zna se šta se dešava sa svakom građevinom na takvim temeljima.

I zato kažem – nikad više 2006-a. I ne zbog ostvarene nezavisnosti, nego zbog svega što je došlo kao posledica te nezavisnosti.

Ostaje nada i vjera, da ćemo u narednom periodu promijeniti “tekovine“ referenduma i vratiti Crnu Goru sebi, svojoj tradiciji, svojoj istoriji, svojem srpskom jeziku i SPC, svojoj ćirilici.

A jedan od glavnih koraka, na tom povratku je popis 2021 godine na kome svi treba slobodno, bez pritisaka i ucjena da se izjasnimo, pored ostalog i o nacionalnoj pripadnosti, vjeri i jeziku. Da to izjašnjavanje bude bez ikakve sumnje u pouzdanost prikupljenih podataka.

I naravno, da svi sledeći izbori budu održani pod uslovima koji su svima prihvatljivi i čije rezultate niko neće dovoditi u pitanje.

Bio bi to put da svi prihvatimo Crnu Goru i da slavimo zajedno svima prihvatljive, a ne nametnute praznike.

Do tada, neka slave oni koji to mogu. I kojima sve navedeno ništa ne znači. I neka im je sa srećom!

Ja ću proslavu i ovag Dana nezavisnosti preskočiti, siguran da neću biti usamljen.

Pročitajte još:

Crna Gora – 15 godina nakon pokradenog referenduma – Danilović: Nepodnošljiva laž da se 21. maja glasalo za i protiv Crne Gore, jedini pravi dan naše nezavisnosti je 13. jul