Nijanse morala
1 min read
Bećir Vuković
Piše: Bećir Vuković
Putem satelita, stiglo nam je obećanje iz Londona, da se Duško neće kandidovati za predsjednika Crne Gore.
Zamislite taj – bezobrazluk. Dokle su stigli ti bezobraznici. Još bi samo trebalo da Mila zamijeni Milov drug. Ali, odahnuli smo. Da ne nagađamo hoće li ili neće. Valjalo bi čuti šta misle i ovdašnji tajkuni, da li bi se neko od njih prihvatio da budu predsjednik. Trpe rekete iza ušiju, pa još ćute. Po istom principu, i Cane Subotić mogao bi se javiti na konkurs za predsjednika Crne Gore.
Niko normalan ne miješa se u njihove moralne profile, ali što se tiče Mila i Duška, na svim vagama, u pitanju su nijanse. Duško, ili Milo – kakve li nedoumice. Zar sva ta družina nije projektovala privatnu državu koju su ogradili ko zoološki vrt – onda oglodali, ostavljajući samo kostur. Da su se, kojim slučajem, nagodili, da su pljačku „kovertirali“ – nastavili bi i dalje sa piknicima po azurima i limbovima, i lubenicama. Ali, kad su krenuli da pljačkaju jedan drugog, kad su kidisali jedan na drugoga ko „Miraševi krmci“, zabažđelo je pola Jevrope. Pa, ipak, da ne živimo u iluzijama, Duško se neće kandidovati. Njemu, poštenjačini, važno je samo da oslobodi narod Crne Gore.
Jednom izjavom, ne manje oduševio je i drugi Duško iz Podgorice. Čitajući sa „idiota“ – kaže da njegova vlada neće protiv volje građana, i neće zidati vrtić uz kordone policije. Baš emotivno pročitano sa „idiota“ – pomoćnog ekrana montiranog uz kameru. Tako se završila barska drama: čempresi posječeni – nema vrtića – građani pobijedili. Precizan opis pobjede. Pisac jedne drame kaže: „svaka dobro opisana pobjeda, nimalo se ne razlikuje od poraza“. Dolazimo do epiloga drame: Duško je htio pokazati da je on „zdravi“ odrezak depeesa. I sa svim prilozima, prelivima i pavlakama, i taj komad nadaleko zaudara.
I meni je žao barskih čempresa, i prosutih suza po panjevima i granama, ali sto puta mi je žalije borova i vitih jela iz kanjona Tare. Nekakav Brković doskitao se gore na sjever, i pokrčio i poarčio cijele šume i prašume, ko da mu je đedovina, i niko od građanske gospode da namrči ni slovo o rusvaju koji je za sobom ostavio ovaj depeesovski nepismeni tajkun. Građanska gospoda crnogorska, radije bi preko koljena slomila olovku, nego napisala slovce o pustošenju sjevera Crne Gore. Građansku, dakle „urbanu“ gospodu iz Bara, i sličnih „urbanih“ krajolika, to nikad nije uzbuđivalo. Autoput je uništio kilometre obale Tare, a niko da obijeli zuba. A, toliko intelektualaca i te gospode, makija i ćakija, i fikija i mikija, i maja i mia, i, ni, a.
Između nastupa i poruka dvojice Dušaka, nastupao je i specijalac Katnić. „Jeste, to su činjenice, ali to nije istina“. „Pitanje nije istinito“. Poslije ovih definicija, trebalo je okaditi sobu. Katnića možete baciti na lomaču, izvesti pred streljački stroj, namaći mu omču, ali ne bi pomenuo ime ……………. koje stoji u dokumentaciji o korupciji Telekoma, još dokumentaciji dostavljenoj iz Amerike.
Ima li išta odvratnije od afere „Koverat“. Ima – odbrana šefa od strane mladunčadi DPS-esa.
Prije koliko su godina i godina napisane prve stranice „Anatomije jednog morala“. Čudno, ili ne, potonje stranice te i takve anatomije morala, ispisuju se baš u Crnoj Gori, rodnom mjestu pisca `Anatomije.
Pročitajte još:
EKSKLUZIVNO: Revizija u Telekomu utvrdila da su milioni dati za fiktivne poslove
Bravo Bećire.
Nadrealistii @u našoj nadrealnoj stvarnosti sve je realno… Složila bih se sa obojicom….
„Jeste,to su činjenice,ali to nije istina“.
Pa da ga nema,trebalo bi ga izmisliti(Katnića).Upravo ono što se trenutno dešava ,vidimo svojim očima, a oni nam kažu, da očima i onome što čovjek vidi netreba vjerovati.
Dragi Bećire,tekst je odličan,ali umjesto morala bi po pitanju ovih hijena morali izmisliti neko novo ime,jer moral bez obzira koliko nizak je za njih nedostižna kategorija.
Lisac nagovori zeca da ode do vuka da ga opsuje.
Zeka ode i opsuje vuka.Ovaj ga izlupa.
Lisac nagradi zeku sargarepom za hrabrost,ponovo ga nagovori da gadja vuka jajima.Vuja ga sada izmlati ko magarca.Lisac ohrabri zeku ponovo poklonom u vidu rotkvica.Opet ga ohrabri junaštvom da ovog puta vuku se pokenja pred kućom.Ali pri pokušaju istog vuk zgrabi zeku.
Uze ajfon pa pozva Lisca:“Ajde brate dodji sa lisicom na večeru spremamo zechiji paprikaš“.
Da ne bude ovako i sa narodom,ili je već bilo.
Autor tematski sjajan,na novonastalu predstavu.