Ni revanša neće biti

Piše: Jovan Lakićević

Taman sam zaustio da kažem kako mi nešto fali u ničim neiznuđenim izjavama novoizabranog Predsjednika CG, kad me on preteče: „Revanša neće biti!“ To je to! To mi je falilo iz onog čuvenog Sporazuma, trojice čelnika pobjedničkih izbornih kolona iz avgusta 22.
Uglavnom, sve je iz spomenutog važnog političkog štiva pobrojano, uz dodatak o sankcijama Rusiji, kojih onda još nije bilo.
Riječ je o „lektiri“ kojoj se najviše obradovala tada poražena DPS. Sjećam se likovanja komentatora njihovog biltena, zvanog „Pobijeda“, kada su, ne skrivajući radost napisali da bi taj „program“ potpisalo svo Predsjedništvo spomenute poražene partije!

Zaboravio sam, međutim, valjda zbog godina, zbog koga je, ili čega, taj Sporazum pravljen . Sjećam se, jedino, s kim je sastavljan: sa dvije nama omiljene, takoreći „domaće“ , zapadne ambasade uz pripomoć odgovarajućih službi… Valjda je zbog njih i sačinjen.

Sve mi se čini da se dvije-tri apostolske, ekspertske, vazalne, tehničke, skraćene i td Vlade, držeći se Sporazuma „ko pjan plota“ (Broz je mislio obrnuto!) nešto nijesu proslavile! Ako je suditi po već naznačenim pravcima spoljne i unutrašnje politike, neće ni neke sledeće… , ako im budu sljedovale.
Rekao sam više puta, ali još jednom ponoviću: Kome je pokojna Europska unija nekakav „politički prioritet“, pa još „bez alternative“, ili je plaćenik, ili običan politički ajvan koga valja ignoirisati! Izuzimam one koji to govore iz tzv taktičkih razloga.

Čuli smo, iznova da ni „revanša neće biti“. Neće biti ničeg novog, „iznenađujućeg“ i ohrabrujućeg! ( „Ne smijemo ništa započeti,/ što bi narod k viteštvu zažeglo,/ što bi svete kosti prađedovske / ozarilo da u grob igraju!“)
Stihovi iz „Vijenca“ naišli su sami, što kod epskog svijeta nije ništa neobično i ne bi se moglo reći da su ovdje, možda, neumjesni!

Od svih neiznuđenih (ili, možda, s obzirom na „stipenditore“ baš iznuđenih) grešaka u koracima, u maloj seriji, još nezakletog Predsjednika, ima nešto što me je, kao mirjanina, istinski, ne iznenadilo, već u jednom času ozbiljno zabrinulo. Da ne kažem – užasnulo! Ne može se, gospodo i braćo, najtužniji dan u godini na sopstvenom tviteru, oglasiti kao „najradosniji praznik“! Zna se za koga bi to mogao biti… Iskreno vjerujem da je u pitanju ozbiljna omaška, da ne kažem neznanje, a pravnici kažu da neznanje ne opravdava!

Što se tiče ove poslednje u nizu već znanih parola, o „revanšizmu koga neće biti“, koje svjedoče o tome da neće biti skretanja sa već utabanog dosadašnjeg puta, čini se da tu nešto nije u redu. Zapravo, ništa nije u redu ! Počev od toga da ni danas ne znamo šta ta krilatica znači!

Izgleda da nije riječ samo o tome da će stotine mafijaša i kriminalaca, za značajnim partijskim i državnim funkcijama, kao i nakon 30. avgusta 22. ostati izvan svake odgovornosti? Ili, možda, jeste po dogovoru budućih, „već viđenih pobjednika“ sa dvije- tri nama posebno naklonjene strane obavještajne službe, koje se danonoćno u Crnoj Gori bore „protiv malignog srpskog i ruskog, a usput i kineskog uticaja“… I koje se staraju da ne samo sa Milovog, nego i sa Brozovog, što će reći i njihovog (antisrpskog) puta – ne skrenemo!

Vidjećemo, možda će se toga držati ne samo pobjednici predsjedničkih, nego i najavljenih parlamentarnih izbora. Ali, vidi vraga, neće – pobijeđeni!
Tu ne mislim samo na „predizborno“ spektakularno hapšenje predsjednika Budve, Mila Božovića.
Ono što strašno zaudara i podsjeća na predizborne marifetluke i mahinacije, jeste okolnost da ni on ni njegov advokat, ni deset dana nakon privođenja, nemaju pojma zbog čega se našao u pritvoru! Nedostupni su im bilo kakvi dokazi, odnosno papiri , iz Tužilaštva!

Ako ovo hapšenje može biti pod već rečenom sumnjom, mislim da oko odlaganja suđenja za „državni udar“ za 13. jun, dva dana nakon izbora, nema nikakve sumnje! Ono je tako tempirano kako bi se onemogućilo eventualno kandidovanje čelnika Fronta na značajne državne funkcije, bez obzira na moguće izborne rezultate! Jer, oni su i dalje, zaboga, osobe pod mogućnom sudskom odgovornošću ( kao i prije dvije i po godine, nakon avgustovskih izbora)!

Kako jadno i kako providno!

Pa zar u funkciji ovog plana nije bila iznenadna posjeta nezvanog gosta iz Vašingtona, izvjesnog Džejmsa Rubina?

Pa zar u istoj funkciji nije bila i čestitka ambasadorke VB ( imena ne mogu da se sjetim, jer mi ne znači ništa, za razliku od moje Šarulje, koja mi je mnogo značila u djetinjstvu!) na uspješnoj aktivnosti „državnih organa“ u ova dva slučaja!
Treba li da podsjetim moje zemljake, po ne znam koji put, gdje su i uz čiju „pomoć“ formirane dvije-tri navodno crnogorske potonje vlade?

To je bio jedan od formalnih razloga zašto čelnici Fronta, po diktatu Udruženog Zapada, nijesu mogli biti članovi minulih vlada, ili bilo kakvih čelnih funkcija u Crnoj Šumi!

Tužilaštvo i sudstvo kao ključne uzdanice mafijaško-švercerskog i pljačkaškog režima, sem nekoliko čelnih funkcija, ostali su nedirnuti. Tako bi, recimo, moglo da se desi da Andriji i Milanu i onim nevoljnicima iz Srbije sude u ponovljenom postupku iste sudinice, pošto su u međuvremenu unaprijeđene! Valjda neće, ali „tim“ je ostao isti!
E, moja Crna i sve crnja Goro!

Umjesto da se jedna od najsramnijih presuda u istoriji Crne Gore, od Bombaške afere na ovamo , ukine, suđenje se – obnavlja i – nastavlja! Samo, nije mi jasno da li će aktuelne vlasti CG puštiti iz zatvora bivšeg tužioca Čađenovića, da pomogne u obnovi optužnicu, pošto je njegov gazda Katnić u „zasluženoj penziji“!
Jedina moja Postojbino – ima li kraja – nesvitanju?