NATO – Ko bi rekao?

Piše: Miljana Aničić

Pored tmurnih i poprilično hladnih junskih dana koji su iznenadili Pljevljake, primjetan je i jedan crni oblak koji se nadvio nad gradom. Taj oblak nije proizvod otrova Termoelektrane, niti je izašao iz rudničkih kopova, taj oblak je toliko crn kao da u sebi nosi sramotu i poniženje koju tom crninom prikriva. Iz tog oblaka nisu se čule munje i gromovi, čuli su se rafali. Ne, to nisu rafali slobode, niti rafali iz oružja naših junaka, oni su utihnuli čekajući bolja vremena. Te rafale i detonacije dobro pamtim iako sam bila dijete te 1999. godine. Dobro su mi poznati i nikad ih ne zaboravljam. Ali danas oni koji su pucali na nas, koji su ubijali djecu i uništavali našu domovinu, vježbaju sa „našima“, ili možda „njihovim“.

Da li je moguće da vojska Crne Gore i NATO sprovode vojnu vježbu na kilometar od Pljevalja pa je još nazvaše „Odlučan odgovor 2“ !? Pitam se ko je tu odlučan i kome odgovaraju i za šta? Možda je vlast odlučna da nas silom uvuče u NATO, pa je ova vježba odlučan odgovor većinskoj narodnoj volji. Ko bi od današnjih crnogorskih vojnika, njihovih očeva i đedova rekao, prorekao i pomislio prije 17 godina, da će oni, njihova djeca i unuci danas vježbati sa agresorima od kojih braniše otadžbinu? Tada su agresori letjeli iznad naših glava, a danas prizemljeni svojom krvavom čizmom koračaju iznad grobova naših junaka koji su položili živote te 1999. godine. Pljevaljski junaci Džuver Božo, Tešović Vukoman, Čupić Branko, Krvavac Milomir, Predrag Leovac i drugi, nisu se borili i položili živote da danas NATO vojnici uvježbavaju ratne strategije u njihovom rodnom gradu. Ko bi rekao da će se državni vrh usuditi da drži predavanje đacima gimnazije „Tanasije Pejatović“ o navodnoj potrebi NATO integracija. Odgovor pljevaljskih maturanata na njihove napore prevaspitavanja pravoslavnog naroda odjeknuo je kroz pjesmu „Oj Kosovo, Kosovo…“

Ne treba ni komentarisati volju građana Pljevalja i Crne Gore, zna se – ubjedljiva većina je protiv učlanjenja u NATO, to čak i Garčević dobro zna, ali vojna vježba „Odlučan odgovor 2“ ostavila je jedan vrlo ružan pečat. Naime, Ministarstvo odbrane je saopštilo da se vojna vježba izvodi u okviru kasarne „Vladimir Knežević Volođa“ koja se jednim svojim dijelom nalazi u ulici Predraga Peđe Leovca. NATO vojnici, ocjenjivači i posmatrači šetaju se ulicom junaka sa Košara, potporučnika koji je svoje nepune 24 godine života poklonio za slobodu otadžbine u toku NATO agresije. Da li su se zvaničnici Vojske Crne Gore i predsjednik opštine sjetili da se poklone žrtvama NATO agresije iz Pljevalja? Naravno da nisu, ali su zato potrčali pred NATO potpukovnika. Da li je to sramno, neka procjene građani.

Ali naše junake ima ko da čuva, da ih pominje i da se poklanja njihovoj žrtvi. Moje kolege iz Nove Srpske Demokratije učinile su to nedavno polaganjem vijenca i anti-NATO tribinom u njihovu čast, a ja ću uz odobrenje mladog pjesnika Aleksandra Tošića navesti odlomak iz njegove još neobjavljene pjesme o besmrtnom junaku sa Košara:

Đe Košare srpstvu čine među
tu Leovca Predraga su Peđu,
dočekale za junaka muke i
anđeli primili na ruke,
kad mu snagu iz prsi istjera,
vrelo zrno šiptarskog snajpera.
Momačku je snagu dao svoju,
u drugome Kosovskome boju,
teroristi kada su Šiptara,
kidisali put srpskih oltara,
tražeć“ ono što njihovo nije,
sve uz pomoć NATO agresije!
Muški stade, još muškije pade,
na braniku svoje otadžbine
s’ dvades’ čet’ri nepune godine!