Nacionalni preporod

Živjeti život u državi koja je u stvari proizvod tranzicionih procesa, predstavlja mimikriju društvenih vrijednosti. Generacijsko taloženje moralnog kodeksa koji je od nekadašnjih Crnogoraca stvorio svojevrsni sociološki brend, raspao se u prah i pepeo. Sadašnje generacije građana Crne Gore čak imaju problem i sa nacionalnim identitetom.

Slika ekonomskog blagostanja koja je projektovana za domaću upotrebu počela je dobrano da se ljušti i dobija sivi kolorit. Glavni likovi  društveno ekonomske elite sa te slike, gradili su i grade nove moralne norme i privid poželjnih vrijednosti u Crnoj Gori.

Koliko je samo javnih ličnosti koji su uspjeli u Crnoj Gori, a da prethodno u biografiji nemaju društveno valorizovane uspjehe. Jednostavnije rečeno mjera uspjeha je snalažljiivost i već čuveni vizantijski nepotizam. Mjera društvenih normi je postala stvar dogovora društveno ekonomskih elita.

Pitanje naziva predmeta u školi parekselans je takav primjer. Dopušteno je ono što se dogovorimo!

Nedostatak građanske svijesti

U posttranzicionoj Crnoj Gori,  upravo  je najviše zloupotrijebljena manjkavost demokratije a to je pravo na lični izbor pojedinca.Ugledajući se na  čuvene ugovore buržoarskih društava koji u prvi plan stavljaju pojedinca, to jest „njegovo visočanstvo građanina“, mi smo zaboravili da je u Crnoj Gori tek u povoju građanska svijest.

Tako da danas imamo fingiranu srednju klasu kao izvor političke i ekonomske moći koja daje izborni legitimitet vlasti. To znači da je prvo elita projektovala  građane, u buržoarskom smislu riječi, pa je onda deponovala svoj legitimitet u tom prividu.Crna Gora je sada pravo Potemkinovo selo!

U ovakvom društvenom ambijentu moguće je proglasiti legitimnim svaku odluku vlasti jer dolazi kao prozvod vrhovnog buržoarskog principa, a to je pravo i izborna volja pojedinca- građanina, koga je ta Vlast projektovala i stvorila.

Vlast je zadovoljila i drugi kriterijum modernih evropskih društava, a to je da je da je odgovorna za svoje postupke građanima, koje je ona sama projektovala i stvorila. Tako dolazimo do jednog čudnog paradoksa u kome je aparat vlasti sam sebi dovoljan. Režim ima čak i samo dovoljnu političku opoziciju radi potpunijeg privida iz inostranstva. Riječi kao što su ideje i ideologija zamijenjene su riječima lična korist ili profit.

Njegovanje različitosti

Neka mi bude dozvoljeno da kažem, da je put svakog oporavka  dug i težak. Traži puno odricanja i žrtava. Prvi korak našeg društvenog oporavka je da ponovo upoznamo istinu. Istinu o sebi samima. Potrebno nam je veliko otrežnjenje. Da shvatimo da nijesmo nikakva „uspješna evropska priča“ nego društvo koje tek treba da utvrdi svoje društvene prioritete.

Tek onda nam slijedi „dugo putovanje kroz noć“. Treba da shvatimo da svaki pojedinac u Crnoj Gori, svaki njen građanin ima pravo na svoju „ličnu sreću“, ali da ona zavisi od njega i njegovog rada.

Građani Crne Gore treba  da shvate da će ući u Evropsku uniju kad Uniji donesu nešto korisno, a to su sopstvene društvene i ekonomske  vrijednosti. Nacionalni preporod sigurno nam neće donijeti razni gurui i očevi nacije, taman da su i dva put uspješniji u svom poslu. Jer oni su uspješni tek kod kuće i za svoju korist.

Društvo i građanska svijest se ne grade na podjelama i insistiranjima na različitostima. Naprotiv . Preporod se otpočinje  prepoznavanjem i njegovanjem vaskolikih različitosti koje nas spajaju. Na tim temeljima ujedinjenih različitosti nastaju nove vrijednosti i identiteti . Made in Crna Gora tada postaje svojina svih nas , njenih građana. Samo pitanje je dokle će ćutati intelektualna elita Crne Gore.

Autor teksta je predsjednik podgoričkog Sindikata prosvjete Slobodan Savović.