Na svoj narod, ponosan sam bio

Piše: Savić Radetić

Kliče Njegoš sa Lovćena
lele mene Crna Goro,
što mi to od tebe rade,
da Bog da mi došli skoro.
Učio je Rade Tomov
njinog đeda i prađeda,
da za srpstvo Crnogorac
poginuti svaki treba.
Za njihove roditelje
srpska crkva škola bješe,
a đe to vas nevjernici
zli naumi zaniješe.
Raskubate srpske crkve,
manastire, imovinu,
al u grob kad pođete ,
nećete počivati u miru.
Vladika je Risto vječan
svecem će se pretvoriti,
za njihove avetluke
spreman im je oprostiti.

Zbog njihovih unučadi,
pominjat im neću ime,
Kad odrastu pripitaće,
šta to đedo nam uradi,
Što nam uze našu vjeru,
krsnu slavu i državu,
u pamet se đedo vrati,
sve dadoste za večeru!
Iz svog groba Njegoš zbori:
Ah da mi je da se dignem,
pa da uzmem da im sudim
ne bih zano što da radim
od takvija ništa ljudi!
Još vjerujem u svoj narod,
srpski narod što se krsti sa tri prsta,
oružje nek im bude
glogov kolac sa kandilom
i tamjanom uz zaštitu časnog krsta!