Na današnji dan objavljena ,,Mala prostonarodna slavenoserbska pesmarica“

Na današnji dan, 5. februara 1814. godine u Beču izlazi ,,Mala prostonarodna slavenoserbska pesnarica„, zbirka od 100 lirskih i 8 epskih pjesama, koje je Vuk Karadžić zapisao zapisao po sjećanju, na nagovor Jerneja Kopitara.

Ovo djelo je nastalo nakon samo četiri mjeseca poznanstva sa Kopitarom, i ono je prvo djelo koje se pojavilo u štampi a da je pisano ,,prostim narodnim jezikom“, gdje se Vuk zapravo koristio reformisanom ćirilicom Save Mrkalja.

Vuk o Kopitaru

Jednom prilikom, Vuk je rekao o Kopitaru: ,,Glavni uzrok što sam književnik, uvek će ostati Kopitar. U tom pogledu dugujem njemu, ako ne sve, ono mnogo, vrlo mnogo.“

,,Među drugim razgovorima bilo je reči o srpskim narodnim pesmama. Videći da ih ja mnogo znam Kopitar me stade nagovarati da ih zapisujem, što više, to bolje, a posle u ime Boga i štampam. E, šta ću, mene je to zabavilo, i ja ti daj piši pesme… Nakupila ih se prilična sveska i izašla na svet pod imenom — ‘Mala prostonarodna slave-noserbska pjesnarica.'“

,,Radi narodnijeh pjesama išao sam nekoliko puta u Srbiju, a radi jezika putovao sam preko Slavonije u Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik, Boku Kotorsku i Crnu Goru. Nego mi je ostala velika rana na srcu što nijesam mogao otići u Bosnu, Hercegovinu, Kosovo, Metohiju i svu Staru Srbiju. Ja sam o ovome putu jednako mislio i dosta puta se na nj spremao, ali su smetnje bile tolike da se nijesu mogle nadvladati.“

Zbog problema sa knezom Milošem Obrenovićem Vuk je jedno vrijeme bio proglašen za najvećeg neprijatelja Srbije. Bilo mu je zabranjeno da dolazi u zemlju a njegove knjige nisu se smjele niti štampati niti čitati. Tužan što ga je zadesila takva sudbina Vuk je pisao prijateljima:

,,Ja sam do sada nekoliko puta u Srbiju dolazio s punom glavom i torbom rodoljubivih planova samo zato da bi narodu što na polzu služiti mogao, pa kad sam video da se ne može, onda sam se žalostan vraćao opet amo (u Beč), da mu odovud služim s čim se i koliko se može.“