Mučenje naroda
1 min read
Srbija, a biće i Crna Gora, ne čekaju Boška, Sandu, Sinišu, ili Komazeca, već Karađorđa, ili Miloša. Ne čeka računovođe, koji sabiraju glasove, već vođe. Ne čeka nekoga ko priča o građanima, već onoga ko sme glasno da kaže: „Srbi“! Uostalom, neka se već jednom ujedinjuju, ili neka se razilaze, učlane u SNS, ili nešto treće i neka više ne mrcvare ovaj narod.
Piše Milan Milenković
Srpska politika, ovakva, kakvu je danas gledamo, oslobođena je svih zdravih instinkta, volje za moć, pa čak i zdravog razuma. Postoji, u toj našoj politici, još samo onaj biljoliki nagon za samoodržanjem, za isisavanjem tla na kome se živi i za konkurisanjem za svetlost, koja dolazi sa Zapada. Mit o ujedinjenju opozicije, one patriotske pre svega, pokazuje koliko se ništa ne razume i koliko se uporno i tvrdoglavo prave greške i gluposti.
Kada bi vojnici razmišljali kao političari, nikada se jedan vod, kamo li četa, ne bi pokrenuli. Od silnih debata i isterivanja pravde, ni puške se više ne bi čistile. Uostalom, već pisah o tome kako su vojska i politika dva suprotna pola srpske istorije: vojnici su najbolje što smo stvorili, političari najgore. Oprečan ljudski materijal, oprečan način razmišljanja i sasvim drugačiji odnos prema kulturi i vrednostima sopstvenog roda. Jedni umiru za pobedu i slavu, drugi žive od poraza i blata.
Da postoji makar elementarni instinkt, da ima makar malo zdravog razuma u našoj politici, neko bi gledao da ovlada patriotskim blokom i postane apsolutan i to tako što će devastirati sve ostale u toj grupaciji. Umesto da neko rizikuje (jadna je politika koja u sebi ne sadrži nikakav rizik), da pokaže volju za moć, da ovlada patriotskim biračkim telom, svak se boji da, kroz neku borbu, ne izgubi ona dva, ili tri procenta, koja već ima. Ujedinjavanje se priziva iz nemoći, a ne iz moći i od ta posla nema ništa. Time se i biračkom telu daje signal da se okupljaju onaj što nema i onaj ko ne zna, sa onim koji ne sme. Maštari se o velikoj koaliciji, koja će uzeti možda i 15%! „Sačuvaj me, Bože, malih pobeda“, kaže Niče.
Da postoji makar jedan političar većeg formata u patriotskoj opoziciji, gledao bi da raščisti, dakle, situaciju na toj strani i da ovlada glasovima patriota. Ovako, ostaje samo koalicija nemoći, zbir uplašenih i parada nemoćnih. To će se, naravno, zaogrtati pričom o tome da „politička mudrost nalaže da se stvori jaka koalicija“, što je drugo ime za nedostatak takta u krvi i za nedostatak volje za moć. Birači ovo možda ne umeju da analiziraju, ali strah se namiriše u vazduhu, za to škola ne treba.
Da je danas 1817-ta, ovakvi političari bi zazivali koaliciju Miloša i Karađorđa, da se oteraju Turci, ili bi 1941-e zagovarali koaliciju Tita i Draže, a 1988-e koaliciju Stambolića i Slobe. Onaj ko ima instinkt, ko oseća kretanje istorije i ko ima makar nešto u gaćama, zna da mora da ovlada situacijom, a ne da je razvodnjava. Narod oseća da je Vučić siguran u sebe, makar i glumljeno, a da je opozicija nesigurna, makar koliko da se trsi i sokoli.
Najveći problem srpske opozicije je, dakle, nedostatak alfa-primeraka u njoj. Drugi problem je nerazumevanje politike kao delatnosti. Stvorila se, među diletantima, slika da je politika umetnost čekanja, oklevanja, priplakivanja na sudbinu, medije, nedostatak novca…Eh, kad bi…Samo da je…Nije vreme…Ajd` još malo da se dogovaramo…Da je Pera, onda bi i ja…Ja bi, al neće Jova…i tako u krug.
Kad bi neko imao hajdučku družinu, ne bi mu ni napamet palo da se ujedinjava sa ostalim družinama, nego bi gledao da ih porazi, da ovlada na jednom području i da postane na njemu apsolutan. Kakvi pregovori, kakva dogovoranja, kakvi bakrači! Pregovori se vode samo iz dva razloga: kad neko nije siguran u sebe i kad misli da će pregovri škoditi protivniku.
Prirodno lovište glasova ne raste sa brojem koalicionih partnera. Patriotski blok može da računa na pola miliona glasova u vr` glave, a možda ni na toliko. Samo tri grupacije su dovoljne da svi odu ispod cenzusa i da se četiri godine vajkaju kako sve znaju, sve umeju, za sve ih majka rodila, ali Đavo ne da. Ali, ukoliko bi neko udario prvi, ukoliko bi porazio sve mlitave partije na patriotskom krilu, ukoliko ne bi samo mislio na mehaničko sabiranje glasova, on bi postao politička figura koja se ne bi mogla zaobići. Bio bi vođa, a ne koalicioni partner. Pred ljudima, pred narodom, to ima dramatično drugačiju sliku. Ovde se, dakle, ne radi o kvantitetu, nego o kvalitetu. Neznalice maštaju o tome kako će kvantitet roditi kvalitet, a znalci znaju da će biti obrnuto, ili nikako. Karađorđe i Miloš nisu držali digitron i sabirali, niti su pravili koalicije, već su ovladavali situacijom. Kralj Nikola, možda i najtalentovaniji srpski vladar, takođe.
Već nam prosta biologija daje zdavu sliku: ni jedan čopor neće da deli teritoriju s nekim drugim čoporom, nego gleda da ovlada i tuđom. Ali, za to je potreban testosteron, a to samozvani srpski političari nemaju. Mora se prvo biti vođa da bi se bilo političar, a ovde svako hoće da bude prvo političar, pa će, kad mu se posreći na izborima, da bude vođa. Vođa se ne bira na izborima, braćo politikanti.
Patriotsku opoziciju, dakle ne drži nikakav amalgam, niti ideološki, niti rodoljubni, već samo ravnoteža straha da se ne izgubi i ovo što se ima. Sabornost u politici je mit; nit` je ikad bilo, niti će je biti. Ne mislite, valjda, da se toga niko nije setio za 4000 godina poznate istorije i ne mislite, valjda, da kad nije uspelo Cezaru, Staljinu i ostalim gromadama, da će uspeti Bošku Obradoviću i Sandi Rašković-Ivić, sa nešto prišipetlji oko njih?
Pošto niko nema petlju da krene prvi, da otrese ostale i ovlada njihopvim biračkim telom, prognoza je loša. Novo mrcvarenje naroda, nova kuknjava, novi rascepi. Ajde da vidimo šta će se desiti i ako im se posreći: osvojiće 10-15%, pa na sledećim izborima, za tri-četiri godine, 30%, pa za osam godina-većinu. Ko će da čeka osam godina? Ili pet? Ovo je samo zamajavanje, niklo na nemoći.
Srbija, a biće i Crna Gora, ne čekaju Boška, Sandu, Sinišu, ili Komazeca, već Karađorđa, ili Miloša. Ne čeka računovođe, koji sabiraju glasove, već vođe. Ne čeka nekoga ko priča o građanima, već onoga ko sme glasno da kaže: „Srbi“!
Uostalom, neka se već jednom ujedinjuju, ili neka se razilaze, učlane u SNS, ili nešto treće i neka više ne mrcvare ovaj narod.
Čerčil mudro kaže: „Nesolidnost vlasti rađa nesolidnost opozicije“. Tome se nema šta dodati.
Samo da znate da se meni gine ali za onaj dobar deo nacije a za ove gamadi koje ignorišu SVE što se dešava, nikad ne razgovaraju o realnosti nego glume da su „Cool“, jure ribe a ove se fuksaju po klubovima bez ni najmanje želje da budu sa nekim u stabilnoj vezi..Za njih da ginem!? Sutra bi mi nož zaboli u leđa.
Ako se stvori jedan front časnih ljudi, idem gde i oni a ove nojeve sa glavom u pesku, pink imbecile i teletabise koji hodaju dok gledaju u telefone ni malo neću žaliti jer su oni ti koji ignorišu opasnosti koje su se nadvile nad Srbima: Oni gledaju u Sveti Pink i čekaju da rešenje padne sa neba.
Kada nekome spomenete bilo šta u vezi geopolitike i dešavanjima u svetu čujete uglavnom „Mani me politike“. Kad pustim Snagu Naroda na poslu i negde čujem nebulozno „Daj bre menjaj ove vesti, pusti neku muziku“ a „muzika“ si ove naše pomijaruše i pomijari, pop folk dijabole i trovači.
Narod..Samo pogledajte po ulicama…Hodaju kao zombiji uronjnih glava u jebene androide. Po kafićima sede jedni pored drugih(čak i parovi) komunicirajući sa nekim ko nije tu-preko androida.
Da li ste gledali film „Her“?
Eto tako dragi moji, da bežim nemam volje jer ne bih sebe mogao da pogledam u ogledalo od sramote a kad vidim za kakve treba da se borim onda mi je apokalipsa pred očima.
Jesam Branislave, jesam, ja sam jedan od tih nedostajućih 99. Čekam poziv, a u međuvremenu „cukaram po tastaturi“ i detektujem ko će sa Milanom, Branislavom i sa mnom. Nemoj ljutiš Branislave, ali uči ova četiri Srbina da pišu ćirilicom dok Ti i ja tražimo ovih gotovo stotinu tvrdih Srba, da nam se pismo ne izgubi u međuvremenu, možda potraje.
Ajde,ne pali vatru! Sta ti hvali? motka?
Šta je Branislave brate, šta ti bi? Naljuti se, obruči nas i ode. Nisi najjasniji, pusti tačkice …., daj plan, daj argumente, smekšaj malo, pa nemamo sto mudonja da prilože život za slobodu 8 miliona Srba, ali daj da stvaramo sto Srba koji će pronositi ideju slobode. Budi jedan od njih, narod je takav kakav je. Ja se ponosim našim narodom, navikao da ratuje, a ne snalazi se u miru. Daće Bog, naučiće naš narod da živi u miru i slobodi.
Nisam niti cu igde ja i moja porodica da ode,samo se borim sa wi fi. Ja sam BRATE stvorio 4,citaj CETiRI mala Srbina,16,13.11. i 8. god sa m… u gacama,i pored njih hvala Bogu ziva i zdrava spreman sam poodavno da budem medju tih 100,samo od silnih komentator boraca ne mogu naci jos svega 99. Eto sta mi bi…sedite za hoklicama i cukarate po tastaturama i samo kenjate,pametujete. E to ce nas spasiti. Sramota me ceka kad me klinci budu pitali za 10 god.matori,sta si ti u zivotu nesto pametno i veliko uradio za sebe,nas,svoju zemlju i naciju. Ponosis se nasim precima kao i ja a ne ovoj stoci sto bleji u Pink,RTS itd. od njih mi usi crvene od sramote. A da li sam ja jedan od njih? Zivim za taj dan… a da li si ti?
Sve Njegos do Njegosa…i ako. Skloni smo tome. A da se ipak MI,kazem i mislim na NAS,narod,uzmemo u ruke to sto nam je u gacama i izadjemo i stanemo,ne pored MILANA,vec ispred njega,sa njim,zasticenim od nas i krenemo i jednom okupiramo i preuzmemo RTS i da onda g.MILAN MILENKOVIC iznese svoju besedu i probudi za 24 sata zaneseni narod a da za to vreme nas 100,samo 100!!!,damo zivot i glavu u amanet buducnosti srbskog roda i nase dece sa osmehom bacimo kasiku,e to braco moja znaci imati M…,STAV I PRAVAC!!! njegosi,njegosi…pun mi vas je k….
G. Milenković ušao ljudima pod kožu pa sada ušpricava otrov! Testosteronom da pobeđuje, silom i vlastoljubljem da predvodi?! Jedan testosteronski vođa kojim se lakše spolja rukovodi nad celim narodom – naravno da je zgodniji za strance kao što je uvek bio. Tako se upravlja i krdom goveda. Ideja Dveri o više vođa je avangarda koja može da izleči vekovnu bolest. Kaže g Milenković: “ Ajde da vidimo šta će se desiti i ako im se posreći: osvojiće 10-15%, pa na sledećim izborima, za tri-četiri godine, 30%, pa za osam godina-većinu. Ko će da čeka osam godina? Ili pet?“ Čekaćemo i čitavu večnost na dobro, a kamoli pet godina! I glasaćemo za srpsku politiku, a ne za idole, pa bio njen nosilac u javnosti g. Obradović, g. Glišić, pa makar i sam g. Vučić. Lukave su ove ponude. Budimo ljudi, a ne životinje. Udružimo se oko politike uz zahvalnost žrtvi onih koji je za nas predstavljaju i nose, dokle god je tako.
Ti ko da si neprestano na emisiji „Peščanik“.
Izverglali ti mozak liberalizmom.
Nisam, ali 1803. za Karađorđa su znali samo u tri-četiri sela okolo, a od 1804. cela Evropa
Milane kazi posteno jesili do sada upoznao nekog novog Milosa ili Karadjordja koji bi mogli da povedu nas narod, pa nam reci njegovo ime ?
Rade brate, a ti ćeš onda da vodiš emisiju Snaga naroda kad Milan povede narod? Kakav je to „filozofski stav“, uzmi povedi narod, ako imaš muda!? Pa ja sam često nezadovoljan vožnjom taksiste pa ne otimam volan od šofera, ali mu kažem da ne prolazi kroz crveno, prelazi punu i da ne „kida krivinu“.. Milan piše ono što vidi kao građanin i novinar i prenosi ostalima preko Snage naroda ili ovog portala, i on korektno, dovoljno oštro, a ne agresivno i ostrašćeno vrši misiju hrabrog i poštenog srpskog novinara. Rade brate, da li ti i ja možemo reći za sebe da smo hrabri i pošteni Srbi i da našu malu životnu misiju sprovodimo hrabro i pošteno?
Milane brate culi smo to 1000 puta. Oni sto nisu culi isto osecaju i cekaju.
S tim u vezi ako si Milos ili Karadjordje i imas muda onda se digni i povedi narod a ako nisi onda nas mani analiza i objasnjenja.
Zar stvarno mislis da postoji jos jedna teorija koja do sada nije izrecena?
Akcija > Reakcija pa opet Akcija > Reakcija to je skriveni put!
Rade, što se praviš pametan jbt?
Ajde ti povedi narod, možda si ti neki Alfa..
Sva ti je ta boranija prošla kroz emisije,ali ti kao pristojan domaćin nisi hteo da im ovo i u lice kažeš,a trebalo je.
Nikola, zvucis kao Gustav Mahler, taman da sí napisao 27 tinitusa da ne kazem simfonija 🙂
Da se obratim gdinu Milanu, i ískazem zahvalnost zbog upotrebe reci koje su uprkos napretku genetickih nauka, ostale kao zapis čvrsto u rešetki. Njih dobri čoveče se boje, sa njima nema kompromisa, jer te reci ce nas odrzati skupa!
Nisu one labudovo jezero, brandenburska kapíja, pojanje nesretníh i sludjenih monaha.
To su Reči koje Život znace, reči zbog kojih žive oni koji ne daju svoju Knjigu.
Po cenu zivota. Pozdrav.
Srbijanci Crnogorci ili Srbi srpski i crnogorski ,uslovljeni smo da vise osecamo bol nego zadovoljstvo,i najmanji bol osjetimo citavim tijelom a malo zadovoljstvo se skoro i ne osjeti,kada smo kao narod osjetili neko zadovoljstvo ,ne sjecam se nesto skoro ,a zlo se prozivi kao sadrzina.Ako zadovoljstva i ima covjek se na njega navikne i ne osjeca ga intezivno,dok na bol tesko da moze da se navikne,ali nama se to bas desava, navikli smo na bol,skoro da bez njega ne mozemo zivjeti,a da nas ne boli nebi znali da postojimo,nama je stalan bol postao malo zadoovljstvo,izgleda da nam je nerv za bol odumro ili kao kod mene tinitus 27 godina jednako svira,bez njega bi vjerovatno bilo cudno i lijepo zaspati ,ali ja za to neznam odavno..
Zadovoljstvo je slucaj ,a bol je konstantan ,a mi navikli na konstantno i mucenje i ono nam postaje zadovoljstvo,sva vjestina u ovome je kao ova dva nazovi pola paralisati,u ovim vremenima danas nema niceg pravog a kamoli vrhovnog sudije koji bi osudjivao zlo,jer kako osudjivati zlo kad za dobro neznas,sve ide po nekom demonskom zakonu,i onamo gdje nebi trebalo zacario se demon,ko dobrome moze vise pomoci,koja je to snaga ,sve stvarne vrednosti su postale bezvredne, Jedina mocna sila je zlo izvrseno silom.Dobro se ne moze boriti sa tolikim fanatizmom koliko se to moze zlo,danas je tema zla osnovgna tema svjetske politike.Svugda oko nas pakla bilo Danteova ili ona koja propovjeda Crkva,gospodari koji gospodare jesu moc snaga mrznja,zavist apetit ,ljubomora ,apetit,bolest ,zlo,borba,vlastoljublje,i pred tim se povlace svi i andjeli „dobrih“ vijesti.
Ljudska targedija a nasa pogotovo nije mala ovaj svijet je jedan Magbet ,od sto godina devedeset rata i deset rata u miru,mozda mi bez rat i neznamo zivjeti,ko zna sve je to usud ili ko zna sto ?