Možda ne znaju ništa, ali mogu da vas bombarduju: Šta nam situacija sa Iranom govori o SRJ?

Nedavni intervju američkog senatora Teda Kruza sa Takerom Karlsonom otkrio je nešto mnogo ozbiljnije od neusklađenih stavova o spoljnoj politici: otkrio je zastrašujuću plitkoću znanja kod čovjeka koji donosi odluke o životu i smrti širom svijeta.

Kruz, u razgovoru s Karlsonom, zagovarao je smjenu režima u Iranu, ali je već u prvim minutama intervjua postalo jasno da o toj zemlji ne zna gotovo ništa. Nije znao broj stanovnika, ni etničku strukturu, ni geopolitičke realnosti. Pokušao je teološki opravdati bezuslovnu podršku Izraelu, pozivajući se na Bibliju – ali ni tu nije znao referencu, ni kontekst.

Karlson mu je u jednom trenutku direktno rekao:

„Ti ne znaš ništa o Iranu.”

Kruz je senator. Član Senatskog komiteta za spoljne poslove. Čovjek sa pravom glasa o tome ko će biti bombardovan, kome će biti uvedene sankcije, u koje će zemlje SAD slati dronove, specijalce ili aviona nosače. Njegovo neznanje nije lična mana – ono je sistemski simptom.

I, prirodno, nameće se pitanje:

Jesu li ovakvi bili i oni koji su donosili odluku o bombardovanju SRJ?

1999: Koliko su znali o Srbiji?

Kada su SAD i NATO 1999. godine započeli vazdušnu kampanju protiv Savezne Republike Jugoslavije, mnogi američki političari imali su minimalno ili nikakvo razumijevanje balkanske istorije, etničke i istorijske složenosti Kosova i Metohije, ili događaja koji su prethodili konfliktu.

Donosioci odluka su često koristili pojednostavljene medijske narative, a intervencija je predstavljena kao „humanitarna obaveza”. Danas, nakon decenija distance, pitanje je: da li bi odluke bile drugačije da su političari znali više – ili išta – o zemlji koju su napadali? Da li je to njima uopšte i važno?

U jednom drugom intervjuu, sa poznatim i kontroverznim novinarom Pirsom Morganom, Taker je postavio ključno pitanje: Gdje ste bili kada su bombardovali hrišćane u Jugoslaviji? 

Pitanje koje dugo, čini se, niko iz zapadnog svijeta nije postavljao.

Karlson je oštro osporio Morganove tvrdnje da je NATO „odbrambeni savez“ koji „nikada nije delovao jednostrano agresivno“.

„Gdje ste bili kada je bio rat u Jugoslaviji i kada su bombardovali hrišćane u Jugoslaviji? Sjećate li se toga, to je bilo prilično ofanzivno,“ upitao je Karlson tokom razgovora, koji je objavljen na njegovoj zvaničnoj H stranici i Jutjub kanalu.

Na Morganovu izjavu da NATO „nikada nije napao nikoga, a da prethodno nije bio napadnut“, Karlson je odgovorio pitanjem:

„A ko je u Jugoslaviji napao NATO?“

Kada je Morgan uzvratio da je NATO uvijek djelovao odbrambeno, Karlson ga je ponovo direktno suočio:

„Tako su na odbrambeni način stvorili Kosovo? Pa ko je tamo bio agresor?“

Morgan na to pitanje nije imao konkretan odgovor, nakon čega ga je Karlson prekinuo i zaključio:

„Trebalo bi da priznaš poraz.“

Taker Karlson: NATO nije defanzivni savez, koga je Jugoslavija napala? pic.twitter.com/NlsWJeAyye

— Drazen Djurisic (@Kentaurme) February 1, 2025

Kruz nije izuzetak. On je samo trenutno najvidljiviji primjer jedne duboko uznemirujuće pojave – lakoće s kojom američki političari zagovaraju smjene režima, sankcije i vojne intervencije, bez ikakvog temeljnog znanja o zemljama na koje se to odnosi. Bez kulturološkog, istorijskog ili čak geografskog konteksta.

Još više zabrinjava pokušaj da se spoljnopolitička strategija utemelji na nejasnim teološkim pojmovima. Kruz izjavljuje da je podrška Izraelu „biblijska dužnost svakog hrišćanina”, ali ne zna ni gdje to stoji, ni šta tačno znači.

Ako je ovo nivo na kom se oblikuju američki stavovi prema Bliskom istoku, onda nijedan narod – pa ni srpski – nema razloga da očekuje pravdu, dosljednost ili znanje iz Vašingtona. Samo silu.

Intervju Teda Kruza s Karlsonom nije bio obična politička debata. Bio je ogledalo. Ogledalo u kom je svijet mogao da vidi koliko je površnosti, dogme i neznanja potrebno da se pokrenu najozbiljnije geopolitičke akcije. U tom ogledalu, podsjetimo se – Srbija je već bila.